arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

I Bošnjaci obnavljaju crkvu u Rožajama

Crkvu Ružica, posvećenu rođenju svetog Jovana Krstitelja u Rožajama u Crnoj Gori načeo je zub vremena. Posle Drugog svetskog rata, kada je crkva srušena, u Rožajama nije postojala pravoslavna bogomolja sve do 1992. godine kada je na istoj lokaciji podignuta crkva s istim imenom. Od tada je prilično oronula, ugroženo je krovište jer prokišnjava, treba obnoviti drvenariju i fasadu, pa su stanovnici ovog grada, mahom naseljenog muslimanskim življem, priskočili u pomoć kako bi se prikupila novčana sredstva za rekontrukciju. U akciju se uključila i dijaspora, a mnogi mediji u „regionu“, kako se sada uobičajeno naziva prostor nekadašnje zajedničke države, pisali su ovih dana o Rusmiru Agoviću (27) iz Frankfurta na

Foto/Ilustracija

Nestali, političko ili humanitarno pitanje

Na februarskom susretu predsednika Srbije A. Vučića i predsednice Hrvatske K. Grabar Kitarović, dominiralo je pitanje nestalih osoba u ratu devedesetih, što dokazuje i prisustvo šefova komisija i predstavnika udruženja porodica nestalih obeju država. I tokom ranijih susreta šefova ovih država ili vlada ovom pitanju pridavan je veliki značaj, ali kada god se spominjao broj nestalih Srba, sa hrvatske strane je dolazilo do osporavanja i iznesenih brojki i spiskova. A najburnije polemike izazvala je izjava A. Vučića da na spiskovima nestalih ima više Srba nego Hrvata, koju je, kao premijer Srbije, nakon sastanka sa tada tek inaugurisanom sadašnjom hrvatskom predsjednicom, dao u Zagrebu u februaru 2015, koje su se mogle

Amerikanci videli istinu o Kosovu: Dečani su isto što i Palmira (video)

Film reditelja i producenta Borisa Malagurskog „Kosovo: Momenat u civilizaciji“ premijerno je prikazan u Čikagu u sali Crkve Svetog Stefana Dečanskog. Film se bavi baštinom Uneska na Kosovu i Metohiji i prikazuje koliko velika ugroženost zaista preti srpskim manastirima na tom delu teritorije Srbije. Projekcija filma će se narednih dana održati u Majamiju i drugim američkim gradovima, navodi „Srpska televizija iz Amerike“. Boris Malagurski i ovaj film dobili su veliku podršku u Čikagu a sama tema, priča i kadrovi srpskih manastira na Kosovu i Metohiji gledaoce nisu ostavili bez komentara. Kako kaže autor, film je važan zato što treba svetu da pokaže šta se zapravo dešava sa srpskim nasleđem na

Milan Ružić

Tebi, evropejska Srbijo…

Stanovnici samoproglašene republike Kosovo, pomaže Tramp! A može i Klinton! Oni su vaši Svevišnji! Hteo sam da vam poželim srećnu desetogodišnjicu obmanjivanja samih sebe. Niko nikada nije slavio laž tako uverljivo kao vi ovu prvu deceniju. Izašli ste na ulice raspoloženi za slavlje, ali ste i sami videli da je i vas mnogo manje nego pre deset godina. Jedino u čemu ste zaista uspeli jeste to da na Kosovu sada živi manje Srba nego ikada. Sa srećom neka vam je proslava onoga što ne postoji! Želim vam da uživate u ponosu nad onim što je za stid i osudu! Srećna vam bila prva decenija najveće laži u istoriji ovih prostora!

(Foto: Apologia Radio)

Antifašizam opasniji od fašizma

Početkom devedesetih godina, kada je mila nam Jugoslavija počela da puca po šavovima visokokulturnih zapadnih strasti, veliko ime srpske kulture, avangarda u svakom smislu, Borka Pavičević, po gradova ujedinjene Nemačke, držala je predavanja o bujanju fašizma među Srbima. Iz Hrvatske, Nemačke miljenice, tada se u Srbiju dokotrljala grudva podele Srba na ruralne i urbane, da bi se fašizam među Srbima obogatio posprdnim pojmom populizam. U sveopštoj istoriji beščašća među Srbima, koju niko nikad neće napisati, za Borku Pavičević time je obezbeđeno počasno mesto u dotičnim godinama, protegnutih do naših dana. Njena misao o Srbima fašistima u Srbiji pala je na plodno tlo. A saglasno njenoj antifašističkoj delatnosti ustanovila je dekontaminiranje

