Kako se na željezničku stanicu u Gospiću svakog dana dopremao sve veći broj zatočenika, ustaše su prostor na kojem se vršio utovar i istovar stoke ogradili drvenim plotom i bodljikavom žicom u visini dva metra, u koji su na kratko vrijeme mogli da smjeste 500-700 ljudi, što je zavisilo od mogućnosti direktnog transportovanja žrtava u logore ili na gubilišta. Ovdje su ustaše u prvo vrijeme vršili popis i podjelu prispjelih po nacionalnosti na Srbe, Jevreje i Hrvate. Njih je prihvatao i organizovao popis već spomenuti ustaški natporučnik Janko Mihalović, upravnik za političke zatvorenike u kaznionici. Nakon toga su Jevreji i Hrvati kamionom odvoženi u Ovčaru ili u kaznionicu Okružnog suda,

Tokom juna i početkom jula, u Gospić su, željeznicom i kamionima, stizali brojni transporti sa zatočenicima. Prostor kaznionice Okružnog suda nije mogao da ih sve prihvati, iako su žrtve svakodnevno otpremane u Jadovno i Slanu. Zbog toga su ustaše osnovali još jedan zbirni logor, udaljen samo tri i po kilometra istočno od kaznionice, na lijevoj obali rijeke Novčice, 250 do 300 metara daleko od nje. U sistem koncentracionog logora Gospić, radi još masovnijeg dopremanja i istrebljenja srpskog i jevrejskog naroda, uključene su staje vrijednog Srbina, trgovca Matije Maksimovića, koji je, pored štamparije, knjižare i čitaonice u gradu, uz rijeku Novčicu imao i tri velike staje, dimenzija 30h10 m, u kojima

Krajem maja i početkom juna 1941. godine, ustaše su užurbano pripremale izgradnju logora Slana i Metajna na Pagu, koji su prvu veću skupinu zatočenika primili 25. juna. Iako po tadašnjoj administrativnoj podjeli NDH na župe, Karlobag i Pag nisu ulazili u sastav kotara Gospić niti Velike župe Lika i Gacka, čije je sjedište bilo u Gospiću, logori na Pagu su bili organizaciono vezani za logor u Gospiću i nalazili se u nadležnosti župskog redarstvenog ravnateljstva Gospić, koje je imalo jednaka ovlašćenja u odnosu na logore na Pagu kao i za cijeli kompleks ustaških logora na području Gospića. To potvrđuju i češći dolasci u ove logore ravnatelja župskog redarstvenog ravnateljstva iz

JADOVNO Pod Velebitom bezdna jama ćuti  Muk joj strašniji od krika Nebo iznad nje njene rane sluti I plače zemlja živih pokojnika   Duboka i tamna vjekovima zjapi Sada sa kostima mučenika I samo odsjaj nebeskih lampi  Osvijetljava žive rane  nesrećnika   Čemerom li si  obavijen Velebite  Krv ti grca pod izvorima vode Gladna usta,a duše site Sada po dvorima Njegovim hode   Jeziva i tamna vjekovima ćuti  duboka i teška ko djevojačka suza Tišinom svojom na nova stradanja sluti  ne može Srbin bez krvi i uza   Progovorite kosti nedužnih bića  Zatresite zemlju uprljanu grijehom Dosta je bilo muke i krvoprolića Hoće li ikad srpsko čedo zaspati sa smijehom

Ove godine, po prvi put, Srpsko društvo „RAS“ iz Norveške uputiće tročlanu delegaciju na obeležavanje „Dana sećanja na Jadovno 1941.“. Osim organizacije zabavnih sadržaja, negovanja srpske kulture i folklora, te održavanja kontakta sa maticom i razvijanjem dobrih odnosa sa norveškim narodom, smatramo da je obaveza udruženja u dijaspori i negovanje kulture sećanja na nevino stradale. U Norveškoj ove godine se navršava 75 godina od deportacije prvih logoraša iz tadašnje Kraljevine Jugoslavije u Norvešku, od kojih su gotovo svi bili Srbi. Naše društvo, u skladu sa mogućnostima, uzelo je učešće u organizaciji ove važne godišnjice. Osim lokalnih dešavanja, ove godine smo odlučili i da pošaljemo delegaciju na Jadovno. Rad udruženja građana