
Dobročin se zlu ne nada
U gorkim sjećanjima preživjelih iz jame Ravni dolac poluvjekovlje je ipak učinilo svoje. U pepelu zaborava tinjaju rane neprebolne, a u sjećanjima se polako miješaju java i snovi strašni koji im neprekidno zagorčavaju noći i izazivaju nesanice. U sjećanjima i kazivanjima nema ni mržnje ni kletava. Umjesto želje za osvetom, da se zlo zlom vrati — praštanje i velikodušnost. Umjesto da optužuju i krvnicima nikad mira ne daju, uglavnom ćute kao da je sve to što im se desilo udesila nekakva viša sila kojoj se ne smije i ne valja ni ime spominjati, a kamoli protiviti. Jedino što nikada ne zaboravljaju i što nikada ne propuštaju priliku da naglase i













