Dok su se drugi tiho zgražavali nad postupcima hrvatskog reprezentativca (političari), jedna žena podsjetila je naciju da – nije srpski ćutati. I pokrenula peticiju kojom od Fife traži njegovo kažnjavanje i suspenziju hrvatske reprezentacije sa Mundijala u Brazilu   Žena-hrabrost! Samo unazad koju godinu, u vrijeme učestalih i najsrdačnijih susreta Borisa Tadića i Ive Josipovića, jedan poznati beogradski istoričar umalo nije stavljen na vlastitu nacionalnu lomaču zbog kvarenja pomirenja i jačanja dobrih odnosa, bez balasta prošlosti. Zapravo, samo je odreagovao na otvoreno izrečeno protivljenje hrvatskog predsjednika legitimnom, sudu povjerenom protivljenju postupku ocjene ratne uloge generala Dragoslava Mihailovića porukom da bi mu bilo bolje da brine o ustaškom pokretu koji je

Leonardo Rašica, praunuk Diane Budisavljević, o narodu čiju je decu spasavala njegova prabaka: Upoznao sam Dianinu decu. Sećaju se stravičnih ustaških zločina, iz njih ponekad izlazi tuga, možda osećaj nepravde, ali nikada ogorčenost   Kada razmislite o značaju i veličini njenog dela gotovo je neverovatno da sam čak i ja, njen praunuk, za to saznao tek kada sam imao gotovo 30 godina. Prošlo je više od deset godina otkako sam prvi put čuo za Jasenovac. Moja baka Jelka, Dianina najstarija ćerka, nije imala običaj da mnogo govori o delima svoje majke. Jednom mi je, onako usput, pomenula da je njena majka spasla „neku“ decu tokom Drugog svetskog rata. Bio sam tada tinejdžer

Predstavljanje knjige ‘Vukovar i njegov stožer’ akademika Josipa Pečarića na kraju je preraslo u niz Pečarićevih šovinističkih ispada za govornicom. Dio prethodnih govornika isticao je pak figure poput ‘ponovnih ulazaka u rovove’, ‘novih krvavih bitaka’ i ‘plaćeničkih Vladinih medija’       Okupljanje stotinjak zainteresiranih u dvorani Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata počelo je, inače, dostojanstveno, odavanjem minute šutnje poginulima u Domovinskom ratu. Na predstavljanju knjige su se pojavili biskupiVlado Košić i Valentin Pozaić, generali Mladen Markač, Tomo Medved, Davor Domazet Lošo i Marko Lukić te vođe inicijative Stožer za obranu hrvatskog Vukovara Vlado Iljkić, Tomislav Josić i Snježana Patko. Za umjetnički program, kako je stajalo u najavi, bio je zadužen poznati tamburaš Stanko Šarić koji je između pojedinih govornika pjevao na playback. Od ukupno petero govornika, kao

Vukovarski Srbi, živeći u strahu od ustaške histerije, objašnjavaju kako se na sudbini ovoga grada temelji i jasno vidi kompletna hrvatska laž o građanskom ratu na prostoru bivše Jugoslavije  Ako je misao da „rat nije završen tamo gde nije okončan pravedno“ igde prisutna, onda je to u Vukovaru. Svakim je danom poruka sve verovatnija, jer Srbi koji su i posle svega ostali u ovom gradu, žive u velikom strahu od nikad poraženog i sada još povampirenijeg fašizma. Kako i ne bi, kad u ovaj grad svakoga vikenda dolaze „osmaci“ iz cele Hrvatske da bi snagom svoje mladosti, sa tenka zarobljenog u borbi protiv Jugoslovenske narodne armije, ispod ustaškog barjaka i