arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
putevima-kozarske-djece01.jpg

TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLjU MIROGOJ

Neodgovorni i nedostojni imena naših predaka olako zaboravljamo svoje žrtve. Imamo li pravo tražiti oprost od Novomučenika srpskih zbog našeg besmisla i nedostatka egzistencijalnog samopoštovanja !? Parcela broj 142 na zagrebačkom groblju Mirogoj krije tajnu djece mučenika, žrtava ontološkog zla oličenog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To sveto mjesto koje je 1942. godine , izvan tadašnjih granica Mirogoja, služilo za zakopavanje „inovjeraca“ danas odiše mirom na granici šume, gdje leži skroman spomenik i mala nadrgobna ploča. Kod ovog svetog mjestane dolaze zvanične delegacije sa srpskih prostora, nema velikih izjava u objektive fotoaparata i kamera državnih servisa. Danas, tek po koja igračka ispred nadgrobne ploče svjedoči o tome da ovo mjesto nije običan grob, kako na ploči piše, „nekoliko

Mučno nicanje Kamenog cveta

Deceniju i po posle rata Jasenovac je bio poslednje stratište u Evropi koje još nije bilo ni označeno a kamoli spomenički obeleženo što je izazivalo frustraciju rodbine stradalih i negodovanje dela partizanskih boraca. „Pitanje obeležavanja jasenovačkog logora uništenja, negde na prelazu iz pedesetih u šezdesete godine, postalo je najednom prilično vruće. Padalo je u oči da je Jasenovac verovatno poslednje stratište u Evropi koje još nije bilo ni označeno, a kamoli spomenički obeleženo. Štaviše, tragovi su bili skoro sasvim zatrveni… Šikara je uveliko bila preuzela vlast nad prostorima nekadašnjeg logora, pa se polako pretvarala u neku vrstu prašume na podvodnom tlu.” To je rezime stanja ovog krvničkog logorskog kompleksa petnaestak

DRAGO H. ČOLAKOVIĆ: JASENOVAC

Već 1. jula 1941. godine ustaše su ga uhapsile i internirale u Gospić, a zatim je otjeran u zloglasni logor Jasenovac. U Jasenovcu je proveo osam mjeseci, a kasnije je protjeran u Srbiju. Specijalna policija ga ponovo hapsi 18. rujna 1943. godine. Slijede teški dani istražnog zatvora u Beogradu i Šapcu, a zatim logorske ćelije na Banjici, gdje je ostao sve do 2. februara1944. godine. DRAGO H. ČOLAKOVIĆ – JASENOVAC DRAGO H. ČOLAKOVIĆ KRONIKA IZ PAKLA (Jasenovac, 21. VIII 1941 – 31. III 1942) Izdavač: SPOMEN – PODRUČJE JASENOVAC Za izdavača: RADOVAN Tehnički urednik i korektor: FRANjO PIRC Tisak Štamparski zavod »Ognjen Prica« Daruvar HAPŠENjE Prvi dan avgusta 1941. godine

Rade Crnogorac: Kad se Piva na nebo selila

7. juna 1943, na dan Obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, u pivskom selu Dola, desio se jedan od najstravičnijih zločina. Pripadnici folksdojčerske Princ Eugen Divizije, govorila je zvanična istorija, rafalima su pokosili 522 žitelja ovog kraja, a među njima i 109 djece. Smrt su sijali niz cijelo pivsko pleme, tako da je živo spaljeno, u selima i katunima ili bačeno niz litice, više od 1 260 nevinih ljudi, žena, djece i staraca. U slivu Komarnice, Pive i Tare, između Durmitora, Maglića, Vlasulje, Golije i Vojnika, okruženo Gackom, Golijom, Šipačnom i Drobnjacima, prostire se staro hercegovačko pleme Piva. Piva je srpskom rodu dala niz znamenitih ličnosti, među kojima se, porijeklom iz

Srednjoškolci u misiji protiv kolektivnog zaborava

Žrtve masovnog partizanskog zločina zaslužuju pravo na istinu i pravo na sjećanje. Kraljevi vojnici iz Srbije, mučki i na prevaru ubijeni od partizana u maju 1945. godine i bačeni u jame kod Miljevine, zaslužuju pravo na sjećanje i pravo na istinu, poručili su učenici i profesori Srednjoškolskog centra u svom dokumentarnom filmu „Ponor- pravo na sjećanje“. Dokumentarni film, nazvan po jednoj od jama u koju su partizani bacali zarobljene vojnike, đaci su snimali godinu dana, a nakon nedavne premijere u prostorijama škole, zahvaljajući Muzeju „Stara Hercegovina“, svoj istraživački rad predstavili su i sugrađanima. Srednjoškolci poručuju da ovim filmom žele da daju doprinos kulturi sjećanja, pogotovo što je riječ o događaju