“Dobrovoljačka“: Čekamo pravdu

Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica zahtijevaće od Tužilaštva BiH zvaničnu informaciju da li je nastavljena istraga u slučaju „Dobrovoljačka ulica“, koja je obustavljena 2012. godine. Tvrde da je razlog zastoja u istrazi politički uticaj na Tužilaštvo BiH. Bogdana Tomović, majka Zdravka Tomovića vojnika JNA i Gordana Gvozdenović sestra Obrada Gvozdenovića poručnika JNA koji su ubijeni 2. i 3. maja 1992. godine u Sarajevu u Dobrovoljačkoj ulici, ogorčene su što već 26 godina čekaju pravdu. Kažu da je sramotno to što je Tužilaštvo BiH obustavilo istragu. „Samom ovom odlukom o obustavljanju istrage još jednom je ubijen. Ponovo sam proživjela njegovo ubistvo i do dana današnjeg

Igor Mirović otvorio izložbu "Stradanje Roma u Prvom svjetskom ratu" Foto: SRNA

Mirović otvorio izložbu „Stradanje Roma u Prvom svjetskom ratu“

Predsjednik Pokrajinske vlade Igor Mirović otvorio je večeras u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu izložbu pod nazivom „Stradanje Roma u Prvom svjetskom ratu“. Postavka autora Dragoljuba Ackovića sačinjena je od nekoliko desetina originalnih dopisnica – fotografija, koje su napravljene u periodu 1914-1918. godine i prvi put se zajednički objavljuju. Mirović je istakao da su izložene fotografije o stradanju Roma u Prvom svjetskom ratu svjedočanstvo istine o jednom teškom vremenu i jednom stradalnom, ali hrabrom i čestitom narodu u tom vremenu. Prema njegovim riječima, uloga Srbije i njenog stanovništva u Prvom svjetskom ratu bila je ogromna, a isto tolike su bile i njene žrtve. „Značajno mesto i u toj ulozi i

Pilipenda

Pilipenda: muke srpske dalmatinske

Pilipenda je kratka pripovetka Sime Matavulja. Prvi put je objavljena u mostarskoj „Zori“, 1901. godine, a potom je uvrštena u zbirku „S mora i s planine“. „Pilipenda“ govori o teškom životu siromašnog srpskog pravoslavnog seljaka, koji ne želi preći u drugu veru, iako bi mu to pomoglo da lakše prebrodi tešku ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi. Pripovetka je bazirana na istorijskim činjenicama, odnosno na unijaćenju Srba u Petrovom polju, koje se odigralo u 19. veku, počevši od 1832. godine, u selu Kričke. Radnja je smeštena u selu K. u Petrovom polju, 1843. godine. Selo K. je naseljeno samo pravoslavcima, od kojih su se neki već upisali u „carsku vjeru“, odnosno postali unijati (grkokatolici). U

Foto: N. Fifić

Ministarstvo negira navode o NATO vežbi sa osiromašenim uranijumom kod Banjaluke

Prema dogovoru Ministarstva obrane i američkih snaga u BiH, na banjalučkom poligonu Manjača trebalo bi da se organizuje NATO vežba, na kojoj bi avionska eskradila navodno trebalo da ispaljuje osiromašeni uranijum, tvrdi sarajevski portal Dnevnik. Portal navodi da je u službenim dokumentima, u koje je imao uvid navedeno da bi Ministarstvo odbrane BiH, Zajednički stožer Oružanih snaga BiH i kancelarija za odbrambenu saradnju američke ambasade BiH uskoro u Banjaluci trebalo da organizuju NATO vežbu sa avionskom eskadrilom i osiromašenim uranijumom. Kako se navodi, sve je to dogovoreno na sastanku sa generalom – majorem Džonom Gronskim, zamenikom zapovednika Zapovedništva američkih kopnenih snaga za Evropu. NATO vežba trebalo bi da se realizuje

Foto: FreeImages / Cierpki

Sličnosti NDH i Nedićeve Srbije

U svom odgovoru („Nedićeva vlada nije isto što i vlada NDH“, Danas, 19. 2) istoričar dr Veljko Đurić Mišina ne kazuje ništa što već nije poznato i što u svoja dva prethodna teksta nisam i sam rekao: naime ne postoje u istoriji dve iste pojave, već samo slične i samo po toj liniji se mogu vući izvesni paralelizmi i analogije. Naslov rada koji ću objaviti kao feljton, kako sam najavio u prethodnom tekstu, stoga i glasi: „NDH i Nedićeva Srbija – sličnosti i razlike“. Ovo „sličnosti“ potcrtavam kako bi Mišina bolje razumeo. Jasno sam u prethodnoj polemici naveo da je NDH bila država, a Srbija vojnookupaciono područje, da je NDH

