arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Politika, petak 27. jul 1990.

Ekipa „Politike“ spustila se u pakao Jadovna

Podsjećamo na feljton objavljen u Politici o ekspediciji speleologa, novinara i fotografa iz Beograda, koja je sa sada već pokojnim istoričarem dr Đurom Zatezalom, krajem jula 1990. posjetila područje kompleksa logora Gospić – Jaodvno – Pag. EKIPA „POLITIKE“ POKUŠAĆE DA SE SPUSTI U PAKAO JADOVNA U masovnim hapšenjima i pokoljima pored ustaša-emigranata i novoregrutovanih učestvovala je takozvana regularna hrvatska vojska – domobrani, o čemu svedoči zapisnik o saslušanju Hilmije Berberovića, kancelarijskog podnadzornika, koji je kao domobran učestvovao u klanju u čuvenoj glinskoj crkvi  Velebit, 25. jula 1990. „Politika je na obronke Velebita uputila ekipu novinara, snimatelja i speleologa. O njihovim doživljajima i otkrićima izvestićemo u narednim brojevima lista, kao i

Mastilović: Progon Srba – vrhunac viševjekovnog procesa zatiranja

Direktor Instituta istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović izjavio je da bi se cijela istorija srpskog naroda na prostoru Sarajeva mogla sažeti u rečenicu da je to bio viševjekovni kontinuitet trajanja i zatiranja, te da ono što se desilo sarajevskim Srbima u posljednjoj deceniji 20. vijeka predstavlja vrhunac procesa zatiranja. – To je vrhunac zatiranja i to ne samo fizičkog već i ekonomskog, kulturnog, duhovnog, istorijskog, da bi se to na kraju pretvorilo u zatiranje pamćenja i prava na pamćenje, koje nažalost i danas traje – rekao je Mastilović. On je naglasio da progon Srba predstavlja vrhunac stradanja i zaokruživanje procesa zatiranja Srba u Sarajevu koji su preko noći

RT Balkan istražuje: Hoće li Srbija usvojiti rezoluciju o genocidu nad Srbima u NDH

Pitanje usvajanja rezolucije o genocidu nad Srbima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj biće ponovo pokrenuto u srpskom parlamentu – tako barem obećava narodni poslanik prof. dr Branimir Nestorović iz pokreta “Mi – glas iz naroda, prof. dr Branimir Nestorović”. Nestorović objašnjava za RT Balkan da će ovo možda biti “četvrta sreća” jer tri puta je srpskoj skupštini podnošen predlog rezolucije o genocidu u NDH i nijednom nije prošao. “To je zaista sramotno. Poslednji put kada je podneta rezolucija (januar 2022, prim.aut) za njeno uvrštavanje u dnevni red zasedanja glasao je 41 poslanik. A možda je to i ‘uspeh’ jer prvi put kada je podneta rezolucija za nju je glasalo svega 11

Bojan Vegara: PRVI STRAH I 1. MART 1992.

Učinilo mi se da vidim poklane đedove ujake, o kojima sam slušao priče. Mislio sam o babinim pričama o Jasenovcu i jamama po Hercegovini. Već danima druga djeca se ne igraju sa nama. Srbi smo i to je dovoljno da se niko više ne druži sa nama. Druga djeca odlaze svaki dan u šumu iznad kuća i tamo provode dane. Buraz i ja ostajemo kući. Tako nas je otac zamolio. Nema ni našeg psa Bedžija sa kojim bi kratili vrjeme i koji je brata slušao kao robot. Nestao je prije nekoliko dana. Proljeće je i mislili smo da je otišao u kucaniju. Imao je i ranije običaj da nestane na

NA BLAGOVIJESTI VELIKI SKUP U BEOGRADU I POTPISIVANjE PETICIJE O GENOCIDU NAD SRBIMA

Pokret Srba Krajišnika pozvao je sve patriotske organizacije i pojedince da se 7. aprila, na praznik Blagovijesti, okupe pred Crkvom Svetog Marka u Beogradu, gdje će biti potpisivana peticija čiji je cilj da Skupština Srbije usvoji rezoluciju o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/, etničkom čišćenju i borbi protiv revizije istine o srpskom stradanju. Potpredsjednik Izvršnog odbora Pokreta Srba Krajišnika Slaven Stevelić izjavio je Srni da rezolucija o genocidu prevazilazi sva stranačka obilježja i organizacije, a da sam skup predstavlja esenciju srpskih patriota iz cijelog regiona sa jasnom porukom da se od ovog projekta neće odstupiti ni milimetar. „Nećemo dozvoliti nijednog momenta povlačenje“, rekao je Stevelić i