Mile Dakić – Spomenici NOR-a i revolucije

Mile Dakić 1986. godine izradio je dragocjenu monografiju spomenika i stratišta iz Drugog svjetskog rata na prostoru opština Karlovac, Vrginmost, Vojnić, Slunj, Ozalj i Duga Resa. Osim fotografija, monografija sadrži i kartu sa iscrtanim lokacijama spomenika, biografije narodnih heroja i hronologiju događaja tokom rata. Kako su spomenici na prostoru Korduna u posljednjem ratu rušeni i skrnavljeni, tako ova monografija ima veću vrijednost. Na pločama nekadašnjih spomenika bila su ispisana imena srpskih žrtava stradalih od hrvatskih i muslimanskih ustaša. Izdavač: Memorijalni park Petrova gora Autor: mr Mile Dakić Recenzenti: dr Đuro Zatezalo, pukovnik Ignjatije Perić Izdanje: prvo Godina izdanja: 1986. Specifikacija: latinica, 141 strana, meki povez, 20 cm Primjerak sačuvao: Dragan Gvozdenović Digitalizacija: Fondacija “Zaboravljeni korijeni” Digitalizovano izdanje uz

gat.jpg

Barjak slobode zavijorio se 6. juna 1941.

6. juna 1941. godine grupa ustanika  iz sela  Kazanaca i Vratkovića kod  Gacka napala je žandarmerijsku stanicu na Brljevu i ovom akcijom označila početak organizovanog ustanka protiv Nezavisne Države Hrvatske. U svojoj knjizi o ratnim dešavanjima  u Hercegovini pod nazivom „Krvavo kolo hercegovačko“ Savo Skoko, između ostalog, piše: „Naime, već 5. juna 1941.godine munjevito se širila vest o tragediji sela Korita duž cele „nemirne granice“. Izjutra 5. juna u pograničnim selima pojavio se Jakov Milović, koji je sa slomljenom rukom pobegao sa Korićke jame, i ispričao ljudima da su te noći muslimani iz Fazlagića Kule pobacali u jamu Golubinku na Kobiljoj glavi sve odrasle muškarce iz sela Korita i Zagradaca.

jama-pandurica.jpg

Pero inžinjera Obradovića: Sjećanje na jedan zločin

Držim jedno staro nalivpero u ruci, zarđalo, izubijano. Bože, kakav je životni put ovo pero imalo? Čuj „životni put“, kao da je živo biće, a ne predmet! A ono je stvarno svojom sudbinom i simbolikom koju nosi u sebi, oživjelo. Da li je nepoznati majstor u fabrici, gdje je proizvedeno, ko zna kada i ko zna gdje, mogao zamisliti da će ovo pero pričati jednu ovako stravičnu, i tužnu priču. Vrteći pero u ruci, mislima odlazim u rane osamdesete godine prošlog vijeka. Nekoliko žilavih i koščatih staraca, sa zavratama na glavi, ćutke, jednoličnim, ali odlučnim udarcima kosijera sjeku jasenove i grabove mladijere. Ono što posijeku, ja, tada sedmogodišnjak ili osmogodišnjag,

Zločin bez kazne i poslije 32 godine: Monstrumi tzv. Armije BiH masakrirali 24 srpska civila u Ledićima, među njima 15 žena i četvoro djece

U selu Ledići u federalnoj opštini Trnovo služen je parastos, prislužene su svijeće i položeno cvijeće povodom obilježavanja 32 godine od maskra nad 24 srpska civila koji su počinili pripadnici takozvane Armije BiH. Za taj zločin niko nije odgovarao! Većina mještana stradala je na kućnom pragu, a oni malobrojni koji su pokušali da se sakriju po okolnim šumama pronađeni su i ubijeni. Stradala su 24 civila, među njima 15 žena i četvoro djece. Najstarija žrtva Ikonija Vasić imala je 92 godine, a najmlađa Milun Tešanović – samo 18 mjeseci. – Čak djetetu od godinu i po dana, patolog nam je rekao, da su lomljene noge i ruke – rekla je

Darko Ristov Đogo: Za mene je politika misao i praksa o dobrobiti svog naroda

Ako je sva „politička pamet“ u tome da se kompromis predstavi kao „mudrost“ i „pobjeda“, nemojte da se žalite što i sam narod ide tragom takve „pameti“. Nekoliko puta su mi izrazito uspješni srpski političari skretali pažnju da sam „za politiku – glup“ i ja tu vrstu ocjene prihvatam kao tačnu. Najprije, zato što se njihov i moj pojam politike značajno razlikuju (za njih je politika umijeće materijalizacije nečeg neuhvatljivog kao što je podrška u nešto opipljivo kao i sposobnost da se taj proces ciklično ponavlja). Za mene je politika ono što je antički koncept podrazumijevao kada joj je u Heladi dato ime – misao i praksa o dobrobiti polisa

