arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Zeljko_Vujadinovic.jpg

Prebilovačke žrtve opominju na besmisao ratova

Mještani Prebilovaca umoreni su u neizazvanom, ali planski izvedenom pohodu njihovih komšija iz susjednih sela… Srpski narod u Donjoj Hercegovini bio je nepripremljen na zlo koje je doživio od susjeda druge vjere… Žrtve iz Prebilovca i ostalih hercegovačkih naselja dobile su mučenički oreol, ali još nisu postale fenomen opšteg sjećanja i pokajanja… Priredila: Dubravka BLAGOJEVIĆ Prebilovci su jedan od simbola stradanja srpskog naroda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH), umoreni su u neizazvanom, ali planski izvedenom pohodu njihovih komšija iz susjednih sela, što je jedna od najstrašnijih karakteristika ovog zločina, izjavio je Srni istoričar Željko Vujadinović. Taj masakr, kaže Vujadinović, obilježile su vjerska netolerancija i ideal vjerski čiste (rimokatoličke) države. On

Stepinac sa ustašama i fašistima

Pod tuđim krstom: Biskup savetuje Srbe (6)

U selu Trpinja čeka na pokatoličenje 550 obitelji sa 2.200 osoba; u selu Bobota oko 570 kuća sa 2.920 osoba Alojzije Stepinac o katoličenju Srba šalje izveštaj Svetom ocu papi Piju XII trećeg decembra 1941. godine i izveštava da su nastupili najbolji dani za „preveravanje šizmatika (srpskopravoslavnih otpadnika) u vjeru i crkvu katoličku…“ Sada se još aktivnije pristupa prisilnom katoličenju Srba uz prećutnu saglasnost nadbiskupa Stepinca. Odbor trojice dobija o tome izveštaje sa svih strana: u đakovačkoj biskupiji – štampariji štampan je letak za Srbe „Prijateljski savet“, u kome je pisalo: „Stanovnici grko-istočne vjere, čujte ovaj prijateljski savjet: biskup đakovački primio je do sada u svetu katoličku crkvu na hiljade građana…

Saša Nedeljković: Vidovdanski Slet Sokolske župe Sarajevo 1934.

Sokolska župa Sarajevo priredila je 1934. slet na Vidovdan, povodom 25-godišnjice postojanja. (1) Na radiostanici Beograd održano je predavanje pod nazivom „Nacionalno-istorijski značaj Vidovdanskog sleta 1934”. U predavanju je istaknuto : „Pokrajinski slet koji se održaje u Sarajevu na Vidovdan 1934 priređuje se kao spomen dvadesetogodišnjice historijskog Vidovdana 1914, kada je u Sarajevu započela zadnja faza u ispolinskoj borbi našega naroda za svoje ujedinjenje i oslobođenje i dvadesetpetogodišnjice osnivanja prve sokolske organizacije za Bosnu i Hercegovinu : Srpske Sokolske župe Bosansko-Hercegovačke. … Dotle su postojala društva pod imenima : Obilić, Dušan Silni i Srpski Soko. Od godine 1909 stvara se ne samo jedinstveno ime „Srpski Soko”, nego se sistematski provodi

Životna priča mati Jovane, Nemice koja je postala Srpkinja: Stidim se i lijem gorke pokajničke suze

Osećam neku dodatnu toplinu i srdačnost u ophođenju, kao da ovaj narod velike duše i srca, na diskretan način želi da kaže: Ma znamo mi da ti nisi ništa kriva, osećaj se slobodno, kaže monahinja “Iako svi znaju da sam, ni kriva ni dužna, potomak nemačkog generala Aleksandra Lera, za protekle tri decenije, koliko sam monahinja, nikada u Srbiji nisam doživela nikakvu neprijatnost. Niko me nije ni popreko pogledao niti mi je uputio bilo kakvu ružnu reč. Pre bih rekla da osećam neku dodatnu toplinu i srdačnost u ophođenju, kao da ovaj narod velike duše i srca, na diskretan način želi da kaže: Ma znamo mi da ti nisi ništa

Predstavnici Saveza Roma odali počast žrtvama u Donjoj Gradini

Delegacija Saveza Roma Republike Srpske i predstavnici nekoliko romskih udruženja položili su danas vijence na spomen-obilježje nevino stradalim žrtvama u Donjoj Gradini, najvećem stratištu logora Jasenovac, u kojem je ubijeno i 40.000 Roma. Predsjednik Saveza Roma Republike Srpske Aleksandar Mašić izjavio je da je ovo značajan dan za Rome u cijelom svijetu, pa tako i u BiH i Republici Srpskoj. „Savez Roma, kao krovna organizacija u Republici Srpskoj, sa svojim članicama i gostima, položio je ovdje vijence žrtvama fašističkog terora. Romi ne smiju da zaborave genocid koji je izvršen nad njima i to treba da prenose na potomke i mlade da ne zaborave da je u Donjoj Gradini, Uštici i