tesla_smiljan.jpg

Grobnica bez obilježja u Smiljanu – sjećanje na zločin 5. marta

Grupa od 30 Srba na zvjerski je način mučena i dotučena 5. marta 1945.g. u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Ustaše su iz kaznionice u Gospiću izvukle 30 osoba i odveli ih u Smiljan, te ih povješali po drveću. Žrtve su bile sahranjene na mjestu smaknuća, u jednom dijelu Smiljana, a 1977.g. rodbina ih je eshumirala i njihove kosti položila u kosturnicu pored pravoslavnog groblja u Smiljanu, gdje se ujedno nalazi i spomenik svim Smiljančanima, žrtvama ustaškog terora. Obilježje je porušeno 1991. godine. Svake godine 02. augusta, na Sv. Iliju, u znak sjećanja na prva stradanja u Smiljanu koja su započela tog dana 1941.g., i trajala  sve do 1945.g.,  preživjela rodbina i prijatelji okupljali su se oko

srpske-crkve-lomace.jpg

Srpske crkve bile su lomače

U Drugom svetskom ratu, u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, najokrutnije je demantovana stara latinska sentenca: Ars longa, vita brevis (Umetnost je duga, život kratak). Život oko milion pravoslavnih Srba, ne samo da je bio prekraćen, već su uništeni njihovi istorijski koreni, crkveno-umetnički spomenici. Njihovom uništavanju posvećena je knjiga akademika Dinka Davidova „Totalni genocid – Nezavisna država Hrvatska 1941–1945”, koju je objavio Zavod za udžbenike iz Beograda.  Srpska pravoslavna crkva u Osijeku, podignuta 1743. i srušena do temelja početkom 1942. Sudbina srpskih crkava, ističe Dinko Davidov, neraskidivo je vezana za tragičnu sudbinu srpskog naroda u Hrvatskoj nad kojim je izvršen genocid. Davnašnja humanistička opomena Hajnriha Hajnea: „Kad počnu da spaljuju knjige, odmahiza

Za ubistvo srpskih djevojčica niko nije odgovarao

Navršava se 29 godina od ubistva srpskih djevojčica Milice Lalović i Nataše Učur u sarajevskom naselju Grbavica, a za taj zločin još niko nije odgovarao. Snajperista sa zgrade „Lorisa“ na Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema. Prema navodima svjedoka, djevojčice

Jovan Mirić: Izvori užasa

Mnogi preživeli kazivali su jedno: nismo verovali da će nas pobiti. Pritom to neverovanje vezuju ili za komšije ili za državu. Nikad nije bilo da država kažnjava nevini narod. Od svih pokolja Srba u crkvama najpoznatiji je pokolj u Glinskoj crkvi Presvete Bogorodice koji se desio 29. jula 1941. godine. Poklano je nekoliko stotina odraslih  muškaraca. O tome pokolju svedočio je jedini preživeli Ljuban Jednak, sa jedne strane, i Hilmija Berberović, jedan od koljača, sa druge. Po završenom pokolju, kada su okrvavljeni delatnici krenuli da gledaju ima li ko živ i da iznose mrtve, ustao je nasred crkve stariji čovek: – Evo, ja sam živ! Ja nisam ništa kriv! Ustaše

Institut za jevrejske poslove: Nedićeva vlada nije progonila Jevreje (1994)

Istina o Nediću Piše: Nikola Milovančev Zadnjih godina ponovo su ojačali pritisci da se nametne izmišljena hipoteka saodgovornosti vlade Milana Nedića za nacistički genocid nad Jevrejima u Srbiji 1941-1944; ta propaganda je na žalost toliko jaka, da posle mogo ponavljanja, u nju počinju da veruju čak i neki dobromisleći ali nedovoljno informisani ljudi. Zato želim da potsetim našu javnost na pismo čitaoca Politike iz Londona Ž. Z., koje je štampano u tom beogradskom dnevnom listu, u rubrici Pisma čitalaca, 13. maja 1994. (br. 28939, str. 6). Prenosimo u celosti ovo pismo, objavljeno pod naslovom „Istina o Nediću. Pogrešna ocena – optužba – o Nediću kao suorganizatoru ubistva srpskih Jevreja 1941-1942.

