arrow up

Dete rijalitija

Jedno takvo dete postalo je vidljivo tek kada se pojavilo u rijalitiju. I opet ne zbog toga što je tamo ispričana priča o Petrovačkoj cesti, niti zato što se neko ozbiljno zainteresovao za sudbinu porodice Stijelja. Malo koja pojava u Srbiji danas tako uspešno ujedinjuje ljude kao prezir prema rijaliti programima. Oni su postali najlakši način da čovek pokaže kako pripada pristojnijem i kulturnijem delu društva. Dovoljno je odrediti se, distancirati i zgroziti se nad tim fenomenom. Eventualno dodati kako je nekada bilo više kulture, više ukusa i više pameti. Ovo nije još jedan takav lament nad kulturnim sunovratom. Više je upiranje prstom u tu licemernu, farisejsku poziciju navodne intelektualne

Miostrah: Tragom predaka

Bio sam u Miostrahu, a da do pre nekoliko meseci nisam ni pomišljao da ću ikad tamo otići. Ideje za mnoge naše poduhvate začete su u kafani. I za ovaj moj. A povod je bio tekst iz „Pečata“… Piše Miroslav Maksimović Može li strah biti mio? Ne znam, možda i može. Moja majka je, godinu-dve pred smrt, a posle moždanog udara, rekla da oseća da je čitavog života bila u nekom tihom strahu. Od čega? Od ljudi? Rodila se u mestu koje se zove Miostrah. I tu je, u četrnaestoj godini, završila prvi život. Drugi je, do osamdesete, provela, u čudnom strahu, a da nikad više nije otišla tamo. Жivot

Knjiga „Hronologija zla“ ulazi u završnu fazu

Dragi prijatelji, sa velikom odgovornošću i dubokim osjećanjem duga prema našim stradalim precima, obavještavam vas da knjiga „Hronologija zla“, posvećena stradanju srpskih civila 1941. godine na prostoru Podmajevice, Majevice, Posavine i Semberije, ulazi u svoju završnu fazu. Piše: Milutin Tešanović Planirano je da predprodaja knjige počne već u julu, dok će promocije krenuti u septembru. Posebno je važno što će, uz promocije, po školama biti organizovani i časovi istorije na ovu temu, kako bi mlađi naraštaji saznali istinu o stradanju nevinih ljudi, žena, djece i staraca, čija imena ne smiju ostati zaboravljena. Ovo nije samo knjiga.Ovo je naš zajednički zavjet pamćenja. Zato molim sve pratioce, potomke stradalih, mještane i sve

Dođite do Šaranove jame u subotu 20. juna 2026, jer nismo zaboravili

Sa blagoslovom Njegovog Visokog Preosveštenstva, Mitropolita gornjokarlovačkog g. Gerasima, povodom osamdeset i pete godišnjice od početka Pokolja, molitvenim sjećanjem na mučenike postradale na Jadovnu, biće obilježen „Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2026.“, Bez obzira što se ovo stratište danas nalazi van granica Srbije i Srpske, smatramo našom dužnošću da njegujemo kulturu sjećanja i pamćenja na naše stradalnike, bez obzira gdje su postradali. U subotu 20. juna 2026, nad Šaranovom jamom na Velebitu, sedamnaestu godinu za redom, sa početkom u 11 časova, biće služen parastos za ne manje od 38.000 pravoslavnih Srba, pobijenih u kompleksu logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag u periodu od 11. aprila 1941. do 20.

Na čelu kolone nošen je krst osveštan u Molu, rodnom mestu vladike Save (Foto: lična arhiva)

Boris Begović: Uzdizanje krsta nad Katinom jamom

Povodom godišnjice mučeničke smrti episkopa gornjokarlovačkog Save, udruženje „Jadovno 1941.” je na mestu njegovog stradanja postavilo časni krst iznad Brušana, podno Velebita. Sve počelo u nedelju, na Duhove, 19. juna 2016. godine u Molu, u Crkvi Svetog Save, kada je, posle svete liturgije, osveštan krst koji će hodočasnici izneti do Katine jame, iznad Brušana, podno Velebita. Ne, nije tada, već je sve počelo u Molu, kada se jula 1884. godine u porodici Trlajić rodilo muško dete kome su nadenuli ime Svetozar. Dete je raslo, Svetozar je postao mladić, završio bogosloviju u Sremskim Karlovcima, pa onda Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. Odlučio se, međutim, da služi Bogu, ne pravu, i postao

Жarković: Presudom Glavašu Hrvatska prihvatila činjenicu o ubistvima i protjerivanju Srba

Presudom ratnom komandantu hrvatskih snaga u Osijeku Branimiru Glavašu za zločine nad Srbima, Hrvatska je prihvatila činjenicu da je srpski narod u toj zemlji protjerivan, ubijan, pokrštavan i proganjan, rekao je predsjednik Udruženja Srba protjeranih iz Hrvatske “Krajina” Krsta Жarković. Жarković je ocijenio da je ova presuda tek početak i da će sudovi u Hrvatskoj u drugostepenim postupcima morati potvrditi i ostale presude za zločine nad Srbima u Vukovaru, Dalju, Kipu i drugim naseljima. On je istakao da ova presuda pokazuje da je pravda, ikao spora, na kraju dostižna, kao i da ima veliki značaj za Srbe iz Hrvatske. Podsjetio je da su Glavaš i jedinice hrvatskih snaga koje su

Pokolj Srba u ličkom selu Rasoja-Gnjatovići 11/12. juna 1941.

