arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
Pomen i parastos za 520 Veljunčana

Mićo I. Martinović: Molitva na Kolariću

24. novembar 2024.

Vapaj molitve pokajničke nek put neba sine i silno jurne u visine, i mučenika bol umine! Klonule glave na grudi,Sjedim zariven u gusti mrak,U tišini sve je, zidovi hladniTamne noći odbačen svlak.Samo misli iz klonule glave,Kaplju u noći sleđene zjap,Uma mračno predskazanje,Il’ možda skriveni neki znak? Kližu misli treperave, svele,Izgubljene u vremena tamnim skutima,Ljepljive, teške i vrele,Kroz lavirinte zagubljenim putima.Istrže se duša iz okova puti,Pa ko svila, božanskim nošena dahom,U predvorju drevnoga mraka sluti,Da vjekovima sve je, pokriveno prahom! Tijelo, savijeno u bolnom grču,Znojnim čelom ledeni kamen dira;Dok plamenovi voštana tijela srču,Klizi duša tunelom mističnog vira!Može li čovjek nad ponornom hridi,Upregnut sjenima u tragičnom srazu,Da obzorje božanskih vrtova vidi,I iz

Zlatomir Lazić: Mi smo duboko nesrećan narod koji ne haje za svoje mučene i poklane pretke

22. novembar 2024.

Zločini počinjeni nad Srbima u Rašića Gaju kraj Vlasenice su po bestijalnosti nezamislivi. Nakon mučenja, zakopali su Srbe do ramena u zemlju, a onda ih dotukli drljačama. Moj otac, Janko Lazić, na fotografiji u gornjem redu drugi sleva, sa mlađim bratom od strica, Živkom Lazićem (kome su ustaše ubile oca u leto 1941. u neviđenim pokoljima u Rašića Gaju kraj Vlasenice), marta 1942. u Bajinoj Bašti, nakon prelaska Drine pred Crnom legijom Francetića. Moj otac je upućen u Vrnjačku Banju, gde je preležao pegavi tifus, dok je Živko još neko vreme nakon rata proveo u Bugarskoj, u centru za srpsku decu bez roditelja. U retkim prilikama otac mi je pričao

Đurđica Dragaš: Jer… mi smo ista krv

21. novembar 2024.

U Kući Milanovića u Banjoj Luci promovisan je književni prvenac Đurđice Dragaš Vukovljak  “Jer …mi smo ista krv’’, posvećen svim nevinim srpskim  žrtvama – od Divosela , preko Jadovna, Gospića, Paga,  Garavica, Prebilovaca – do najvećeg srpskog stratišta Jasenovca. Kroz potresne sudbine  stradalih  u svojim pjesmama Đurđica poručuje  – dugujemo im nezaborav, da se ne bi ponovile ’41. i ’91. godina. Profesor doktor Duško Pevulja, direktor Kuće Milanovića rekao je da je posebno srećan zbog  promocije, zato što se priča o nacionalnom stradanju uklapa u koncept ove kuće srpske kulture. Srpski kulturni obrazac, poslije iskustva 20. vijeka, mora u sebe da uključi i tzv. kulturu sjećanja. Zapravo nije riječ o sjećanju, već ova zbirka svjedoči o onome što

Sveti Arhanđel Mihailo

20. novembar 2024.

Sav si oganj i revnost, sveti Arhistrateže Mihaile, zato te molimo učmale duše naše zapali ognjem revnosti tvoje, da bismo budne savesti uvek radosno služili zajedničkom Gospodu našem, svesrdno se ugledajući na tebe, bezgrešnog i svetog brata našeg, i vrhovnog vojskoviđu sve nebeske i zemaljske vojske Hristove. Piše: Gordana Dostanić Od kad pamte moje dečije godine, za slavskim stolom je uvek bila samo naša porodica. Naša baba, ni kad je ostala sama, bez zaštite iz doma i roda, nije odustala od svečarskog ručka. Slavskog. A slavu njoj i njenom nestasalom sinu niko nije preneo. Znalo se nekad da se na čestitanje odlazi u rodni dom da se starešini stisne ruka

Bojan Vegara: KUMOV PAKET

16. novembar 2024.

Kroz glavu idu misli u nizu i teku mi suze od neke čudne sreće. Pomislih. Nisu nas zaboravili kumovi. Niko nas nije zaboravio. Probudila me ekspolozija granate blizu zgrade. Čujem majku u kupatilu. Ustala je i sprema se. Uspravljam se i gledam u prvo jutarnje svjetlo, koje dopire kroz vrata od kuhinje i hvata metar hodinka. To je jedino svjetlo koje ulazi u hodnik i razbija potpunu tamu. A, ta tama je ista i po danu i po noći. Na svim drugim prozorima postavnjene su željezne ploče i grede. Samo je u kuhinji željezna ploča do pola prozora i ulazi to malo svjetla. To nam je svjetlo već danima jedini

Ana Požar: Gdje god smo u Jasenovcu bušili, našli smo kosti

13. novembar 2024.

