Sarić: Oca su mi pretukli Pero Vincetić i Ivo Živković

U nastavku suđenja desetorici pripadnika HVO-a optuženih za ratni zločin nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima na području Orašja 1992. i 1993. godine, svjedok Tužilaštva BiH Mirko Sarić rekao je da mu je otac, nakon što je razmijenjen, ispričao da su ga ispred porodične kuće surovo pretukli Pero Vincetić i Ivo Živković.

Sarić je ispričao u Sudu BiH da je kao pripadnih rezervnog sastava milicije u kojem su bili i Hrvati, patrolirao na području sela Buka, te da je sredinom marta 1992. godine sa Slavkom Ivanovićem povučen u Bukovu Gredu kako bi izbjegli eventualne neprijatnosti od pripadnika „Zengi“ koji su dolazili iz Hrvatske.

On je potvrdio da su problemi počeli sredinom aprila kada je postavljen punkt na Ciglani, na izlazu prema srpskim selima između Bukove Grede i Stolice, koji su držali naoružani momci u maskirnim uniformama, te da niko nije mogao izaći iz sela.

„U Bukovoj Gredi nije bilo nikakvih problema sa Hrvatima. Znali su da su naše žene i djeca u okolnim srpskim selima i rečeno nam je da u Kriznom štabu možemo uzeti jednodnevne propusnice za izlazak iz Orašja da ih posjetimo“, naveo je Sarić.

On je dodao da je sa devetoro Srba, među kojima su bili njegov rođak Momir Sarić, Trivo Simić i Goran Sarić, te Aco Petrović i osamnaestogodišnji Mišo, za koje je kasnije čuo da su ubijeni, 16. aprila izašao iz Bukove Grede.

„U selu su ostali moj otac Stojan, stričevi, rođaci i komšije. Uhapšeni su tokom vojne akcije na Bukovu Gredu 9. maja 1992. godine, te odvedeni u logor u osnovnoj školi u Donjoj Mahali. Dan prije, Pero Vincetić je sa vojnom policijom došao u kuću mog oca da mu preda pušku koju sam zadužio kao rezervni policajac. On i Ivo Živković su ga toliko premlatili da su mu rebra probila desno plućno krilo, a gurali su ga i u septičku jamu“, posvjedočio je Sarić.

Iznoseći neposredna saznanja svog oca, Sarić je rekao da je 20-tak zatvorenih Srba u logoru svakodnevno premlaćivano i da su hranu dobijali jednom u tri dana, dok su ostali, među kojima je bilo žena, bili u izolaciji.

„Otac je svaki dan odvođen na kopanje rovova na različitim lokacijama. Jedne prilike, na Rampi koju su držali Zagrepčani, vojnici su ga u više navrata vodili na strijeljanje, pa vraćali. Tako su ga, u stvari, plašili. Mnogi su ga viđali. Ivo Oršolić, koji ga je vidio na Oštroj Luci, rekao mi je da je bio u lošem stanju, ali da mu nije mogao pomoći“, naveo je Sarić.

Svjedok kaže da su mu otac, koji je razmijenjen u januaru 1993. godine, i Stevo Petrović rekli da je njegov stric Savo podlegao od posljedica mučenja u Donjoj Mahali.

Prema njegovim saznanjima, Milan Maksimović je ranjen na Oštroj Luci kada je kopajući rovove nagazio na minu.

Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te pripadnici vojne policije.

Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.

Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.

Nastavak suđenja zakazan je za 31. januar.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Matuzović nije ništa učinio da spriječi zločine u Orašju …

Devetorica optuženih negirala krivicu za zločine nad …

Potresna ispovest: Komšije Hrvati postajale zveri preko noći …