Odmah nakon govora doglavnika Mile Budaka u Lovincu, ustaše su počinile Pokolj nad Srbima sela Rasoja – Gnjatovići. Rasoja – selo Gnjatovića, nalazi se jugozapadno od Lovinca, kotar Gračac. Ovo srpsko selo, tri puta je bilo poprište ustaškog pogroma. Prvi pogrom je izvršen 11/12. juna, da bi ustaše zločine ponovile 29. jula i 02. avgusta 1941. godine. U Lovinac je 10. juna 1941. godine došao Pavelićev doglavnik, zloglasni Mile Budak iz sela Sv. Rok, na sastanak svih ustaških pristalica zakazan za 11. jun. Govoreći o čistoći hrvatske nacije i položaju Srba u Hrvatskoj, Budak je izjavio: „ Što se Srba tiče, nije dosta drvo posjeći, treba mu i žile iščupati.“ Kada su

Svjedočanstvo jednog zločina (1): Zapisi o sudbini porodice Đukić

Osjećaj nepravde zbog gubitka voljenog oca i muža te želja da zločini ne padnu u zaborav, bili su poticaj Kati i Dušanki Đukić da zabilježe svoja stradanja, koja su pisana kombinacijom sjećanja i pripovjedanja, što ove zapise čini izrazito posebnima. Zapisi upotpunjuju sliku istrebljenja srpskog naroda u zločinačkoj ustaškoj NDH i zaslužuju da budu objavljeni Memoarski zapisi dviju Glinjanki, majke i kćerke, Kate i Dušanke Đukić,o tragičnim zbivanjima u Glini 1941. više od pola stoljeća bili su nepoznati širem krugu istraživača i povjesničara. [1]Njihova tragedija i trauma nije zabilježena ni u spisima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, koji su od kapitalne važnosti za razumijevanje masovnih

U Šamcu održano predavanje na temu “Kroz oganj istorije – stradanje jedne porodice”

Predavanje je bilo prilika da se kroz autentično kazivanje sačuva kultura sjećanja i oda počast žrtvama. Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” Dušan Bastašić održao je u Šamcu predavanje o temi “Kroz oganj istorije – stradanje jedne porodice” koje predstavlja ličnu i porodičnu priču o istorijskom iskustvu srpskog naroda u Hrvatskoj koji je kroz vijekove prolazio kroz velika iskušenja. Bastašić je sinoć kroz potresno svjedočanstvo o sudbini svoje porodice govorio o stradanju više generacija – od zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu, pa do rata devedesetih godina prošlog vijeka. “Predavanje je bilo prilika da se kroz autentično kazivanje sačuva kultura sjećanja i oda počast žrtvama”, rekao je Bastašić Srni. On je ukazao

Prijedor: Izložba “Jasenovac – moja priča” pred srednjoškolcima (VIDEO)

U Ugostiteljsko-ekonomskoj školi u Prijedoru predstavljeno je drugo dopunjeno izdanje izložbe i kataloga “Jasenovac – moja priča”. Izložba je nastala prošle godine, povodom 80 godina od proboja jasenovačkih logoraša. Izložba je dopunjena sa 20 potresnih priča o stradanjima logoraša sačuvanih u sjećanjima potomaka. Cijela porodica majke Anđelke Jarić ubijena je u Jasenovcu. – Jer je moj djeda bio željezničar, ovdje na stanici kao službenik došao je i u tom momentu kad su naišli neprijatelji, mog dedu, moje ujake, moju tetku i moju baku Anđelku, po kojoj nosim ja ime, oni su odveli u Jasenovac i zaklali – priča Anđelka Jarić. Zato je važna kultura sjećanja koju njeguju učenici Ugositeljsko-ekonomske škole.