Lažni pijetet

Šokantne brojke nedavno iznete u javnosti o novcu koji država godišnje izdvaja za memorijalni centar Jasenovac i novcu koji izdvaja za onaj u Vukovaru još uvek deluju nestvarno. Podaci o broju osnovnoškolaca koji redovno organizovano idu u Vukovar i onih koji godišnje posete Jasenovac isto tako. Iako naviknuti da u Hrvatskoj nisu svi građani, pa tako ni žrtve jednake, sad se tek nekako iskristalisalo u kojoj srazmeri nisu. Naravno da treba uzeti u obzir i vremenski odmak od nemilih ratova, ali i brojne druge faktore – broj žrtava, istorijski kontekst i još mnogo toga. Međutim, po svakoj računici, ali i po tolerisanju revizionističkih ispada, relativizovanju jasenovačkih žrtava i mitologizovanju onih

Ledinica_Leotar.jpg

Leže li na „ledinici“ u Podgljivlju zaboravljeni mučenici iz Pridvoračke jame?

Pišite vi šta hoćete, ali od toga neće biti ništa, kao što ni dosad ništa nije bilo! – rekao je novinaru „Moje Hercegovine“ jedan stari Trebinjac, koji ima vrijedna sjećanja. I dodao da je to ispričao meni lično jer sam ga pitala, ali da zabranjuje da navedem njegovo ime! Da neće da bude dio moje priče. Ko bi to zamjerio čovjeku sa sedamdesetogodišnjim lošim iskustvom povodom ove „stvari“? A radi se o posmrtnoj sudbini mučenika iz Pridvoračke jame. O informaciji da se na „ledinici“ preko puta kapele na ulazu u trebinjsko groblje, dijelu koji je izuzet od davanja lokacija za nove grobnice, a gdje je 06. oktobra 1941. sahranjeno 13

Livno

Ljudi bez mrlje

Ljeta 1990. godine, kad je u livanjskom kraju zamajac međunacionalnih netrpeljivosti i raskola počeo ponovo uzimati zalet i hvatati maha, kad su po zidovima i raskrsnicama počeli osvitati ustašoidni grafiti i zlokobne poruke, kad su počela skrnavljenja spomenika, naročito onih na mjestima gdje je četrdeset i devet godina ranije zemlja ogrezla u srpskoj krvi, u sarajevskom „Oslobođenju” je bljesnuo zapis livanjskog dopisnika Svetozara Ljuboja. Stari i prekaljeni novinar, čovjek koji je kao dječak u Livnu preživio sve strahote ustaških klanja i samo pukim slučajem, zahvaljujući dobrotvorima druge vjere, ostao živ, osjetio je da je trenutak za vapaj, za apel da se krvavi ratni noževi, kame i handžari vrate u korice

Milan Ružić: Vreme za zaborav

Došli smo do trenutka u svojoj istoriji u kojem se sve svodi na zaborav. Od svega čega bismo se imali setiti i time se ponositi, mi se jedino uvek setimo da zaboravimo. Zaborav je od nas načinio idealne robove i to će nam biti maksimum u ovom istorijskom minimumu nas kao naroda. Da bi se ovo promenilo, maksimum mora biti naš minimum. Narod čija svest grca, jedino se još jednim prstom drži za svoju religiju. Mi grcamo u podvalama, omalovažavanjima, razbraćivanju, raskršćavanju, rasrbljavanju i samoporicanju. Ne vidim ništa što bi zaustavilo naš dalji pad, ako dalje ima, prema dnu, ako smo već moral i poštenje preležali kao što deca preleže

Đorđe Bojanić: Albert Avdijev, ruski dobrovoljac (snajperista), na tribini „Dvadeset godina od bitke za Paštrik“ u Vranju.

Naš brat Avdijev, junak… koji se borio za nas. Njegovo herojstvo i borba za srpski narod i pravoslavlje ogleda se, pored ostalog, u činjenici da, kada ga je teroristički snajper pogodio u desno, on je svoj snajper prebacio na levo oko i nastavio da se bori dok nije pao u nesvest. Posle tragedije prebačen je u bolnicu u Prištini, a onda na VMA u Beogradu. Čim se malo oporavio, pobegao je iz bolnice i vratio se na ratište. Izgubio je desno oko, ranjen je i u ruku i ratni je vojni invalid (100%). Avdijev je iz Vladikavkaza, on ima ratnu priču od koje se može napisati ceo roman. Pored Avdijeva

Prof. Majkl Čosudovski: Jugoslaviju je Vašington „razorio“ 1974.