Milan Ružić: Istorija koju uporno zaboravljamo

Narod smo koji se uvek hvali time kako sve zna, a naročito istoriju. I svako će nam pružiti, čak i na najmanji podsticaj u vidu čašice rakije ili svakodnevnog viđanja, svoj uvid u nekakvu istoriju koju tvrdi da zna, a što je najgore, uvek svaki Srbin tvrdi da istoriju zna bolje od onog drugog. I tako vekovima tvrdimo da nešto znamo, da smo čuli, pročitali, a u stvari ne znamo ništa, i što je najgore, deluje kao da nam nije ni stalo osim kad je u pitanju rasprava u kojoj želimo da pobedimo. A sad se zapitajmo… Znamo li za silne progone Srba sa svojih ognjišta? Znamo li da se

Biljana Vasić: Danas sam iz škole izašla potpuno poražena

I ne, nije to duh vremena. To je greška, greška u kodu, greška u vaspitanju, greška u svemu što naša deca žive, piše prof. srpskog  Može li nastavnik biti neuspešan na nekom času čak i posle trideset godina rada? Može. I te kako može, naročito ako nije u sporazumnom saglasju sa stvarnošću, ako je oblikuje po ličnom modelu i živi u romantičarskim vizijama prošlosti. Danas sam došla iz škole potpuno poražena. Možda bih to mogla nazvati kulturološkim šokom. Već je noć, imala sam čitavo popodne da shvatim u čemu je problem, ali rešenje nemam. Samo se osećam bedno i neuspešno. Pitam se u čemu je problem, a znam da deca

I DUNAV IMA PLAVU GROBNICU: Eparhija Bačka o izgradnji crkve u novosadskom naselju Liman, posvećene žrtvama racije 1942.

Hram koji će biti izgrađen u novosadskom naselju Liman, u blizini kupališta Štrand, biće posvećen Svetim mučenicima bačkim postradalim u pogromu našeg naroda u Bačkoj od 1941. do 1944. godine, naročito u Novosadskoj raciji. Piše: J. Simić To će ga s pravom, svrstati u red zdanja od izuzetnog duhovnog, kulturnog i nacionalnog značaja. Izgradnjom hrama Svetih mučenika bačkih i planiranom izgradnjom Memorijalnog centra žrtava pogroma u Bačkoj ovaj, do sada neuređeni deo obale Dunava će, između ostalog, postati uređena kulturno-prostorna celina definisana kulturom sećanja na stradanje svih Novosađana i biće svojevrsni prvorazredni podsetnik da Plava grobnica i tu postoji. Ovakvom porukom za javnost oglasila se juče Eparhija bačka posle najave

Priča o zvezdašima u ratu: „Ne pucaj, mi smo naši!“

Put sa koga se najveći broj Delija nikada više nije vratio, put sa koga su zauvek otišli u večnost i tamo ostali. Toga dana, zlokobne ratne zime 1993. godine, u jeku najžešće neprijateljske ofanzive, mehanizovano-oklopna brigada krenula je iz Benkovca, da bi preko snegom zavejanog Velebita stigla u Gračac i u direktnom okršaju sa neprijateljskom vojskom, sprečila njeno napredovanje, pustoš koju je ostavljala iza sebe, zločine bez presedana i zauzimanje dominantnih visova Velebita (1758), Velikog Alana (1411m), Malog Alana (1044m), Ćelavca (1207m), Bobije (1059m) i Prezida (768m), a samim tim i zauzimanje najvećeg dela Republike Srpske Krajine. Put nas je vodio uz obalu Karinskog mora, prvo kroz Karin Donji, a

Spomen područje Jadovno -1988

Jadovno u knjizi: Franjo Zdunić Lav: “Kotar Gospić i kotar Peručić u NOB“

Ustaški zločini na Jadovnom i u nekim drugim logorima smrti uz osvrt na njihove korijene. JADOVNO U KNjIZI: Franjo Zdunić Lav: “KOTAR GOSPIĆ I KOTAR PERUŠIĆ U NARODNOOSLOBODILAČKOM RATU 1941-1945“, KARLOVAC 1989. »Oni koji ne pamte prošlost, osuđeni su da je ponovo prožive.« Santayana Kada se govori o ustaškim zločinima i zvjerstvima koje su počinili na Jadovnom sredinom 1941. godine (juni-august) nad našim narodima: Srbima, Jevrejima i Hrvatima, svakom se nameće pitanje: gdje su klice i korijeni tih monstruma, pobješnjelih zvijeri i krvoloka; kako su nastali i tko ih je odgajao za ubice; kako je nastala njihova teroristička organizacija – Ustaški pokret i tzv. Nezavisna Država Hrvatska (NDH) za koju

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.