arrow up
grubori_2.jpg

Pokolj u selu Grubori

Pokolj u selu Grubori 1995. je zločin je nad srpskim civilima koji su počinili pripadnici antiterorističke jedinice „Lučko“ u sastavu Specijalne policije Republike Hrvatske tokom zločinačke akcije „Oluja obruč“ 25. avgusta 1995. godine, odnosno odamh nakon zločinačke akcije „Oluja“. Panorama kninskog sela Grubori u Sjevernoj Dalmaciji Zločin je izvršen nad svim preostalim civilima srpske nacionalnosti zaseoka Grubori koji su ostali u svojim kućama, u sastavu naselja Plavno, Plavljanska dolina, opština Knin, u sastavu tadašnje Republike Srpske Krajine. Za ovaj zločin niko nije kažnjen, a podignuti spomenik u Gruborima, nekoliko puta je rušen od Hrvata. PRETHODNICA Raspadom druge Jugoslavije više od dva miliona Srba našlo se na prostoru zapadno od rijeke

Ostaci fabrike sapuna koji su pravljeni od logoraša (Foto: Novosti)

Potresno svedočenje: Sa 14 sam odvedena u Jasenovac

Demirovac – Devet grobnih polja na području Donje Gradine kod Kozarske Dubice osam decenija opominju i kriju strašnu istinu o zločinačkom ustaškom pohodu pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tokom Drugog svetskog rata, u zloglasnom logoru Jasenovac na najmonstruozniji način ubijeno je 700.000 ljudi, među njima 500.000 Srba, 40.000 Roma, 33.000 Jevreja, 127.000 antifašista i 20.000 dece. Preživeli logoraši bili su svedoci stravičnih ubistava celih porodica. Milica Sekulić (87) iz sela Demirovac izgubila je brojne članove porodice. „To su bile strahote, neljudske, strašne. I sada kada se setim, plačem. Imala sam svega 14 godina kada sam dovedena u Jasenovac i svega se sećam. Dovedena sam sa majkom i sestrom.“ Pokušala sam

skipovljaci-za-web.jpg

Petar S. Topalović: Moj Skipovac 1941. – 1945.

Pripadnici 16. Muslimanske partizanske brigade, 17. avgusta 1945. godine na razne načine u selu Donji i Gornji Skipovac pobili su 42. osobe. To su bili čobani, orači na njivi, među njima bilo je 18 mladića od 17 do 18 godina starosti. English Piše: Petar Stevana Topalović SKIPOVAC – OPŠTI PODACI Skipovac je Trebavsko selo koji je 1937. godine administrativno – teritorijalno podjeljen na dva sela: Gornji i Donji Skipovac. Planina Trebava u užem smislu čini dvadesetak sela – od rijeke Spreče i Stanić-Rijeke do ispod Duge Njive, iznad Modriče (sa sjeveroistočne strane) i od Kostajnice do Modriče sa zapadne strane (dolina rijeke Bosne). Na Trebavi živi većinom pravoslavno stanovništvo. Trebava

Rakić Pane

Kako su popunjavane velebitske jame

Aprila 1986, povodom predstojećeg suđenja ustaškom ratnom zločincu Andriji Artukoviću, nakon pisma primljenog od Rakić Pane, list “Dnevnik”, Novi Sad, objavio je članak: “Kako su popunjavane velebitske jame”. Donosimo faksimil objavljenog članka, kao i integralan tekst pisma pokojnog Rakić Pane. Uredništvu Redakcije lista „Dnevnik“, Novi Sad Povodom članka u Vašem listu: „Zašto je Artuković likvidirao Dr. Ješu Vidića“, kao i da se ne zna datum njegove pogibije u Jadovnom, javljam se jer je bitno i da se ovo sazna u vezi sa zlikovcem Artukovićem. Kao dečak – bolesnik sa 14 g. jula meseca 1941. g. nalazio sam se u bolnici u Gospiću. Bolnica se nalazi pored ceste koja prolazi prema

ljuban_jednak.jpg

Ljuban Jednak: Govorilo mi je nešto da ću ostat živ

Dokumentarni film je priča o čovjeku koji je 1941. godine jedini preživio pokolj u glinskoj crkvi Presvete Bogorodice. Zločin koji se dogodio u Glini nije bio najbrojniji po žrtvama Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane Nezavisne Države Hrvatske, ali je bio jedan od najstrašnijih po svom karakteru. Ljuban Jednak je pored gnusnog zločina u Glini preživio 1995. godine i “Oluju”, da bi mu se duša dve godine kasnije pridružila dušama velikomučenika koji nisu preživjeli pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi.

