
Bura pod Velebitom
Postoji jedan dugačak otok pod Velebitom. Najduži na Jadranu. Bijel i gol po brdima, ozelenio vinogradima u uskom pojasu pri moru. Strepi samo pred burama. I to ne onim zimskim. Na njih je navikao pokoran redovnom godišnjem zlu. Mada ga osoljavaju tonama morske soli podignutim iz pjene podvelebitskog kanala, bure mu za siječnja i ubojite veljače ne mogu mnogo naškoditi: vino je od jeseni u konobi, ovca se nije još ojagnjila a pup loze spava još svoj zimski san u sitnom vunastom pokrivaču. Iako se tresu i krovovi i zidovi, urlaju dimnjaci, sviraju i lete zahvaćeni crijepovi – pred zimskom se burom ne strepi. Navikli na svoju osamljenost u tim




