
Sela kao čekaonice smrti
Ljetnim dolascima udahne se život u beživotna sela ispunjena svakodnevnim umiranjem u kojima jedino rastu groblja kao posljednji tragovi i čuvari nekog bivšeg života Ljeto srpskim povratničkim selima, poslije duge zime, noći bez kraja u samoći i čekanja umiranja, hladnih ljudskih odnosa, rijetkih susreta i još rjeđih razgovora, ne znači samo buđenje toplo vrijeme, duže dane ispunjenih radom, školski raspust, nego mnogo, mnogo više. Znači život, ponovno rađanje, susret sa najmilijima kojih se vidi od ljeta do ljeta. Ljetnim dolascima udahne se život u beživotna sela ispunjena svakodnevnim umiranjem u kojima jedino rastu groblja kao posljednji tragovi i čuvari nekog bivšeg života. U tim beživotnim prostorima, samo bujna vegetacija svojom