Katanac na istini logora Jastrebarsko (III dio)

Donosimo vam treći, završni dio reportaže J.Mihajlović sa osvrtom na neke istorijske činjenice jednoga grada sa mračnom tajnom. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 02. marta 2016. Možda su ipak najgore prošla u kompleksu logora Jastrebarsko, ako se to uopšte može i smije tako reći, djeca smještena u logor u selu Reka, jer partizani za ovu lokaciju, udaljenu 3km od grada, nisu znali, te u hrabrom, oslobodilačkom poduhvatu IV Kordunaške brigade koja je rasformirala logor 26.avgusta 1942, slobode i nade za djecu ovoga logora nije bilo. Logor u Reci formiran je kao svojevrsno rasterećenje onome u gradu, toliko je djece bilo, te stoji

gat.jpg

Barjak slobode zavijorio se 6. juna 1941.

6. juna 1941. godine grupa ustanika  iz sela  Kazanaca i Vratkovića kod  Gacka napala je žandarmerijsku stanicu na Brljevu i ovom akcijom označila početak organizovanog ustanka protiv Nezavisne Države Hrvatske. U svojoj knjizi o ratnim dešavanjima  u Hercegovini pod nazivom „Krvavo kolo hercegovačko“ Savo Skoko, između ostalog, piše: „Naime, već 5. juna 1941.godine munjevito se širila vest o tragediji sela Korita duž cele „nemirne granice“. Izjutra 5. juna u pograničnim selima pojavio se Jakov Milović, koji je sa slomljenom rukom pobegao sa Korićke jame, i ispričao ljudima da su te noći muslimani iz Fazlagića Kule pobacali u jamu Golubinku na Kobiljoj glavi sve odrasle muškarce iz sela Korita i Zagradaca.

jama-pandurica.jpg

Pero inžinjera Obradovića: Sjećanje na jedan zločin

Držim jedno staro nalivpero u ruci, zarđalo, izubijano. Bože, kakav je životni put ovo pero imalo? Čuj „životni put“, kao da je živo biće, a ne predmet! A ono je stvarno svojom sudbinom i simbolikom koju nosi u sebi, oživjelo. Da li je nepoznati majstor u fabrici, gdje je proizvedeno, ko zna kada i ko zna gdje, mogao zamisliti da će ovo pero pričati jednu ovako stravičnu, i tužnu priču. Vrteći pero u ruci, mislima odlazim u rane osamdesete godine prošlog vijeka. Nekoliko žilavih i koščatih staraca, sa zavratama na glavi, ćutke, jednoličnim, ali odlučnim udarcima kosijera sjeku jasenove i grabove mladijere. Ono što posijeku, ja, tada sedmogodišnjak ili osmogodišnjag,

Korićka jama

Poruka preživjelih iz jame

U Korićku jamu u blizini Gacka u Hercegovini, tokom 4. i 5. juna 1941. godine bačena su  134 Srbina. Kosti su izvađene iz jame 1953. i 1956. godine i pohranjene u zajedničku spomen-kosturnicu u centru sela Korita. KORIĆKA JAMA U OVU JAMU 4/5 JUNA 1941. GOD. USTAŠE SU BACILE 134 SRBINA OVOGA KRAJA KOSTI ZVJERSKI UMORENIH LJUDI IZVAĐENE SU IZ JAME 1953 I 1956 GODINE I POHRANJENE U ZAJEDNIČKU SPOMEN KOSTURNICU U CENTRU SELA KORITA PORODICE UBIJENIH I SKUPŠTINA OPŠTINE BILEĆA PORUKA PREЖIVJELIH IZ JAME „OJ KORIĆKA PUSTA JAMO KLETA, TI NAS VRATI SA ONOGA SVIJETA U NJEDRIMA TVOJIM MI SMO BILI I TU TEŠKE RANE ZADOBILI OD USTAŠKE BAJONETE

kalendar-genocida.jpg

Selo Vojišnica, Vojnić, 14. maja 1942.

Selo Vojišnica, Vojnić, u kućama Stanka Kneževića, Mile Novakovića, Milice Đurić, Dragana Kneževića, Stevana Kneževića i u štali Kate Škrgić ustaše 14. maja 1942. godine poklale 189 srpskih seljaka od kojih 93 djeteta u starosti do 14 godina.    Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: [email protected], telefonom: +387/51/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska. 

