
Jedna zabeleška iz ruskog zarobljeništva
„Čim sam skinuo civilno odelo osetio sam da postajem obično oruđe u rukama Austrougarske”, napisao je u svojim memoarima Svetislav Sveta Radulović, sin protojereja pančevačkog Dušana Radulovića i majke Jelene Bikar, neposredno pred neizvestan i dug ratni put, sve do Sibira. Ta priča počinje avgusta 1915. godine, kad Svetislav dobija poziv za vojsku. Biva raspoređen u Bečkerek, u 29. regimentu, a otuda je posle dvonedeljne obuke trebalo krenuti na istok. „Na železničkoj stanici oko mene svakog je neko ispraćao, a mene baš niko. Snagu su mi jedino davale očeve reči pri našem poslednjem susretu: ’Sine, uzdaj se u Boga, jer je on stalno sa nama’, koje je zamenilo kloparanje furgona











