arrow up

Đurđica Dragaš: ROĐENA MOJA

Ruka mi tvoja krv oboji. Sestrice, kćeri. Ruka me tvoja vodi.Sestrice,kćeri,Mila moja. Kroz travu niz brdo razastrtu,mekanu, milnu, mirisnu.Kroz šumu što k nebu raste,tiha, samotna, prozračna. Ruka me tvoja vodi.Ka moru, niz ponore.Na pučinu nemirnu,ka stenama mračnim. Ruka mi tvoja linije na dlanu ispisa.Mladež na obrazu iscrta.Boju oku dade. Ruka mi tvoja krv oboji.Sestrice,kćeri. Rođena moja!!! Od istog autora: Đurđica Dragaš – Kolumnisti – prijatelji

Nikola N. Жivković: Ideologija cionizma glavni izvor antisemitizma u svetu

Glavni nosioci rusofobije i srbofobije na Zapadu upravo su Jevreji Sjedinjenih Država, Engleske, Francuske i Nemačke. (Prvi put objavljeno 18. 11. 2023. na portalu Stanje stvari) Vankuver, Kanada, subota, 5. avgust 1995. Poslepodne otišao sam u Vankuver, do univerzitetske biblioteke (The University of British Columbia) i pregledao štampu. U svoju svesku prepisao sam članak iz San Francisco Jewish Community Publications, koji je prenela Jewish Telegraphic Agency. Čitam Jewish Bulletin of Northern California: Published on Friday, July 28, 1995 “Bosnian Muslims suffering like Jews under Nazis”, official says. “The expulsion terror practices in Bosnia today is quite comparable to what happened from the beginning of the Third Reich to the outbreak of the war,” Ignatz Bubis, chairman of the central

Sijekovac Foto: RTS

Zločin bez kazne

Zločin se desio u proljeće 1992. Tada je pobijeno najmanje dvadesetoro romske djece. Djeca su pobijena radi trgovine organima, kaže Stevo Grabovac, dobitnik NIN-ove nagrade za roman „Poslije zabave“ kome je ovaj stravičan zločin poslužilo kao predložak Piše: Жarko Marković „Zločin koji se opisuje u romanu desio se 1992, u okolini (Bosanskog) Broda. Tada je pobijeno najmanje dvadesetoro romske djece, iako ima indicija da postoji još nekoliko masovnih grobnica na drugim lokacijama. Djeca su pobijena radi trgovine organima. Tako su pokazala prva istraživanja nakon pronalaska masovne grobnice. Dakle, sam zločin, iako se desio u ratu, nema konkretne veze sa ratom, riječ je o prostoj zaradi… Ispadne da je nekim ljudima isto

Simo Krajišnik: Film „Жetva“ kao mali doprinos srpskom jahanju zveri, dok čekamo priliku za smrtonosni udarac

Mi ne treba da gajimo iluzije da možemo uticati na zapadno mnjenje. Ipak, filmovi poput „Жetve“ ulivaju tihu nadu da se na večnoj temi Kosova možemo nacionalno konsolidovati i izvršiti duhovnu samoobnovu O filmu Harvest/Жetva. Početak prikazivanja: 19. mart 2026. Dužina trajanja: 120 minuta. Država i godina proizvodnje: Srbija/2026. Жanr: drama, triler. Uloge: Henning Baum, Jovana Gavrilović, Matthew McNulty, Rebecca Calder, Bejo Dohman. Režiseri: Paul Kampf i Mladen Šević Na godišnjicu NATO agresije na Srbiju, 24. marta 2026. godine, otišao sam u bioskop da pogledam film „Жetva“. Od domaće kinematografije, odnosno produkcije, odavno sam digao ruke, jer je to prostor kojim suvereno vladaju politički Jugosloveni koji narodnim parama, uz časne izuzetke, snimaju limunade i nižerazredne bljuvotine koje relativizuju srpsku

Aleksandar Жivković: „Normalizacija“ ustaštva i otimanje imovine SPC

Crkva Sv. Jovana Krstitelja u Križu, Ivanić Grad, u farsičnoj proceduri koja je trajala samo tri dana, preneta je iz vlasništva Srpske pravoslavne crkve, Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, u vlasništvo „Udruge grčko-istočne crkve“ Pojedini hrvatski intelektualci otvoreno pišu o onome što je vidljivo i na prvi pogled – da je u njihovoj zemlji prisutna snažna tendencija tzv. normalizacije ustaštva. Znači, počevši od najviših krugova u Hrvatskoj, radi se na tome da ustaštvo u svom izvornom obliku postane društveno prihvatljiva ideja i ponašanje. Taj proces je već poodmakao i dobio na intenzitetu. A ustaštvo na prvom mestu ne može da podnese bilo kakvo prisustvo Srpske pravoslavne crkve ne samo na teritoriji današnje Hrvatske, nego

Cilj „Hrvatske pravoslavne crkve“ – političko i duhovno nasilje nad Srbima!

