Dosije o ratnom zločincu Kurtu Valdhajmu Jugoslavija je dostavila odgovarajućoj komisiji Ujedinjenih nacija u Londonu još početkom 1948. godine.  Slika koja je obi[la svet: Kurt Valdhajm (drugi sleva) sa italijanskim i nemačkim oficirima 1943. na podgoričkom aerodromu Bio sam očajan zbog toga što „Novosti“ odbijaju i oklevaju da objave moj novitekst o Valdhajmu – veli dalje Danko Vasović. Znao sam da imam vest-bombu i da to već sutra više neće biti ništa ako to dozna i objave neke druge novine iliagencija, jer pri saznanju da postoji taj dosije niko neće sedeti skrštenih ruku. Spletke počinju Sutradan sam se ipak malo ohrabrio pošto to niko nije objavio, možda iz istih razloga iz kojih je i moj glavni urednik

Reagovanja u Hrvatskoj na izjavu kultnog američkog muzičara jevrejskog porijekla Boba Dilana o Hrvatima kao nacistima, kao i bojkot filma o holokaustu, predstavljaju konstantno izbjegavanje istorijske odgovornosti za zločine koji su počinili pripadnici hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu nad Srbima, upozorava Alen Budaj, direktor Margelovog instituta.Budaj podsjeća na zabranu emitovanja Dilanovih pjesama na hrvatskom Radio-Splitu, kao i na nedavni bojkot projekcije filma o holokaustu hrvatskog „oskarovca“ i preživjelog logoraša Aušvica Branka Lustiga u bioskopima u Zadru i Kninu. „Istorijska je istina da su pripadnici hrvatskog ustaškog pokreta u službi zločinačke kvislinške tvorevine NDH ubijali Srbe, ali izgleda da neki ljudi, kao što je urednica hrvatskog Radio-Splita, ne žele čuti

Valdhajm je očigledno želeo da po svaku cenu prikrije svoju ulogu u operaciji „Švarc“, najzloglasnijoj i najkrvavijoj nemačkoj ofanzivi izvedenoj na tlu Jugoslavije. AUSTRIJANAC SA BEZBROJ LICA: Kurt Valdhajm sa  Dankom Vasovićem 1986. u Salcburgu Taj moj intervju sa generalom Kadijevićem, objavljen u „Mladosti“ – kazuje dalje Danko Vasović – bio je, naravno, jak adut Tomi Milinoviću koji je jednog jutra na kolegijumu obavestio urednike da bih ja želeo da radim za „Novosti“. Pri tom ih je pitao da li neko od njih ima potrebu za mladim novinarom. Javio se Mihailo Rašić, tada urednik sportske rubrike: neka dođe kod mene, daćemo mu šansu, ali bez ikakvih obaveza – ako zna

Treća smjena hrvatske straže nije bila u stanju pročitati ni cijelu rečenicu u kojoj je osjetila svoju krv. Zanimljivu raspravu otvorio je Bob Dylan u intervjuu Rolling Stoneu, kolokvijalno usporedivši Hrvate s robovlasnicima i nacistima. Ako vašim venama teče krv nekog davnog robovlasnika ili pripadnika Ku Klux Klana, Crnci to mogu osjetiti, veli stari pjesnik, baš kao što Židovi mogu osjetiti nacističku krv, i kao što Srbi – dalje će on, na užas Hrvata – mogu osjetiti hrvatsku, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju.   Osovila se, dakako, noćna dežurna smjena balkanske patriotske straže na stražnje noge: Srbi odmah unaprijedili Dylana u Garašanyna, a Hrvati svojim istančanim osjećajem za pravdu i

Za primorske Srbe godine pred Drugi svetski rat bile su godine iskušenja. Hrvatska štampa tražila je stvaranje posebne hrvatske oblasti. Glasnik Srba katolika „ Dubrovnik”  bio je u stalnoj polemici sa hrvatskom štampom koja je svojatala Primorje (Dubrovnik i Boku Kotorsku) u okviru rešenja hrvatskog pitanja.  U toj polemici list je isticao da  su ,,svi stari Dubrovčani, čiji smo mi potomci, došli iz srpskog zaleđa i da se je s toga Dubrovnik uvijek i zanašao srpskom misli, bio u vezi sa slobodnim srpskim državama, sa njima trgovao, sa njima se bogatio umno i materijalno i od njih primao na dar susjedne zamlje. Ovo je istorija a ne falsifikat. Dubrovnik nijesu