Skočite na sadržaj
Pogledajte pano koji je ovih dana postavljen u OŠ Korenica. Korenica je mjesto sa nekada većinskim srpskim stanovništvom u Lici, Hrvatska. Svaki dalji komentar je nepotreban.
Bespredmetno je danas, nakon svega, nakon toliko godina koje su promenile i nas i okolnosti, raspravljati šta je i kako je moglo drugačije. A uvek, razume se, može drugačije. Milošević je imao nekoliko godina na raspolaganju da reši kosovskometohijski problem. Imao je sve u svojim rukama; oružanu silu, telekomunikacije, medije, diplomatsku mrežu… i ništa nije uradio. Gurao je problem ispod kreveta a onda je taj problem eksplodirao i razneo krevet, Miloševića, sobu i kuću. Umesto da nakon opravdanog ukidanja državnosti koje su imale pokrajine Kosovo i Metohija i Vojvodina, donese Ustav, sa autonomnom lokalnom upravom za Vojvodinu i specijalnim statusom za Kosovo i Metohiju, Milošević nije radio ništa. Čekao je,
ĆIRILICA Hoćemo li u NATO, hoćemo li u EU? Možda i u uniju sa Vatikanom? Kojoj firmi zapravo, kao filijala, pripada ova današnja organizacija UN, čiji je jedan od osnivača bila i ona nesrećna tamnica srpskog naroda, druga Jugoslavija? Mada, ruku na srce, i ona prva je bila strašna klopka za koju se plaćala cena Jasenovca, Jadovna itd. itd. itd. I da li ta UN-organizacija slovi (zvanično) kao osnivač Haškog tribunala? Smete li da sklopite opkladu sa mnom, gospodo vladajući (i brojni „opozicioni“) srpski političari, ako ja tvrdim da bi, kako Ante Pavelić, tako i Slavko Kvaternik i sin mu Dido, kako sarajevski nadbiskup Ivan Šarić, tako i njegov vodeći
Srbi u Republici Srpskoj često su se poslije rata nalazili na meti „čuvara mira“, čija je bahatost znala da ide toliko daleko da pucaju i ubiju ili da iz oholosti napadaju stanovništvo, kao nedavno u Banjaluci, ali odgovorni nikada nisu kažnjeni. Spisak žrtava je dug, a demonstrirana sila prema nedužnim ljudima uglavnom je pravdana – „samoodbranom“. Prva žrtva SFOR-a bio je bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti Prijedor Simo Drljača, koga su 10. jula 1997. godine ubili britanski vojnici pred njegovim sinom i šurakom. Drljača je tada bio na pecanju u mjestu Gradina kod Omarske. NATO je poslije toga saopštio da je Drljača ubijen u „samodobrani“, iako su dokazi i svjedoci
Haški tribunal je mrtav. On 16. novembra 2012. nije umro, nego je uginuo. Ponekad i najveće nepravde donesu nešto dobro. Stradalnicima i mučenicima u najtežem času ostaje istina. Srbija je danas – tri dana posle presude žalbenog veća Haškog tribunala kojom su Gotovina i Markač oslobođeni svake krivice za ubistvo 1,980 Srba, uglavnom civila, i izgon četvrt miliona građana Hrvatske za samo stotinak sati, što je najveće etničko čišćenje u Evropi od sredine 20. veka do danas – još uvek u šoku. Podseća na čoveka koji je u saobraćajnoj nesreći izgubio ruku i sada preživljava one jezive trenutke koji ga dele od mračnog ali spasonosnog samozaborava nesvesti. Među osuđenima Haškog tribunala
Želim da izrazim svoje posvemašnje zadovoljstvo oslobađajućom presudom za fiskalni račun Gotovine i Čermaka. Ko god se ozlojedio, nasikirao i razljutio ovakvom odlukom, treba ozbiljno da se zabrine. Ljutnja bi značila da je taj neko smatrao kako u Hagu zaista stanuje nekakva pravda. Takav pojedinac je nasjeo na čitavu tu lažnu konstrukciju, da je napravljen kako bi se raspetljalo klupko zločina, da bi se ostvarilo pomirenje. Sad bi neko morao biti glup da to javno kaže. Hvala im, ali zaista im hvala što su ukinuli tu jednu malu i bijednu presudicu, istorijski anonimnim ljudima, čija je jedina svrha bila da privremeno zamlaćuje Srbe kako taj sud ima i trunku