Na današnji dan, 3. aprila 1942 Ukazom ustaškog poglavnika Ante Pavelića ustanovljena Hrvatska pravoslavna crkva. Takozvana Hrvatska pravoslavna crkva nije i nikad neće postati crkva, a cilj te paracrkvene organizacije, koja baštini nacističku tradiciju NDH jeste da vrši političko i duhovno nasilje nad preostalim Srbima u Hrvatskoj, smatra profesor Jovan Janjić. Samozvana Hrvatska pravoslavna crkva (HPC) opasna je po Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) jer je reč o dugoročnom projektu, čiji su glavni ciljevi dobijanje autokefalnosti i pohod na imovinu SPC u Hrvatskoj, smatra predsednik Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“ Savo Štrbac. Iako takozvana HPC još nije uspela da se upiše u Evidenciju verskih zajednica u Hrvatskoj zbog administrativnih prepreka sadašnje vlasti, Štrbac

Olivera Šekularac: Prolećni snegovi

Moji su koreni na nebu, tamo među svojima gde se čeka spasenje. Prolećni snegovi veju u našoj Lici,bar neko mojima na grob da dođe.. Pahulje prolećne, bar vi nežne buditekad grobove zaboravljene grlite.. Bar ih vi cvetnim pahuljama ukrasite,umesto onih voštanicakoje se ugasiše. Hvala ti, sneže beli,što tragove zveri pokriješ,pa bar u toj zimskoj čistini i belini, na tren,zavičaj bajkom obviješ. Ne znaš ti, majko, šta su lički snegovii kako često i proleće okite. — Ne znam, Smiljana, ne znam…ali znam da plačem na smetove martovske,na snimke onih Plitvičkih jezerašto mi prijatelji poslaše. Nisu to slapovi —to duša suzama u zavičaj otiče. A zavičaj, on je u pesmi.Ponekad ga tamburica

Momčilo Mirić: Muka i neverica

Gospodin Nenad Fogel sa položaja Predsednika Jevrejske Opštine Zemun doslovce i u potpunosti ignoriše 6.500 Srba na groblju u Zemunu, koji leže u zajedničkoj grobnici, najvećoj poznatoj pojedinačnoj grobnici Srba na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Oni kojima je izbrisano ime, broj i identitet 1944.g. kada su Nemci i Hrvati uništili detaljnu dokumentaciju logora Zemun. Oni kojima je sakriveno ime, broj i identitet, još 1957.g. kada im je podignut spomenik od strane NOO Zemun, na kome je pisalo „Жrtvama Fašizma“. Njima, mučenicima, se ponovo uskraćuje identitet, broj i ime, i ne dozvoljava im se  molitva, pomen, parastos i svako moguće sećanje na njih! Ne shvatam misao koja je ponukala g. Fogela

Жivot – nova zbirka poezije Miloša Kordića

Ovih dana iz štampe je izašla nova zbirka poezije Miloša Kordića, pod naslovom Жivot, u izdanju ugledne izadavačke kuće Prometej iz Novog Sada. I na nedavno održanom Novosadskom sajmu knjiga našla se i na štandu svog izdavača. Pjesme u zbirci svrstane su u pet ciklusa: (zimsko kolo), (srebrno veče), (listanik azbučni), (kočija ilijina) i (međ zvijezdama: grad). Sve pjesme, za razliku od gotovo svih knjiga poezije ovog autora, pisane su u vezanom stihu, odnosno: rimovane su. Poezija u ovoj zbirci kratka je hronologija pjesnikovog života: od rodnog kraja (sela, Banije), pa do gradskog života. Pjesnik se dotiče i istorije, ali i tema iz savremenog, današnjeg, sve neizvjesnijeg čovjekovog života. ljudske sudbine.

