English Kristian Kahrs: Drago mi je da vas obavestim da smo osvojili potpunu pobedu nad hrvatskim istorijskim revizionistima, kada je reč o jugoslovenskim partizanima u norveškim logorima. U prilogu je protestno pismo Saveza srpskih udruženja u Norveškoj na čijem je čelu Boris Maksimović. Izložba „Zahvalnost naroda Norveške“ je prethodno bila postavljena u Norveškoj, a sada Hrvatica Gorana Ognjenović planira da je postavi na Univerzitetu u Oslu. Mnogo dobrih Norvežana i Srba u Norveškoj su bili u ovo uključeni, i Frenk Alm Haugen me o ovome obavestio. Kada mi je Frenk pisao 24. januara, odmah sam kontaktirao Univerzitet u Oslu, Zoricu Mitić, srpskog doktora u Norveškoj i Knuta Flovika Toresena, norveškog oficira, autora

Jevrejski narod je kroz svoju dugu i tragičnu istoriju doživeo mnoga stradanja i iskušenja. Ipak niti jedan progon nije se mogao meriti sa nacističkim pogromom kojim je ceo jevrejski narod predat uništenju.  Posebno težak položaj Jevreja bio je u Srbiji. Zemlja zahvaćena oružanim ustankom i sama izložena strašnim represalijama davala je nacistima dobar izgovor da se, još pre donošenja odluka o „konačnom rešenju“, otpočne sa likvidacijom celokupne jevrejske populacije. Bez sumnje je da je uništenje Jevreja plod odluka okupacionih vlasti[1]. I ceo sistem uništenja odvijao se pod direktnom upravom i uz angažovanje isključivo nemačkih policijskih organa. Ipak ovakva politika nemačkog okupatora imala je podršku jednog dela vlasti i stanovnika Srbije.

Možda je to posledica dugogodišnjeg ispiranja mozga, ali čini mi se da je malo ko shvatio pune razmere proizvedenog skandala povodom izvođenja „Marša na Drinu“ u UN pre dve nedelje. Pa čak ni oni koji su ga proizveli uz pomoć medijskih saučesnika, jer je njima istorija počela od devedesetih.     Razlog što se priča o „genocidnoj srbonacionalističkoj pesmi“ tako lako primila u zapadnim medijima, međutim, mogao bi da ima vrlo malo veze sa događajima iz devedesetih, a mnogo više sa jednom fiks-idejom koja u poslednje vreme prožima akademske krugove na Zapadu: da su za Prvi svetski rat krivi Zli Sloveni. Prema toj priči, da nisu zli ratoborni Srbi isprovocirali miroljubivu i nadasve

U gradu Peći od 20.000 Srba ostalo je tek njih desetak. Ne tisuća, već pojedinaca. Na Kosovu mira nema. Rat spomenicima, kako su ga nazvali mediji, počeo je premještanjem spomenika poginulim borcima Oslobodilačke vojske Kosova. Vlada Srbije naredila je da se ukloni spomenik ispred zgrade preševske općine, jer je postavljen bez dozvole. Ta akcija u južnoj Srbiji izazvala je reakciju na Kosovu, gdje je porušeno i oštećeno više od 150 spomenika na pravoslavnim grobljima. Kosovska je vlada sa zadrškom osudila događaje, ali oni su ipak unijeli nelagodu među Srbe na Kosovu. Na osudu samo odmahuju rukom.     „Ako budu hapsili prave krivce, nije isključeno da će morati hapsiti i

Istoričar Predrag Marković rekao je Srni da zahtjev da se 11.juli u UN proglasi „danom sjećanja na genocid u Srebrenici“ pokazuje da Bošnjaci sve aktivnosti svode na isticanje svoje žrtve i na mržnju prema Srbima, te dodao da će time dovesti u nezgodnu situaciju i svog sponzora Tursku, zbog genocida nad Jermenima. „Oni će time dovesti u nezgodnu situaciju svog sponzora Tursku za koju će to imati vrlo loše posljedice, zbog Jermena“, rekao je Marković, podsjetivši da u pojedinim zemljama već postoje rezolucije o genocidu Turske nad Jermenima.     Komentarišući pismo Svjetskog bošnjačkog kongresa generalnom sekretaru UN Ban Ki Munu, Marković je ocijenio da je za Bošnjake veliki problem da li

Na današnji dan 1945. 322. streljačka divizija Crvene armije oslobodila je Aušvic. Ujedno, ovaj datum se slavi i kao Dan sjećanja na holokaust, povodom čega objavljujemo reportažu o najglasovitijem nacističkom logoru. Teško da je Aušvic mjesto put koga ćete krenuti ciljano samo zbog njega. Ali ako dođete do predivne srednjovjekovne poljske prijestonice Krakova, šteta je je ne obići ga. Do najzvučnijeg imena među logorima se iz Krakova vozom putuje oko 2 sata. Voznih linija ima prilično često u toku dana i karta je jeftina, 5 maraka prevedeno u nama bliske cijene. Poslednja linija za povratak je oko 7 sati. Dolazak na željezničku stanicu u Osvjećin (kako glasi poljsko ime gradića)

Srbija će ubuduće na svaki način pomagati našim državljanima koji se nalaze u pritvoreničkoj jedinici u Sheveningenu. To je naša dužnost i obaveza. Država se prema tim ljudima u prošlosti odnosila često kao prema potrošnoj robi koja se isporuči, pa se više niko za njom ne okreće. Odnos države prema tim ljudima nije smeo da bude završen njihovim izručenjem. I tako je načinjena velika šteta. A ja sam u Hag išao kao na bojište posle bitke.     Ovo je za ”Novosti” izjavio Nikola Selaković, ministar pravde i državne uprave, koji se pre nekoliko dana vratio iz Haga. * Kakvi će biti konkretni rezultati vaše posete? – Zdravstvena nega i