Naš brat Avdijev, junak… koji se borio za nas.
Njegovo herojstvo i borba za srpski narod i pravoslavlje ogleda se, pored ostalog, u činjenici da, kada ga je teroristički snajper pogodio u desno, on je svoj snajper prebacio na levo oko i nastavio da se bori dok nije pao u nesvest. Posle tragedije prebačen je u bolnicu u Prištini, a onda na VMA u Beogradu.
Čim se malo oporavio, pobegao je iz bolnice i vratio se na ratište. Izgubio je desno oko, ranjen je i u ruku i ratni je vojni invalid (100%). Avdijev je iz Vladikavkaza, on ima ratnu priču od koje se može napisati ceo roman.
Pored Avdijeva na tribini u prepunoj sali Doma vojske u Vranju (5. aprila 2019.) govorio je i general Božidar Delić, general Stojan Konjikovac i istoričar Dejan Antić.

A, kada meni to neko kaže, ja odgovorim „ne brinem dok je general Simović tamo“
Poslušajmo govor junaka Avdijeva, kako nas je pozdravio… ,,Bog me je nagradio da upoznam vas Srbe u najbolje vreme, onda kad je bilo najteže. Kada je 28 država napalo na ovu malu, kako su mislili, ali u stvari veliku zemlju. Kada me pitaju za ranjavanje i gubitak oka, meni to ništa ne znači, vojnička priča. Ja uvek kažem nisam izgubio oko, ja sam ga ostavio tamo, da kad svi drugi razlozi nestanu makar imam taj razlog da se vratim – rekao je Avdijev, uz gromoglasno odobravanje i dugotrajan aplauz prisutnih“, rekao je u svom obraćanju Avdijev, koji je u jednom trenutku izgovorio i ,,Više ne znam šta sam, da li Rus ili Srbin“.
Autor: ĐORĐE BOJANIĆ
Izvor: SRPSKA ISTORIJA