Zločin na Tulovim gredama

Početkom ove godine počeo sam intenzivnije raditi na novoj knjizi “Dosije Velebit”, u kojoj sam planirao da obradim zločine počinjene na ovoj planini u građanskom ratu devedesetih na osnovu podataka koje je prikupio “Veritas”. Piše: Savo Štrbac Prvi zločin na ovoj planini u tretiranom periodu je ubistvo civila Vasilja Gagića, Srbina iz obrovačkog Zelengrada koji se desio 31. oktobra 1991, o kojem sam pisao i na ovim stranicama. Medijski najeksponiraniji slučaj je ubistvo Luke Modrića iz Zatona Obrovačkog, koji se desio 18. decembra iste godine, za koji, zahvaljujući njegovom unuku Luki Modriću poznatom hrvatskom fudbaleru sa inernacionalnom karijerom, zna celi svet. Istog dana ubijeno je i još šest civila hrvatske

Zorica Đoković: Na kapiji Raja

To mjesto. Nekada okruženo mješovitom šumom, a sad skoro u potpunosti prekriveno rastinjem i obavijeno tišinom – mjesto. Zaglušujuću tišinu i nesvakidašnji mir tog čudovišnog spoja betona i prirode naruši katkad samo poneka zmija kad savije kroz žbunje iza nekog kamena ili vjetar kad zaljulja visoke krošnje i odnese posljednje suho lišće. Valjda ima ptica u tim tamnim krošnjama oko betona prekrivenog mahovinom i lišajevima. Pčele, mada na tom mjestu nema cvijeća, sigurna sam da dolaze. Mom dedi su pčele uvijek dolazile. Mnogo je pčela i meda prešlo preko dedinih ruku. A opet, na kraju ga je sačekao čemer. To je mjesto na kom je Aleksa posljednji put ugledao svjetlost

Bojan Vegara: BROVING I ČOKOLADA

Bila je to jedna od naših igara nalik ruskom ruletu, zbog čokolade koju niko okusio nije.. Nekad, krajem maja ’94-te bilo neko duže primirje i stigle su čokolade u Hadžiće. Čokolade iz Kiseljaka koje su koštale pravo malo bogatstvo. Mi tadašanji klinci koristili smo to primirje i vucarali se po čitav dan. Sunce i lijepo vrijeme izmamili su dosta ljudi napolje, jer svima je bilo dosta stanova i zatvorenih prostorija bez trunke svijetla. Tog dana kad je stigla čokolada, mi smo se zadesili na kraju grada, gdje je probijeno brdo za zaobilaznicu oko Hadžića. Bilo nas je možda petnaestak i bili smo klinci bez trunke mozga i mudima do poda.

LJUBA

Da li je ovaj sunčani dan naš kraj? Ova svjetlost i plavo nebo nad nama da li će zauvek sjati nad našim počivalištem? Beskraj i kraj, konačnost i vječnost, smrt i besmrtnost, sve je slilo u jednu tačku i stalo u ovaj trenutak. Da li se čovak zato rodi, zato muči, zato poguri pod teretom svake nevolje – zato da u jednom ljetnjem danu sagleda kraj svega – kraj muke i kraj ljepote? Muka za mrvu kruva i ljepotu rađanja, ljepota u oku i osmijehu i onda kraj sa pitanjem kuda sve odlazi. Kraj u srijedu! Možda je tako pisano. Ja sam mislila da nijesam ni na sredini života, a

Ranko Radelić: Odnos prema Jasenovcu je kalibrisan kao mjera ljudskosti

Uporedimo li dostupne tragove preostale iz prošlih epoha sa onim što nam kao predložak pruža 20. vijek, jasno je da su naši davni preci bili biološki prilagođeniji ovoj planeti, nesumnjivo inteligentniji i moralno superiorniji od današnje populacije, koja je biološki, ali i na mnogo drugih planova, na putu ubrzane devolucije. Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Iako je Jasenovac jasan znak tog propadanja,

Plitvički KRVAVI USKRS: Dan koji je označio početak rata u Hrvatskoj

Na današnji dan 1991. godine, u Nacionalnom parku Plitvička jezera, sukobili su se hrvatski specijalci i krajiški Srbi, što se smatra prvim oružanim incidentom u ratu u Hrvatskoj. Konflikt, poznat kao “krvavi Uskrs”, izbio je dok su pravoslavni vernici slavili Cveti, a katolici Uskrs, i odneo je prve žrtve na obe strane – Josipa Jovića i Rajka Vukadinovića – najavljujući početak dugog i krvavog sukoba.  – U februaru 1991. godine Hrvatska donosi odluke o nevaženju saveznih zakona na njenoj teritoriji i o razdruživanju od SFRJ, a nakon toga i Srpska autonomna oblast (SAO) Krajina donosi “Rezoluciju o razdruživanju od RH”. Polovinom marta iste godine, JNA traži od Predsedništva SFRJ da

NAJNOVIJE VIJESTI

Srpska žrtva FBiH

Federacija BiH (FBiH) nije istinski zainteresovana za evropski put BiH, a Republika

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.