U Crkvi Svete Trojice u Banjaluci jučer je služen parastos Srbima nastradalim u akciji „Oluja“, sa kojeg je poručeno da srpske žrtve iz Hrvatske nikada neće biti zaboravljene, kao i da borba za istinu još nije gotova. Koordinator Dokumentaciono – informacionog centra „Veritas“ za Republiku Srpsku Mira Jovanović istakla je da srpske žrtve akcije „Oluja“ nikada neće biti zaboravljene, navodeći da se na spiskovima „Veritasa“ nalaze 1.962 žrtve koje se vode kao nestali ili mrtvi. Ona je naglasila potrebu da institucije BiH pokrenu pravni postupak protiv onih koji su granatirali kolone izbjeglica duboko na teritoriji BiH, na Petrovačkoj cesti, gdje je stradalo i četvoro djece. „U Hrvatskoj ima 413 lokacija
HAG – 17. novembar (Beta, RTV) – Član žalbenog veća Haškog tribunala Fausto Pokar (Pocar) ocenio je da je današnja oslobađajuća presuda koju to veće, uz njegovo protivljenje, izreklo hrvatskom generalu Antu Gotovini, „protivna bilo kakvom osećaju za pravdu“. „Ne verujem da je pravda zadovoljena kad se krivica utvrđena presudom – koju prvostepeno veće nije olako donelo o čemu svedoči više od 1.300 stranica analize – jednim potezom preinačuje u samo nekoliko pasusa, bez pažljivog razmatranja spisa i primerenog objašnjenja“, podvukao je italijanski sudija Pokar u protivnom mišljenju koje je deo konačne presude. Većinom glasova tri prema dva, apelaciono veće Tribunala je juče oslobodilo generale Gotovinu i Mladena Markača krivice za progon
Direktor jevrejske nevladine organizacije „Margelov institut“ iz Zagreba Alen Budaj izjavio je Srni da je nakon oslobađajuće presude za hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača cijeli svijet svjedok uvođenja inovacije „rat bez zločina“, te da i ovaj primjer potvrđuje „praksu“ da Hrvati, baš kao i Amerikanci, „nikada ne mogu počiniti zločine“. „Hrvatska slavi, Srbi su preneraženi oslobađajućom presudom hrvatskim generalima, a čitav svijet je svjedok uvođenja inovacije ‘rat bez zločina“, rekao je Budaj. On je naglasio da je već ustaljena „praksa“ da Hrvati, baš kao i Amerikanci, „nikada ne mogu počiniti zločine“. „To su morale potvrditi i vođe hrvatskih Srba koje su pozvane na proslavu ‘Oluje’ ove godine, kako
Novosti istražuju – grobovi srpskih vojnika rasuti su na 676 mesta u čak četrdeset država. Za hitne sanacije u 2013. godini potrebno 85, planirano svega 15 miliona dinara POSMRTNI ostaci srpskih i jugoslovenskih vojnika rasuti su na 676 lokacija u čak 40 država, a procenjuje se da u ovim humkama počiva i do 300.000 pokojnika. O velikom broju vojnih grobalja i memorijala država godinama nije vodila brigu, pa su mnoga u lošem stanju. Iako je samo za hitne sanacije ovih objekata planirane za 2013. potrebno 85 miliona dinara, predlog budžeta za sledeću godinu predvideo je pet puta manji iznos. Iako su potrebe višestruko veće, za održavanje grobova
Prosuđivanje o vlastitoj istoriji u srpskom narodu je prepuno predrasuda. Svi se smatraju pozvani da komentarišu, hvale ili osuđuju a da pri tom nisu uložili ni najmanji napor da se upoznaju sa činjenicama o događajima ili ličnostima o kojima donose zaključke. Moj deda-stric Milan Nedić jedna je od ovih ličnosti. Voljen i osporavan, odlikovan i osuđivan, skončao je najzad svoj život samoubistvom uz pomoć UDB-e februara 1946. godine. U kvalifikovanju generala Nedića kao izdajnika važno mesto zauzima i referat koji je on podneo novembra 1940. godine a nakon čega je smenjen sa dužnosti ministra vojske i mornarice i penzionisan. Ovim referatom se decenijama mahalo kao krunskim dokazom njegovog germanofilstva i