Iz INA Inženjeringa iznajmili su nam uređaj kojim smo snimali teren i vršili bušenja. Od muzeja do spomenika, s njim smo naišli na ostatke gdje god bušili. Ili na kosti ili na predmete logoraša. I sada nam kažu da grobnica nema! Sjećam se da su se kosti pojavile i na obali Save, zbog niskog vodostaja. Učesnici ORA Jasenovac pomogli su nam da ih sahranimo. U malom, gotovo napuštenom selu Strmenu pored Sunje, uz samu obalu Save, sama u kući živi Ana Požar, nekadašnja direktorica JUSP-a Jasenovac. Bila je na čelu te institucije čitavo desetljeće, sve do 1990. Danas, u osamdesetoj godini života, gotovo ne izlazi iz sela. Zgrožena revizionizmom koji buja u Hrvatskoj, onima

Šaranova jama (foto: www.panoramio.com)

Dr Đuro Zatezalo: Ubijeni i prognani Srpski pravoslavni sveštenici na području Eparhije gornjokarlovačke u vrijeme NDH 1941. – 1945. godine

12. novembar 2024.

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje Ubijeni i prognani Srpski pravoslavni sveštenici na području Eparhije gornjokarlovačke u vrijeme NDH 1941. – 1945. godine Trlajić Sava (Svetozar Trlajić) (Mol. Bačka, 1884.), Episkop gornjokarlovački. Ustaše ga uhapsile 17. juna 1941. godine, mučile ga u štali zločinca Josipa Tomljenovića u Plaškom sa još 13 Srba i sveštenika, te se naslađivali u njegovim mukama. Ima svjedočenja da je odveden u logor „Danicu“ kod Koprivnice pa u u kaznionicu Okružnog suda u Gospiću gdje je mučen. Polovinom augusta 1941. godine vezan je s većom grupom Srba u lance i odveden prema

ŽENSKO – KAMEN MEĐAŠ ISTINE I LjUDSKOSTI

11. novembar 2024.

Monodrama ,,Kô kamen (Velenka Brstinova i kćer joj Dragana)“ je dokumentarna drama Dragane Mandrape, u izvođenju glumice Ljiljane Čekić, a u produkciji Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva ,,Prosvjeta“ iz Banjaluke. Piše: Katarina Kulezić Dok sam putovala autom po Bosni i Hercegovini, nisam razumela, ali sam osetila zašto nad tim božanskim lepotama stoji senka. Andrić je dokazivao u svojim pripovetkama i romanima da su lepa bića samom svojom lepotom prokleta. Lepota, na kojoj drugi zavide je zla kob. Dok pokušavam na silu i bezuspešno da opovrgnem tu misao, davi me Jablanica, boli me nadstrešnica, razležu se pašnjaci po kojima stoka lenjo pase, spušta se autobus bulevarom ka mostu Slobode… Balkan je

„Jer … mi smo ista krv“, pjesnički prvenac Đurđice Dragaš u Banjoj Luci

8. novembar 2024.

U Kući Milanovića, u subotu 09. novembra 2024. u 18 časova biće predstavljena zbirka poezije „Jer…mi smo ista krv“ Đurđice Dragaš Vukovljak. Riječ je o prvoj pjesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sjete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama Pokolja. Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pjesme su objavljivani na sajtovima udruženja građana „Jadovno 1941.“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pjesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac. O poeziji, književnom izrazu i inspiraciji za ovu zbirku govoriće scenarista Nataša Drakulić, ispred izdavača Momčilo Mirić, predsjednik udruženja „Jadovno 1941.“ iz

POVRAT PARNIČNIH TROŠKOVA ZA ODBIJENE TUŽBENE ZAHTJEVE U HRVATSKOJ

7. novembar 2024.

Dana 28.12.2024. ističe rok u kojem svi oni, koji su platili parnične troškove dosuđene Republici Hrvatskoj, i njihovi zakonski nasljednici mogu podnijeti zahtjeve za povrat naplaćenih tražbi na nadležnom državnom odvjetništvu u Hrvatskoj. Ovo se odnosi na troškove parničnog postupka dosuđene Republici Hrvatskoj nakon 31. jula 2003. godine, u postupcima za naknadu štete zbog ubojstva bliske im osobe tokom rata te radi naknade štete pokrenutim na osnovu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija i Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tokom Domovinskog rata, a kojima su tužbeni zahtjevi odbijeni. Nenaplaćene tražbine se otpisuju, a za

Đurđica Dragaš: Koridor mog života

7. novembar 2024.