Prof. Majkl Čosudovski, osnivač „Global risrča“: Ekonomski razlozi bili su presudni za uništenje vaše zemlje. Krvavi deo posla uradilI CIA i penzionisani američki generali Odluku da se uništi Jugoslavija zvanično je doneo Vašington još 1974. godine, u vreme Ričarda Niksona, a krvavi deo posla su obavile zapadne obaveštajne agencije na čelu sa CIA. Govori ovako, u ekskluzivnom intervjuu za „Novosti“, profesor Majkl Čosudovski, osnivač uglednog Centra za istraživanje globalizacije „Global risrč“. Geopolitičar koji živi i stvara u Kanadi, rođeni Švajcarac sa jevrejskim i ruskim korenima, otkriva da je nekoliko godina kasnije, 1981, Reganova administracija razradila dokument u kom stoji da Jugoslavija treba da se demontira, i to iz ekonomskih razloga:

pod-tudjim-krstom-pokrstavanje5.jpg

Pod tuđim krstom: Puškom čistiti veru! (5)

Župnik Mate Mugoš: Dosta smo radili molitvom i krstom. Kako su pokršteni Budimci sa 2.300 duša Vlasti i katolički kler su grozničavo radili na prisilnom katoličenju Srba širom NDH: u Grubeškom Polju 26. aprila 1941. godine katolički sveštenik Petar Sivljanović, naplaćujući visoke takse, preveo je u katoličku veru oko stotinu Srba govoreći im: „Spašavam vašu dušu, ali ne garantujemo za vaše tijelo“. Kasnije su svi ovi Srbi pobijeni. Katolički sveštenik Dionizije, ustaški oficir, Pavelićev prijatelj, zadužen za sprovođenje genocida nad Srbima, kasniji dvorski kapelan Poglavnika u selu Staza, na silu doteranim Srbima je rekao: „U ovoj zemlji ne može da živi više niko osim Hrvata, jer ovo je zemlja Hrvatska, a tko se neće pokrstiti, mi

Gideon Grajf: Jasenovac je daleko brutalniji od Aušvica

Sagovornik „Pečata“, prof. dr Gideon Grajf autor je izuzetno značajne monografije „Jasenovac – Aušvic Balkana – Ustaška imperija okrutnosti“ Sagovornik „Pečata“, prof. dr Gideon Grajf autor je izuzetno značajne monografije „Jasenovac – Aušvic Balkana – Ustaška imperija okrutnosti“. Ova multidisciplinarna studija dr Grajfa, u kojoj je prvi put uporedno analiziran zločin u Aušvicu i Jasenovcu, štampana je u Izraelu na hebrejskom, srpskom i engleskom jeziku. Izdavači monografije su Institut za Holokaust „Šem olam“ (Izrael), Fondacija za projekte edukacije o Holokaustu (Majami, SAD) i Akademski koledž Ono (Izrael). Članovi uređivačkog odbora su profesori i istoričari iz Izraela, SAD, Norveške, Italije i Japana. Prof. dr Gideon Grajf je istoričar specijalizovan za Holokaust,

STRAHOTE USTAŠKIH ZLOČINA: Film „Zaboravljeni genocid“ prikazan na festivalu „Evropa oko Evrope“

Mirjana Valter: Bilo je veoma mučno gledati sve snimke do kojih smo došli Grozote i užasi ustaških zločina predstavljeni su u izuzetno vrednom i potresnom svedočanstvu na nedavno održanom pariskom filmskom festivalu „Evropa oko Evrope“. Od nekih scena u dokumentarnom filmu „Ustaše, zaboravljeni genocid“, autora i producenata Mirjane Valter i Šarl-Antoana de Ruvra, francuskih novinara i reditelja, ledi se krv u žilama. – Bilo je izuzetno teško i veoma mučno gledati sve snimke do kojih smo došli. Mnogo toga nije bilo podnošljivo za gledanje – ističe, za „Novosti“, Mirjana Valter. Ona je sa svojim francuskim kolegom dugo istraživala arhive, dok su materijal sklapali poslednjih godinu dana. – Iznenađujuće je da

7. april – Vazdušni napad na Prištinu, desetoro poginulo, troje djece

U Novom Sadu je gađana Rafinerija nafte u neposrednoj blizini naselja Šangaj. Oštećena je osnovna škola „Veljko Vlahović“ i dječiji vrtić „Duga“. Povrijeđene su četiri osobe Deset osoba je poginulo, među kojima i troje djece, te 1999. u najžešćem napadu od početka NATO bombardovanja kada je raketirano gradsko jezgro Prištine. Po peti put bombardovan je Niš, u Novom Sadu gađana rafinerija. Komanda Prištinskog korpusa saopštila je da su sve jedinice postupile u skladu sa odlukom jugoslovenskih vlasti o prekidu vatre na području Kosova i Metohije. U saopštenju Komande se navodi da je stanje na Kosovu „mirno“ osim vazdušnih napada NATO. Ministri inostranih poslova SAD, Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Italije

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.