Arhiv Srba u Hrvatskoj u svom sastavu ima fond koji bismo željeli istaknuti. Izuzetnu čast učinio nam je g.Dane Mirić Milanković povjerivši Arhivu na čuvanje sve svoje zapise o rodnoj Krbavici. U prilogu je i Monografija –Krbavica- u kojoj čitamo da je posvećena: -Svim generacijama Krbavčana koji su stoljetnim mukotrpnim i poštenim radom, slobodarskim opredjeljenjem i ljubavlju dokazivali kako se voli svoj kraj i svoja domovina. -Krbavčanima koji su napustili ognjišta svojih predaka i otišli u druge krajeve naše zemlje i dalekog svijeta. -Krbavčanima koji su u toku narodnooslobodilačke borbe, od 1941. do 1945., podnijeli natčovječanske napore i dali velike žrtve za slobodu. -Krbavčanima koji su pobjedi
U petak, 09.11.2012. g. u svetosavskom kulturnom klubu u Banjaluci nastavljen je ciklus predavanja „Stradanje Srba u 20. vijeku“ Jerej mr. Dragan Šućur održao je predavanje na temu „Stradanje srpskog pravoslavnog sveštenstva u NDH“ Poslušajte predavnje jereja mr. Šućura Srspska pravoslavna crkva dostojna u svim našim stradanjima zajedno sa svojim narodom preživjela je teške dane genocida u NDH. Sistemsko i svirepo suzbijanje pravoslavlja 1941-1945 na ovim prostorima podrazumjevalo je obračun sa arhijerejima i sveštenicima SPC. Surova ubistva, progoni, maltretiranja samo su dio onoga o čemu se mglo čuti tokom predvanja. Više od dvije stotine pobijenih sveštenih lica od kojih trećina u sistemu logora smrti Nezavisne Države Hrvatske,
Dubrovački Srbi smatrali su da je Dubrovnik “od pamtivjeka imao srpsku misao pritajenu u grudima. Sve: istorija, trgovina, književnost, geografija, sve je udruživalo i jednako udružuje naš grad sa srpskim zaleđem.” Medo Pucić i Matija Ban bili su prvi koji su početkom četrdesetih godina 19. veka govorili o srpstvu Dubrovnika.(1) U članku „Uspomeni Meda Pucića dubrovačkog vlastelina o 55-godišnjici njegove smrti“ objavljenom u listu „Dubrovnik” istaknut je značaj Meda Pucića za dubrovačke Srbe katolike : „Taj preporod u srpskom duhu, kome je Medo Pucić bio začetnikom, … ubrzo je bio zahvatio gotovo svu vlastelu i cvijet dubrovačke inteligencije i građanstva. … ” (2) U govoru na sahrani Meda Pucića Pero
Rastrojena građanskim ratom i sve dubljim međusobnim podelama, vlada profesora Jovanovića je istorijski izazov iz Moskve, o vojničkoj saradnji, glatko odbilaU vremenu u kome dominiraju krize (dnevno-političke, ekonomske, moralne, kriza sistema vrednosti) ne iznenađuje što je u opštim medijskim halabukama, gotovo neprimetno, prošla izjava profesora dr Borisa Anatoljeviča Starkova, šefa Katedre za dvadeseti vek na Univerzitetu u Peterburgu, da je Draža Mihailović bio saradnik vojne sovjetske obaveštajne službe. Da se za trenutak vratimo profesoru Starkovu. On je je još u vreme Gorbačova bio član komisije za rehabilitaciju CK SSSR-a i zbog prirode posla bio upućen na tajne arhive Sovjetskog Saveza. Pre desetak godina izabran je, da s grupom mlađih istoričara,
Ko je od Hrvata pročitao Memorandum SANU? To ne znam, ali znam
Šta je rečeno na 11. simpozijumu o jasenovačkim žrtvama i ko je
U februaru 1988., dnevni jugoslovenski list „Borba“ objavio je specijalno izdanje, u
Kako to da na gradskom groblju u Zemunu, u glavnom gradu države
Ukoliko do pokretanja sudskog postupka dođe, a nadamo se da neće, potrudićemo
Ova knjiga je optužnica za Genocid! Nikad podignuta, prećutkivana i prekrivana lažnim
Izdavačka kuća „Prometej“ iz Novog Sada i UG Jadovno 1941. iz Beograda
Prijedor – Ustaški zločin u kozarskom selu Veliko Palančište, 22. i 23. oktobra
Već dugo u hrvatskoj javnosti, pojedinačno i na skupovima, u medijima i
Udruženje „Jadovno 1941“ iz Banjaluke neće ukloniti Časni krst sa groblja Gardoš
Povodom tužne godišnjice stradanje srpske djece sa Kozare, Potkozarja, Banije, Korduna, Slavonije,
Sredina oktobra 1942. godine najužasniji je period u sećanju meštana Krive Reke
Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.
Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.
Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
