Bojan Vegara: Srpsko Sarajevo je tog ljeta `95 pobjedilo čitav svijet!

Prvu pobjedu nad NATO-paktom i njihovim avlijanerima zabilježili smo mi Srbi iz Srpskog Sarajeva ljeta Gospodnjeg 1995 godine.

Prvo su napali muslimani sa četri svoja korpusa i podržani od strane NATO ariljerije sa Igmana.
Imali su na raspolaganju samo na vanjskom prstenu oko 60 000 vojnika i unutrašnjem prstenu više od 70 000. Imali su 43 topa, 406 minobacača i 19 tenkova.
Vojska Republike Srpske imala je 17 500 vojnika na prvoj liniji fronta, 41 top, 132 minobacača i 24 tenka.
A Sarajevo je bilo ključ rata.

Prvi dan su nam presjekli put između Semizovca i Srednjeg i zatvorili nas u totalni obruč. A onda smo ih potukli, da će to da pamte dok postoje. Nikad ih niko tako nije potukao i to je prvo razbijanje NATO-pakta i njihovih vazala u savremenom ratovanju. Kao da smo čitav rat tu bitku čekali i sad često pogledam snimak drugog dana te ofanzive, kad ih neki komandant kuraži da ponovo krenu, a oni ko popišani. Od tog snimka uvjek se oraspoložim.

Nismo mi tada samo vratili put, mi smo ih otjerali sa brda i ušli na Stup. A koliko ih je ostalo na brdima oko Ilidže i Hadžića to samo Bog zna. Smrdili su do kraja rata. Za finiš smo im pobili sve te njihove elitne vojnike na Treskavici. I tek tu nisu znali šta ih je snašlo poslije malo početničke sreće prvih dana i nije im puno pomoglo otvoreno dejstvo NATO artiljerije.

Bjeli Vukovi, Garda Ilidža, Munje iz Hadžića, Đeneralova Garda i Fočaci nisu ih satrali, već su im obezglavili vojsku. Treskavica ih je na Dejton natjerala, jer pobili smo im najbolje što su imali. Četri godine bliske borbe od naših jurišnika napravile su takve ratnike kakve svijet do tada nije vidio. Ni danas hrabrije zamislit ne mogu.

Na današnji dan napali avijacijom i artiljerijom. Tukli su i dan i noć, ali ne bi im od koristi.

Bojan Vegara: DJECA KOJU NIJE VOLIO SVIJET

Pohvatali smo ih i svezali za tehniku kao pse. Zarobili im one vojnike za koje kažu da se nikad ne predaju. Svezali smo te Legionare iz Francuske i razne američke marince i ko ne vjeruje meni, neka nađe snimke, jer postoje na internetu. Pobjedili smo tog ljeta u ratu protiv čitavog svjeta. Rasturili smo ih i natjerali da prestane bombardovanje.

Na sve naše muke, zasuli su nas osiromašenim uranijumom, a da bi došao mir uslov je bio da mi odemo. Tako je moralo da se sakrije poraz NATO-pakta i njihovih avlijanera. Morali su da nas rasele i unište i da tako skriju svaki trag svog poraza.
Srpsko Sarajevo je tog ljeta pobedilo čitav svijet!

Cjenu plaćamo i danas. Raseljeni smo i udaljeni jedni od drugih. Umiremo tako što se od raka raspadnemo. One koji su ostali ovdje gone sudovi, a oni koji su raseljeni na razne merdijane ne smiju pomenuti da su bili junaci, jer sve gube tamo gdje su nanovo stekli nešto.

Danas malo ko spomene tu našu borbu i dovoljno je reći, da smo mi iz Hadžića tek ove godine nakon 27 godina imali Dan Igmanske brigade. Ali, nedamo se i prkosimo. Pričamo ako nikom drugom našoj djeci o toj borbi i o tom narodu, koji je u jednom gradu gledao svaki dan smrti u lice, te bio spreman na svaku žrtvu.

I znate, nema niko nije nije došao u pomoć. Tek poneki dobrovoljac iz Srbije i poneki brat Rus. Bili smo sami na svjetu i osuđeni jedni na druge. U pomoć smo išli jedni drugima kad je trebalo i ludo smo ginuli mi iz Hadžića, Ilidže, Vogošće, Ilijaša, Grbavice, jedni za druge, ko niko ni za koga nikad. Svi smo bili Vojska Republike Srpske, baš, svi i žene i starci i djeca. Svi smo ludo ginuli i nismo pomisli da odustanemo, jer nam niko nije došao u pomoć. Znali smo da smo sami i znali smo šta branimo. Kunem vam se, da boljih od nas Srbi nisu imali u tome vremenu.

Nas su oni pobjedili samo u onim medijskom ratu i nigdje drugo. Svijet se mjenja i jednom će se sve znati, pa i da smo mi ti koji su sve izdržali. I da je sve od nas počelo i da će se završiti kad doću Rusi.

Imajte na umu dušmani, da ćemo doći da kralju Tvrtku Krst u ruku vratimo, a do tad lajte i lažite kad niste za boljeg.

ŽIVILO SRPSKO SARAJEVO I REPUBLIKA SRPSKA!

Napisano 31.08.2023.

---

Od istog autora:

Bojan Vegara: Srđan i Staša su poginuli ispred zgrade, a imali su samo 12 i 13 godina

Bojan Vegara: Konačno smo svi rasuti i napokon sam vas se svih otarasio

Bojan Vegara: Ima i nas koji se sjetimo tragedije porodice Golubović

Bojan Vegara: NIJE MALA NAŠA MUKA

Bojan Vegara: Njeno veličanstvo PRAGA je čudo od oružja i najviše su je se muslimani bojali od sveg oružja u ratu

Bojan Vegara: HLjEB ZA PREMJESIT

Bojan Vegara: NAJMLAĐI LOGORAŠ SILOSA

Bojan Vegara: ĐED DRAGO

Bojan Vegara: Logor Silos – sarajevski Aušvic

Bojan Vegara: PRDEŽ I VBR

Bojan Vegara: NISAM NEŠTO AL’ SAM SRBIN

Bojan Vegara: BROVING I ČOKOLADA

Bojan Vegara: GLADNE OČI I FETA SIR

Bojan Vegara: DANAS HLjEBA OD JUČE NE MOGU

Bojan Vegara: RECI ĆAĆI DA TRAŽI KAMION

Bojan Vegara: MITIG NA KRAJU RATA

Bojan Vegara: JEDAN SKORO PA MIRAN DAN

Bojan Vegara: MUJICA I BROVING

Bojan Vegara: KUMOV PAKET

Bojan Vegara: Vi pišite vaše lažljive istorije, kome god hoćete, samo nama nemojte, mi znamo kako cvilite

Bojan Vegara: Dok sam živ boriću se protiv svakog ko umanjuje i zatire naše Svete Mučenike

Bojan Vegara: Nikada nećemo zaboraviti ko smo, odakle smo i ko su nam komšije

Bojan Vegara: Ja se moj prađede i sad borim