Budimir Lončar je, kako piše u strogo poverljivom zapisniku sa zatvorenog sastanka u kabinetu tadašnjeg zamenika saveznog sekretara za inostrane poslove, posvećenog „slučaju Valdhajm“ na kraju izdiktirao i zadatke koje je državni vrh naložio Ministarstvu inostranih poslova, vezano za ovu aferu, koja je očigledno izdignuta na najviši mogući nivo. Neko je hteo da zanemari žrtve ustaško-nemačkih pokolja na Kozari Lončar je naložio da se „izradiinformacija“ za predsedništva republika i pokrajina u kojoj naglasak treba da bude na političkoj oceni „slučaja Valdhajm“ (naglasio B. S.); da se za potrebe članova Predsedništva obradi sva raspoloživa dokumentacija o Valdhajmu, kako ona koja je Jugoslavija svojevremeno predala odgovarajućoj komisiji Ujedinjenih nacija, tako i ona

Legitimno je pravo svakog građanina, pa i vjerskog poglavara da učestvuje u kampanji za popis stanovništva, ali je čudno kada ima bojazan da u tom narodu ima veliki broj onih koji nisu do kraja svjesni svoje nacionalnosti ili nisu hrabri da se na ovaj način izjasne, rekao je Srni istoričar iz Beograda Čedomir Antić. On je, povodom poziva zamjenika poglavara Islamske zajednice u BiH Izeta Spahića da se islamski vjernici na popisu upišu kao Bošnjaci koji govore bosanskim jezikom, ocijenio da je veoma loše kada neko ko vjeruje u nešto i zalaže se za određene vrijednosti napravi korak dalje pa kaže da neko ko ne dijeli tu njegovu vrednost nije

Ja sam – seća se dalje Danko Vasović – od prvog dana kad sam se zainteresovao za Valdhajmovu ratnu prošlost, od prvog teksta u „Večernjim novostima“, osećao određeni pritisak i neku vrstu opstrukcije – već sam kazao kako sam, recimo, jedva „ugurao“ u novine i taj prvi, ekskluzivni intervju sa Valdhajmom. Sve to sam ipak tumačio kao oprez tadašnjeg glavnog i odgovornog urednika Ilije Borovnjaka ili možda kao zavidljivost i sujetu pojedinih urednika i kolega koji se nisu mogli pomiriti sa činjenicom da se tako ozbiljnom temom tako uspešno bavi jedan mladi, prevashodno sportski novinar. Sprovođenje zarobljenih Kozarčana NIŠTA NIJE SLUČAJNO A kad su mi na moguće opasnosti pažnju skrenuli najpre Simon

Iako je Kurt Valdhajm dugo i veoma uporno poricao bilo kakvu vezu sa genocidnim operacijama na Kozari u proleće i leto 1942. godine, dokazujući čak da je u to vreme bio u Pljevljima, pritešnjen dokazima on će – tada već kao predsednik Austrije – krajem oktobra 1986, ipak priznati tadašnjem američkom ministru pravosuđa Edvinu Meseu da je učestvovao u toj ofanzivi, ali je i dalje svoju ulogu minimizirao, tvrdeći da je bio oficir za vezu ili zadužen za snabdevanje jedinica hranom i ostalim. Nije  bio samo prevodilac u ratu: Poručnik Kurt Valdhajm (desno) Činjenice su, međutim, bile tvrdoglave i neumoljive, posebno one koje su krajem marta 1986. godine saopštili čelnici

Kakav je položaj Srba danas u Hrvatskoj i da li je opravdana bojazan da će se nakon pristupanja Hrvatske Evropskoj uniji dogoditi sistematsko zanemarivanje potreba i problema najveće manjinske zajednice u Hrvatskoj, raspravljalo se večeras na tribini u Banjaluci koju je organizovalo Udruženje Jadovno 1941. Položaj Srba u Hrvatskoj i dalje je težak, kaže predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, dodajući da se još radi na otklanjanju ratnih i poratnih teškoća, jačanju svojih institucija i odupiranju asimilaciji. „Bolje je nego što je bilo juče, ali daleko od onoga kako mislimo da bi trebalo da bude“, ocijenio je Pupovac. „Najmanje rezultata imamo kada je riječ o zapošljavanju. Ono što se dogodi

Predsjednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj Milorad Pupovac izjavio je da se Srbi u Hrvatskoj još nose sa velikim brojem ratnih i poratnih teškoća, ali da se njihov položaj razvija, da jačaju svoje institucije i odupiru se asimilaciji.“Bolje je nego što je bilo juče, ali daleko od onoga kako mislimo da bi trebalo biti“, rekao je Pupovac u Banjaluci pred početak tribine „Položaj Srba iz Hrvatske prije i nakon pristupanja EU“.  Kao najveći problem sa kojim se Srbi u Hrvatskoj suočavaju, Pupovac je naveo zapošljavanje, razvoj povratničkih sredina koje nemaju podsticaja od države i teškoće u vezi sa ratnim zločinima. „Najmanje rezultata imamo kada je riječ o zapošljavanju. Ono što