Fotografija iz kolekcije Dušana Napijala

„Sudnji čas“ u Smederevu u Drugom svetskom ratu: katastrofa puna tajni

Koji je uzrok misteriozne eksplozije nakon koje je Smederevo nazvano srpskom Hirošimom i koliko je zaista žrtava koje je izazvala. Pokušavajući da pomogne majci da pripremi ručak od malo namirnica koje je imala na raspolaganju tog 5. juna 1941. godine u prizemnoj kućici na obodu beogradskog naselja Zvezdara, blizu današnje Volgine ulice, 12-godišnja Darinka Maksimović prepala se kada je njen dom zatresao zemljotres od koga su iz kredenca popadale šoljice i tanjiri. Bilo je 14 sati i 14 minuta, dan je bio vruć, a Beograđane, još uvek šokirane od snažnog bombardovanja grada nekoliko meseci ranije i okupacije koja je usledila, dodatno je uplašilo podrhtavanje tla. „E, samo nam je još

KAKO JE ZEC SPASIO RAJKA ĆUKA USTAŠKOG NOŽA: Sudbina posljednjeg svjedoka zločina na jami Gumna kod Kapavice

Svakog juna u ljubinjskom kraju održavaju se pomeni žrtvama ustaških zločina iz 1941 – onim na jami Gumna kod Kapavice i onim na jami Pandurica nadomak sela Vođena… A ova priča koju priča Rajko Ćuk, posljednji svjedok zločina na Gumnima neobična je i po tome što je u njoj srećnu i važnu ulogu, po našeg sagovornika, odigrao – jedan zec! On je tragediju učinio manjom barem za jednog lovca. Kako? Najveći dio života Rajko Ćuk iz ljubinjskog sela Uboska proveo je s puškom ljubinjskog sela Uboska proveo je s puškom. Kao lovac, neka vrsta hercegovačkog trapera, verao se po ljutim grebenima, planinskim i brdskim vrhovima, dolinama, loveći kune, lisice, jazavce,

Slobodan Vujković: Koji cilj je imao Sremski front

Uporno su terali u juriše neiskusne mladiće pretvorivši Sremski front u kasapnicu srpske dece. U tekstu Mića Grubora „Neobeležena godišnjica proboja Sremskog Fronta”, („Politika”, 5. maj 2020.) navedeno je da je cilj otvaranja Sremskog fronta bio da se spreči „nekažnjeno povlačenje okupacionih snaga fašističke soldateske i njihovih saradnika, naših izdajnika, Ljotićevaca i četnika Draže Mihailovića, koji su okrvavili svoje ruke o svoj narod – zločinačke koljačke trojke”, kao i da je na Sremskom frontu „poginulo 13.400 boraca JA”. Prema drugim izvorima, cilj otvaranja Sremskog fronta se razlikuje od cilja koji navodi Grubor. Razlikuje se i broj poginulih. U disertaciji dr Zorana Jerotijevića „Državotvornost Ravnogorskog pokreta”, koja je i kao knjiga objavljena

Korićka jama

Poruka preživjelih iz jame

U Korićku jamu u blizini Gacka u Hercegovini, tokom 4. i 5. juna 1941. godine bačena su  134 Srbina. Kosti su izvađene iz jame 1953. i 1956. godine i pohranjene u zajedničku spomen-kosturnicu u centru sela Korita. KORIĆKA JAMA U OVU JAMU 4/5 JUNA 1941. GOD. USTAŠE SU BACILE 134 SRBINA OVOGA KRAJA KOSTI ZVJERSKI UMORENIH LjUDI IZVAĐENE SU IZ JAME 1953 I 1956 GODINE I POHRANjENE U ZAJEDNIČKU SPOMEN KOSTURNICU U CENTRU SELA KORITA PORODICE UBIJENIH I SKUPŠTINA OPŠTINE BILEĆA PORUKA PREŽIVJELIH IZ JAME „OJ KORIĆKA PUSTA JAMO KLETA, TI NAS VRATI SA ONOGA SVIJETA U NjEDRIMA TVOJIM MI SMO BILI I TU TEŠKE RANE ZADOBILI OD USTAŠKE BAJONETE

Nacisti i ustaše dogovorili progon Srba

Nacistička Njemačka i vlasti ustaške Nezavisne Države Hrvatske, na sastanku u Zagrebu 4. juna 1941. godine, dogovorile su iseljavanje, odnosno protjerivanje, u Srbiju oko 200.000 Srba. Prema demografskim knjigama i nalazima istoričara Vladimira Žerjavića, Srbi su u fašističkoj NDH činili malo više od četvrtine stanovništva – prema službenim podacima iz 1941. godine bilo ih je 1.848.000, od ukupno 6.966.729 stanovnika, ili 26,5 odsto. Protjerivanje srpskog stanovništva sa područja današnje Hrvatske /bez BiH, koja je takođe bila dio NDH/ bio je jedan od segmenata konačnog rješenja „srpskog pitanja“, a druga dva načina bile su likvidacije ljudi i masovna pokrštavanja. U NDH Hitler je uvrstio i područje BiH, na kojem je tada

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.