Zubin Potok Foto: TANJUG

Prijeteće poruke Srbima u Zubinom Potoku

Kosovska policija istražuje prijetnje koje su upućene Srbima iz Zubinog Potoka, pripadnicima Kosovskih bezbjednonsih snaga, prenosi danas prištinska štampa. Prijeteća poruka na kojoj su i imena sedmorice Srba potpisala je nepoznata grupa koja sebe naziva „Sjeverna armija“. Srbi, pripadnici BSK „pozvani“ su u tom letku da odustanu ili „će im polomiti kosti“. „Izrodima roda svoga koji su prihvatili ovaj poziv – da žive, rade i budu u Zubinom Potoku nećemo to dozvoliti. Ne dozvolimo ni to da im u tome pomaže opština Zubin Potok na čelu sa gradonačelnikom. Polomimo im kosti,“ napisano je na letku. Leci nađeni u opštini Zubin Potok sadrže imena sedam srpskih stanovnika za koje tvrde da

Kako je američki fotograf napravio istorijski snimak osnivača „Crne ruke“ za koga tvrde da je išamarao Čerčila

Američki ratni snimatelj Ariel Vardžes (1890-1972) je tokom Prvog svetskog rata 1915. godine boravio u Srbiji gde je pratio srpsku vojsku i beležio njihov svakodnevni život i bitke u kojima su učestvovali, te je tako jednom prilikom uspeo da napravi jedini snimak majora Vojislava Tankosića, osnivača „Crne ruke“. Vojislav Tankosić je bio major srpske vojske, četnički vojvoda, jedan od osnivača „Crne Ruke“ i učesnik najvažnijih istorijskih događaja u Srbiji, od Majskog prevrata 1903. do Sarajevskoga atentata 1914. Šamari za Čerčila Njegovom uzbudljivom i kratkom životu pripisuje se i događaj kada je jednom prilikom besan istrčao iz bašte kafane „Kasina“ na Terazijama ugledavši tadašnjeg britanskog dopisnika Vinstona Čerčila koji je sa

Zoran Ćuk pored grobnog mjesta i spomen-obilježja Miletu Pašiću.

Hrišćanska i ljudska savjest obilježila grob prijatelja

Kada je spomenik postavljen i opijelo završeno prisutnima se obratio /i sve prijatno iznenadio/ kamenorezac Miloš Milanović, rekavši da se on odriče zarade, odnosno novca za izgradnju i postavljanje ovog spomenika, te da su njegov rad i trošak doprinos ovoj humanoj akciji. Priredio: Miro PEJIĆ Prijateljski i hrišćanski osjećaj obaveze, te želja Zorana Ćuka da preminulom prijatelju, koji nije imao potomaka ni srodnika, podigne spomen-obilježje i njegov vapaj za pomoć slučajno upućen novinaru doveo je do ostvarenja tog plemenitog cilja. Nesebični pokušaj bratunačkog komunalca da obilježi grobno mjesto preminulog ratnog i poslijeratnog druga naišli su na razumijevanje i doveli do niza humanih gestova i akcija. Novinar je saslušao potresnu Zoranovu

Jasenovac

Istina o jasenovačkoj građi: Da li smo napravili istorijsku grešku?

“Srbija i Republika Srpska katastrofalno su podbacile u očuvanju spomenika i pamćenju Jasenovca, jer kada na internetu ukucate riječ Srebrenica pojavi se tri miliona pojmova, a kada ukucate Jasenovac pojavi se 300 000! Zar se trebamo pitati ko nam je kriv što je to tako?! Zato, Srbi dođite u Jasenovac, a potom u ruke uzmite računare i ostala sredstva komunikacije i širite svijetu istinu o onome što ste vidjeli, jer samo istina o Jasenovcu može da pobije laži o Srebrenici”. Ovim riječima je prije desetak godina tadašnji predsjednik Odbora za Jasenovac Srpske pravoslavne crkve, a danas vladika slavonski Jovan opisao odnos političkih elita, ali i cjelokupnog srpskog naroda prema mjestu

Čekao sam u redu da silujem srpsku devojčicu (12), ali ona je umrla…

Ovo je svedočenje Jasmina Šljive, pred istražnim organima Republike Srpske, koje je dao godinu dana posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma, u kome otvoreno govori o zverstvima boraca Armije BiH nad Srbima koji su ostali u Sarajevu, te iživljavanjima nad ženama i zarobljenicima. Prema njegovom svedočenju, on i Jusuf Lendo, Suvad Milić i pripadnici 10. Brigade Armije BiH, tokom rata su se zverski iživljavali nad ženama i devojčicama srpske nacionalnosti. Mnoge su tokom monstruoznih silovanja, gde se smenjivalo i više od 20 vojnika, od zadobijenih povreda preminule tokom samog čina. Sakib Puškar, vojno lice koje je bilo u velikoj meri odgovorno za etničko čišćenje Srba iz Sarajeva, takođe je učestvovao u ovim

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.