„JA NISAM NIKOME NIŠTA KRIV DA BIH BJEЖAO OD KUĆE“ – Golgota porodice Begenišić i junski pokolji u Korjenićima 1941. godine

Navršava se 85 godina od tragičnih junskih dana 1941. godine, kada je u Hercegovini započeo talas zločina nad srpskim narodom koji će ostaviti dubok ožiljak u kolektivnom pamćenju. U tekstu koji slijedi, publicista Zdravko Šakotić, oslanjajući se na arhivsku građu, svjedočanstva i porodična predanja, donosi priču o Jovu Begenišiću i drugim mučenicima Korjenića, čije stradanje ostaje trajna opomena i zavjet sjećanja. Piše: Zdravko Šakotić Jun 1941. godine označava početak sistematskog satiranja srpskog naroda u Hercegovini. Odmah nakon proglašenja zločinačke Nezavisne Države Hrvatske (NDH), 10. aprila 1941. godine, otpočeo je projekat uništenja koji će ući u anale najstrašnijih genocida u ljudskoj istoriji. Ljudi su ubijani bez ikakvog razloga i pravnog osnova,

Glina stara Glinska crkva

Krvavi pir u Glinskoj crkvi

Jedan od najsvirepijih i najjezivijih zločina nad Srbima u NDH bio je pokolj nekoliko stotina Srba muškaraca u pravoslavnoj crkvi u Glini. Srbe zatvorene u glinskoj pravoslavnoj crkvi ustaše su odvodile po grupama do stratišta u Glinsko Novo Selo, Hadžer i Prekopu, gde su ih zverski mučili, najsvirepije ubijali i pokopavali u već iskopane jame. Franc Жućek, župnik Crkve Svetog Ivana u Glini, dobro se seća događaja: „Po crkvenim knjigama znam da je to bilo 29. 7. 1941. Srbe iz okoline Vrginmosta dovozili su u pravoslavnu crkvu kamionima i autobusima, a odatle ih dalje vodili u Hadžer i Prekopu, gđe su ih pobili. Mene je tog dana jedan od zatvorenih zvao

Bitka na Zelengori! Srbi ispravljaju nepravdu prema zaboravljenim žrtvama – istinu čuvale majke

Više od osam decenija nakon tragičnih događaja iz maja 1945. godine, Zelengora ostaje jedno od najvećih i najmanje istraženih stratišta srpskog naroda. Na prostoru od Neretve do Drine, gde su bez suđenja stradali pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini i brojni civili, tek danas se stvaraju uslovi za dostojno obeležavanje njihovog stradanja. Izgradnja hrama Svetog Ilije na Zelengori predstavlja pokušaj da se posle decenija prećutkivanja i zaborava žrtvama vrati ime, a mestu stradanja dostojanstvo koje zaslužuje. Mitropolit dabrobosanski Hrizostom osveštao je zemljište na planini Zelengori u Republici Srpskoj na kome će biti izgrađen hram Svetog Ilije. Buduća crkva sa kriptom zamišljena je kao spomen-hram dostojnog sećanja na hiljade stradalih vojnika Jugoslovenske

U Kamničkoj Bistrici pročitana imena 9.071 žrtve: Sjećanje na stradale Srbe u Sloveniji 1945. godine

U mjestu Kamnička Bistrica u Sloveniji danas je služen pomen žrtvama stradalim na kraju Drugog svjetskog rata, u okviru obilježavanja 81 godine od stradanja pripadnika Srpske vojske u otadžbini od strane komunističkih formacija. Tokom pomena pročitana su imena 9.071 do sada prikupljene žrtve, dok istraživanja o ukupnom broju stradalih i dalje traju. U sklopu obilježavanja godišnjice dan ranije održana je i promocija knjige dr Srđe Trifkovića „Stradalni put“, koja se bavi stradanjima u Sloveniji 1945. godine i tragičnom sudbinom više od deset hiljada pripadnika srpskog naroda nakon završetka ratnih dejstava. Pomenu i opelu prisustvovalo je više stotina članova porodica stradalih, njihovih potomaka, kao i poštovalaca sjećanja na žrtve. Među okupljenima

Prelistajte našu novu brošuru o logoru Zemun 1941 – 1944.

Naša misija je da obrazujemo mlade naraštaje Zemuna, Srbije, Republike Srpske i Srba u rasejanju o ovom strašnom mestu, da se bol stradalih urezuje u njihova srca kao opomena i zavet – da pamćenje postane temelj budućnosti u kojoj se ovakvo zlo nikada više neće ponoviti. Udruženje potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa logora smrti Gospić-Jadovno-Pag, „Jadovno 1941.“ Banja Luka – Beograd objelodanjuje istinu o stradanju srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i širi i utvrđuje pamćenje na Pokolj ( www.pokolj.org ), Genocid nad srpskim narodom u NDH za vreme II Svetskog Rata, memorijalizacijom i hristijanizacijom postojećih i otkrivanjem nepoznatih stratišta u NDH. PRELISTAJTE BROŠURU ŠTAMPANU MAJA MESECA 2026 GODINE: Od

NAJNOVIJE VIJESTI

Vojvođansko pitanje

Autor: Čedomir Antić Oko poslednjeg ostatka naše državnosti – srpskih zemalja severno od

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.