Svjedokinja je nakon dijela jednog životnog puta kakvom se može zamisliti samo u mašti – a na kome je izgubila i muža i petogodišnju djevojčicu – preko raznih logora i nebrojenih borbi i dovijanja koji mora da su već graničili sa svačim što ni najmanje više ne ulazi u realnost – dospijela u Italiju do partizanske baze. Ovdje je (8. IX 1945. god.), u kancelariji V odsjeka Štaba Baze, dala svoj izvještaj pred kapetanom Katalinićem (u Arhivu Rijeke, pod SLANA, 8/1, 2, 3). Njena tačna i svakome jasna izjava zadala mi je mnogo glavobolje. Naime, kad sam usporedio njenu sa izjavom dr Radana našao sam se u nejasnoćama koje nisam

Među ostalim, čudno je na pr. kad Nada Feuereisen kazuje: »Iz Metajne krenuli smo za Slanu vozeći se trabakulima. Potom smo krenuli jedrenjakom i nakon pola sata stigli smo u jednu uvalu…« (Slana, uvala Suha). Za onoga koji poznaje ovu razdaljinu, biva jasno da se najvjerojatnije radi o umoru u pamćenju, jer ako se neko ukrca da ga se iz Metajne odvede do Slane, ne znam zašto bi bilo potrebno mijenjati vozilo, to nije dugačka relacija. Tim je interesantnije što kazuje da se krenulo »trabakulima«, znači s više brodova. Ali ako se promijenilo vozilo (iz trabakula u jedrenjak, mada je i trabakul jedrenjak) onda bi to značilo da je negdje,

Vidar Radomir iz Novalje na Pagu, dao je slijedeću izjavu kao svjedok, u Komandi mjesta Pag, 1945. god: »U sedmom mjesecu 1941. godine išao sam kući na odsustvo kao domobran. Iz Otočca sam prešao peko Gospića za Pag. Do Karlobaga sam htio da idem sa poštanskim autobusom. Pošto toga dana autobus nije išao morao sam potražiti drugo prevozno sredstvo. Tražeći doznao sam da ide ustaški kamion sa zatočenicima, koji su za logor na Pagu. Nekoliko dana ranije sam doznao da se je na Pagu osnovao logor, ali ni iz daleka nisam pomišljao na grozote, koje su se već odigravale u tom krvavom logoru. Opazivši kamion požurio sam k njemu, veseleći

U Arhivu Rijeke i Arhivu Hrvatske u Zagrebu Ovom sam odjeljku htio ostaviti naslov POŽUTJELO LIŠĆE DOKUMENATA ali me odmah nešto navodilo da naslovim: suho zlato dokumenata. Naime i jedno i drugo bilo bi odgovarajuće koliko ih znam isčitati. Nad užasom koji nam se kod njih otvara, teško je ostati hladnokrvnim. A to je potrebno. Potrebnija od ičega ovdje je upravo hladnokrvnost da bi se moglo pod postojećom gomilom (naizgled) počesto suvišnog, iskopati ono što je čelična istina. Svi pisani materijali koji su došli do nas upisani su najvećma nekoliko godina poslije zločina. Ispitujući svjedoke gotovo svi su upisani po Komisiji (ili komisijama) za ratne zločine ili po islednicima, u

Datum, 20. VI 1941. i nalog pri tom datumu za polazak po »pijesak« – govore nam očito da je koordinacija između Paga i Zagreba, tj. između lokalnih i centralnih ustaša, u odličnoj funkciji. Rekli smo: Židove u Zagrebu hapse tek 21. VI, a na Slanu ih dovode 24. VI, Oguić pak šalje brodara po »pijesak« već tri dana ranije. Neka se nitko ne čudi što ove datume variram više puta. Ovi datumi, ove formulacije prije hapšenja Židova u Zagrebu, govore nam o usmjerenom organizacijskom poslovanju »ustaškog stana« u Pagu, u punom polasku u akciju u konspirativnosti pred narodom pred kojim se još ne mora otkriti karte, pa čak se ni

Ima jedno pitanje na koje je, prisiljen nekim pranjem, iako okruglo, odgovorio kanonik J. Felicinović. Tko naime, na četvrtoj stranici »Ličnih uspomena« pročita redove o hapšenju Janka Rausavljevića i Laze Rakića (službenika iz Paga) saznat će, da se ipak Felicinović morao odreći i imenovati, sebi nadležnog, svog mladog suradnika, logornika ustaškog stana u Pagu. Citiram: »Živio je na Pagu u samom mjestu Pagu kao poslužnik na pošti neki Martin Rudelić iz Brušana kod Gospića. On je 1. VII 1941. godine bez ikakvog uzroka, nezakonito uhapsio u Pagu preglednika finansijske kontrole Janka Rausavljevića i Lazu Rakića pravoslavne vjere. Našao je brod kojim ih je imao namjeru povesti u Slano. Netom sam

Podržavajući anketu riječkog »Novog lista« iz 1975. god., ja bih pod svaku cijenu htio postaviti pitanja na koja čekam već desetljećima da odgovori netko koji časnim riječima želi pomoći istini: na te odgovore čekaju mnoge druge nejasnoće. Tko je dao nalog i tko je strijeljao jugoslavenskog oficira Benića »u bijegu« i gdje je pokopan? Kako se s obzirom na formiranje koncentracionog logora u Slani ponašao ustaški politički logor u Pagu? Tko je odlučivao sa upućivanjem ispomoći ustašama u Slani, bilo u ljudstvu, bilo u organizaciji, materijalu ili sredstvima za transport? Tko je davao nalog solanskom brodu sa paških Solana kad je polazio za SLANU i Karlobag bilo da vozi lica

Upoređujući ustaška priznanja, izjave svjedoka i drugo i razmatrajući odvođenje i dovođenje sa Velebita i obratno, ispada reljefno jasno sa su ustaše naprosto i sami ponekada bili dovoljno smeteni pitanjem: gdje smještavati, gdje ubijati, na Pagu ili na Velebitu? Kako, naime, drukčije shvatiti ovo njihovo seljakanje lokacije ubistva? Sjetimo se da oni internirane ljude ovamo dovode sa Velebita, iz Gospića i Jadovna, gdje se redovno ubija, a zatim opet neke grupe (koliko njih?) odvode obratno sa Paga na Velebit, gdje ih kraj mora, zatim na Oštarijama, pa na putu za Jadovno, zatim u samom Jadovnu ili tko već zna gdje – sve ubijaju!? Počesto se tu javlja pitanje, zašto sav

Ustaše su osnovali svoj politički logor – ustaški stan – imenovali logornika (po selima tabore na čelu s tabornikom), okružili ga s pobočnicima, pozvali narod na mitinge i javno ga zaklinjali Paveliću. Talijanska komanda neće baš doslovno tako misliti nego će jačati svoje i vojne i političke i policijske mogućnosti da bi na otoku (također i sve dublje u geografski prostor NDH, u tim danima sve do Karlovca) osigurali što više uticaja i prevladali. U tu svrhu služit će se svime što im stoji na raspolaganju. Pomagat će jedne protiv drugih, hrvatske i srpske ekstremiste podjednako, katolike i pravoslavce, razarat će, razdvajat će, sukobljavat će. Pružat će im mogućnost da