Sveta Petka i Srbi u Plamenu

Istoričar i književnik Mr. Mile Dakić u svojoj zbirka pripovedaka „Bol u prsima” podseća nas na potresna stradanja Srba u Hrvatskoj. Iz pomenute knjige ovom prilikom odabrali smo pripovetku „Sveta Petka i Srbi u Plamenu” Ne da bi vas „hranili” mržnjom već da se ne zaboravi – na takav zaborav nemami pravo ni zbog pijeteta prema nevinim žrtvama. Jutros su žene podranile. Oko crkve Svete Petke na Kolariću čekaju s hranom u košarama. Bijele se roklje i povezače. Tu je i poneka djevojčica žutim rupcem podbrađena. Hrvatski vojnici poručuju da će natporučnik o svemu odlučiti. Rominja proljetna kišica. Niski sivo crni oblaci žure prema Debeloj kosi. Iz Vrginmosta u Vojnić zuje talijanski tenkovi i

sveti-vukasin.jpg

LOGORSKA ISTORIJA SRBA – SVETI VUKAŠIN JASENOVAČKI I SARAJEVSKI ĐURĐEVDANSKI TEFERIČ 1942.

Жarko Vidović: Danas mi je, na Liturgiji, u Hramu Svetoga Save, oživelo sećanje i na moj transport, i dolazak u logor Jasenovac. Evo dana koji nam je dao Bog: u Arhijerejskoj sabornoj Liturgiji, u Hramu Svetoga Save na Vračaru, na dan Svetog apostola i evangeliste Jovana 2000. godine, Duh Sveti kroz usta Crkve – liturgijske zajednice naroda sa Vaskrslim Hristom – proslavlja imena srpskih Mučenika i Svetitelja, Svedoka Hristovih, među njima i Svetog Vukašina iz Klepaca i Sarajeva, Svetog Vukašina Jasenovačkog. Bio je iz hercegovačkog roda Mandrapa koji je svoju granu imao i u Sarajevu: stara ugledna kuća u ulici Miloša Obilića, na Piruši. (Zbog suviše vidnih i svežih tragova

korice-knjige-stradanja-cazinska-krajina.jpg

Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/

Ova knjiga je trajni spomenik nevinim žrtvama ustaško fašističkog terora u Cazinskoj krajini. Posle četrdeset godina istraživanja o stradanju naroda tokom Drugog svetskog rata, u Cazinskoj krajini, a za 70-tu godišnjicu tih užasnih zbivanja, objavljena je druga knjiga borca NOR-a i nosioca „Partizanske spomenice 1941. godine,, Dušana D. Miljkovića pod naslovom Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/. U knjizi su kroz nekoliko celina dati prikazi o stradanju pre svega srpskog, ali i ostalih naroda koji nisu prihvatili ustašku vlast i zločine koje su ustaše primenjivali posebno prema srbima pravoslavne veroispovesti, Jevrejima i Romima. U prvom delu su navedeni podaci o uspostavi vlasti NDH u Velikoj župi Bihać, pre

zlocinic-ilustraciuja.jpg

7 ustaških koljača pred sudom nakon 12 godina

Od lipnja do kolovoza 1941. pobijeno je u logoru „Slano“ na Pagu oko 15.000 Srba i Жidova (Napomena redakcije: Prenosimo tekst zagrebačkog “Vjesnika u srijedu” od 10 juna 1952. o suđenju ustaškim zločincima iz logora Slana na ostrvu Pagu.) Sticajem okolnosti dospjeli su  u ruke pravde nakon punih 12 godina sedmorica ustaških koljača: Luka Barjašić, Slavko Baljak, Jadre Strika, Jere Fratrović, Bene Barić, Mile Didulca i Ivan Kevrić. Kroz tri mjeseca 1941 oni su kao pripadnici I. satnije V. ustaške bojne učestvovali u uništavanju zatvorenika Srba i Жidova u logoru „Slano“ na Pagu. Nije nam namjera da evocirajući ondašnje događaje iznesemo samo suha fakta, grozote počinjenih zlodjela ili izvještaj iz

bomb-beograd-1944-noseca.jpg

KRVAVI USKRS 1944. Saveznici nas bombardovali na Titov zahtev!

Ubijeno više od dve hiljade srpskih civila. Beograd brutalno rušili tri dana uzastopno tako da ni žrtve nisu mogle da budu sahranjene. Partizansko vođstvo podsticalo ovakve akcije Krvavi Uskrs, kako je nazvano savezničko bombardovanje Beograda 16. i 17. aprila 1944. u kome je poginulo više od 2.000 ljudi, dugo je bio tabu tema, a ni danas sa njega nije potpuno skinut veo tajne. Dosijei Balkan er-forsa, koji je 1944. pod britanskom komandom 11 puta bombardovao Beograd i druge srpske gradove, i dalje su zapečaćeni. Britanski obaveštajac Majkl Liz bio je član vojne misije u Jablaničkom okrugu 1944. i gorko je zaključio da se Staljin sigurno grohotom smejao dok su saveznički

NAJNOVIJE VIJESTI

Sozercanje

Osim neshvatljivog zaborava, nemara i nemanja odnosa prema stradanju predaka, najgore što

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.