Prošle su godine, stasale generacije koje se ne sećaju rata, koje do Banjaluke putuju najbržim putem, preko Hrvatske. Radujem se zbog toga, ali u ime svih nas kojima je Koridor zaista bio put života još jednom kažem – hvala onima koji su nam ga podarili! Neka je večna slava svima koji su na njemu zauvek ostali! Godina 1992., Lika, Republika Srpska Krajina. Prelepo majsko jutro miriše na rascvetale voćke i travu okupanu rosom. Vozimo se dobro poznatim putem, automobil kao po navici lagano seče krivine. Ne brinemo o tome da li će nam neko doći u susret. Veća je verovatnoća da na ovom putu susretnete neku zverku nego automobil. Nema

Dete iz logora

5. novembar 2024.

Svedočenje Gojka Šašića koji je svoje prve korake napravio u ustaškom logoru u Slavonskoj Požegi. Piše: Olivera Radović Gledajući Gojka Šašića na pozornici, slušajući njegove replike iz tekstova Duška Radovića, dok uveseljava publiku, mnogi su sigurno videli šarmantnog vremešnog gospodina koji svoje penzionerske dane provodi radeći nešto što je možda čitavog života priželjkivao. Mnogo puta je nasmejao ili razgalio publiku igrajući u amaterskim predstavama, nastupajući na različitim skupovima. A on je, uz svu ljubav i posvećenost teatru i pisanoj reči, tamo zapravo – lečio dušu. Dušu veliku kao kuća, ali ranjenu još od prvih dana koje pamti. I koje ne pamti, ali su ga svejedno formirali kao osobu. Gojko je

Đurđica Dragaš: Molitva

5. novembar 2024.

Ima li te Bože, gledaš li me, crnu, među trulim telima, među rođenima?! Vode,vode,plačem bez suza,iz mraka,sa dna ponora. Ne boli me ništa,nemam noge, nemam ruke,nemam srce u grudima.Samo oči imam,oči što još vide parče neba,dalekog, plavog i tuđeg. Ne čujem odavno,ni vetar, ni kišu, ni korak zveri.Ne čujem jauke i samrtni ropac,dečji plač i majčinu molitvu.Ne čujem poslednji drhtaj života u ovom bezdanom paklu.Tišina, tišina, tišina… Samo još moje oči žive i gledaju nebo.Samo još moja utroba vapi za kapljicom vode. Ima li te Bože,gledaš li me,crnu, među trulim telima, među rođenima?! Uzmi mi oči, da ne vidim nebo,uzmi mi dušu, da zaboravim,vodi me put svetlosti tvoje.Vodi me iz

Prebilovci oživljeni rečju i slikom – I ISPOD SIVE DRUGE BOJE ŽIVE

1. novembar 2024.

Na ovogodišnjem, 67. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, 25. oktobra 2024, u sali „Ivo Andrić“ u 14.00 sati, predstavljeno je jedno od najnovijih izdanja ugledne izdavačke kuće „Prometej“  iz Novog Sada i saizdavača Zavičajnog udruženja „Ognjište“  iz Prebilovaca. Knjigu pod simboličnim naslovom „I ispod sive druge boje žive“, priredio je novinar i publicista Aco Dragićević uvrstivši pod njene korice probrane tekstove  više od 50 dugogodišnjih saradnika koji su svoje priloge tokom dve decenije objavljivali na portalu „Prebilovci selo na internetu“. – Kako već dolikuje mestu i prilici moram navesti izreku našeg jedinog nobelovca: „Zavičaju smo, vazda, dužni“ – napomenuo je Mladen Bulut i dodao da se ovo delo može smatrati i svojevrsnom monografijom i

Profesor BORIS BEGOVIĆ, član udruženja „Jadovno”

Begović: Jadovno je avangarda najmračnijeg perioda evropske istorije

31. oktobar 2024.

Logor Jadovno je bio državni projekat, veliki logistički poduhvat, u koji je bila uključena državna železnica, koja je omogućila transport žrtava sa udaljenih mesta NDH. I ove godine, pre svega, u hrvatskoj javnosti kolaju zablude o Jadovnu, kako se uobičajeno označava kompleks ustaških logora „Gospić Jadovno-Pag“, na koje treba odgovoriti činjenicama, izjavio je FoNetu profesor Pravnog fakulteta u Beogradu dr Boris Begović, koji smatra da je Jadovno bilo „avangarda najmračnijeg perioda evropske istorije“. Negirajući tvrdnje da je Šaranova jama jedina jama logorskog kompleksa „Gospić-Jadovno-Pag“, Begović objašnjava da je ona jedina obeležena i njoj se može relativno lako prići. Identifikovane su 32 jame na području Velebita, preciznije na širem području Jadovna,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA