fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

ZVERSKO NAREĐENjE AUSTROUGARSKOG GENERALA – Ubijali, vešali, nabadali na bajonete i žive spaljivali žene, starce i decu po Srbiji

Zločini 42. vražje divizije u Mačvi
Zločini 42. vražje divizije u Mačvi

U nastupanju, a naročito u povlačenju, austrougarska vojska je za 12 dana okupacije, od 12. do 24. avgusta 1914. godine, počinila nečuvena zverstva, iskaljujući svoju mržnju i bes ubijanjem nedužnih ljudi – nejači, ponajviše dece, žena i staraca. Pred upad u Srbiju, komandant 9. korpusa general Filep, u zapovesti svojim trupama naredio je:

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. avgusta. 2017. godine.

„Austrijska vojska vodiće rat u neprijateljskoj zemlji, čije je stanovništvo ispunjeno fanatičnom mržnjom prema Austrijancima i da prema takvom stanovništvu nikakva humanost i blagost nisu ni najmanje umesni, nego štaviše štetni.

Naređujem da se za vreme ratnih operacija postupa prema svima sa najvećom strogošću, najvećom oštrinom i najvećim nepoverenjem. Neuniformisani, ali naoružani ljudi iz Srbije, bilo da se nađu u grupama ili pojedinačno, imaju se bezuslovno na licu mesta pobiti. Ko u ovim slučajevima bude imao milosti, taj će najstrože biti kažnjen.

Pri zauzimanju mesta odmah uzimati taoce – popove, učitelje, ugledne posednike. Pri polasku povesti ih sa sobom do poslednjih kuća i bezuslovno ih pobiti, ako samo ijedan metak iz mesta bude ispaljen na trupe.

Čim se trupe zadrže u mestu, stanovništvo se ima odmah skupiti, narediti prikupljanje sveg oružja i objaviti da će se izvršiti pretres i tom prilikom svaka kuća razrušiti u kojoj se nađe oružje. Ako stanovništvo iste ne bude uhvaćeno, biće obešeni najugledniji meštani koji su, prema okolnostima, u mogućnosti da daju obaveštenje o odsutnim pa očevidno to ne učine. Ovo se mora izvršiti!

Svuda se oružje mora predati i preduzeti pretres kuća.

Narediti da više od tri čoveka na ulici u grupama ne bude; da nastupanjem mraka nijedan stanovnik ne sme kuću napustiti. Oficiri i vojnici motriće strogo na svakog meštanina i uvek se ophoditi s najvećom strogošću i čvrstinom. Svaki pokušaj nuđenja lojalnosti, obećanja i tome slično ima se grubo odbiti. Tome ne poklanjati vere, pa ni onda kada bi to iskreno izgledalo. U svakom stanovniku koji se nađe izvan naseljenog mesta, a naročito u šumi, ne gledati ništa drugo do člana bande. Ove ljude odmah ubijati, ako ma po čemu izgledaju sumnjivi.“

Austrougarski vojnici su – postupajući po naređenju – ubijali, vešali, nabadali na bajonete i žive spaljivali žene, starce i decu.

Ove divljačke, dotle nečuvene zločine, kao očevidac, dokumentovano i verno opisao je dr Arčibald Rajs, profesor Lozanskog univerziteta, koji je na poziv srpske vlade došao u Srbiju i prvi obavestio svet o zlodelima austrougarske vojske nad stanovništvom Podrinja:

„… Približavamo se Šapcu i već se vidi visoki crkveni zvonik koji se izdvaja beo na plavom nebu. Svakog trenutka konstatujemo da su ovuda prošle trupe Franca Josifa po zapaljenim kućama i plastovima sena. Rovovi su ostali netaknuti… Tu je Jovanovac sa kućom u kojoj su ‘kulturtregeri’ iskasapili 40 srpskih zarobljenika i ranjenika. Najzad ulaz u Šabac obeležen je potpuno izgorelim kasarnama.

Što najviše pada čoveku u oči kad dolazi u ovu varoš, to su razvaljena vrata i prozori i gvozdeni zastori radnja, obijeni polugama ili sekirama. Sredina varoši je potpuno opustošena divljačkim bombardovanjem. Crkva nosi mnogobrojne rane; okružno načelstvo i pošta isprobijani su rupama. Požar je uništio mnoge kuće; od drugih nije ostalo ništa više do nekoliko nakrivljenih zidova koji se lelujaju.

Po ulicama leže mnogobrojne kase, obijene od Austrijanaca. Parčad granata i zrna od šrapnela pokrivaju zemlju. Neki stanovnici koji su ostali ili koji su se vratili, povukli su se u krajnje delove varoši, ali i tamo su padali topovski meci i razorili skromne kućice. Šabac je bio bogata varoš, vesela, trgovačka i čista – danas to je hrpa ruševina! A bombardovanje se produžava. Za vreme celog moga boravka, danju i noću,
granate su padale kao kiša.

Ipak, bombardovanje je bilo samo jedan deo pustošnog rata ovih famoznih vojnika ‘Kulture’. Oni su još i opljačkali celu varoš. Možete ući u koju bilo kuću, bogatu ili siromašnu: svuda je isti prizor – sve je opustošeno i opljačkano. Ono što se nije moglo odneti, pocepano je, polomljeno ili na neki način učinjeno neupotrebljivim. Tako su dušeci rasporeni, ogledala razbijena, stolice, stolovi, ormani, razlupani sekirama…

Bilans ‘rada’ Austro-Mađara (do 25. septembra 1914) je ovaj: u Šapcu je razoreno ili ozbiljno oštećeno 2.500 kuća; oko 2.500 osoba izgubile su sve bombardovanjem i pljačkom; 1.500 građanskih osoba poginulo ili bilo odvedeno od neprijatelja; 537 porodica nestalo je. U mačvanskom srezu: 457 kuća razorenih, 359 osoba ubijenih, 371 osoba odvedena, od kojih je mnogo ubijeno usput. U azbukovačkom srezu: 182 osobe ubijene, 228 zapaljenih kuća i 42 osobe odvedene. U jadarskom srezu: 741 kuća razorena, 1.738 porodica u bedi i mnogo iskasapljenih osoba. Za rađevski srez zasad je nemoguće dobiti podatke…

Što se tiče varoši Šapca, zverstva koja su izvršili austrougarski vojnici, bila su nečuvena. Tako su vojnici Franca Josifa kupili sve žene i devojke: oko 2.000. Jedan deo njih je zatvoren pet dana u Hotelu ‘Evropa’; ženama nije davano ništa drugo sem malo hleba i vode. Prva noć je prošla bez incidenta. Druge noći, kaplari i narednici vodili su žene u jednu zasebnu sobu i pitali ih: „Gde su vaši muževi? Gde su položaji? Gde su trupe?“ Kad su žene odgovarale da ne znaju, tukli su ih kundacima. Narednih noći, vojnici su ulazili u salu gde je spavalo ženskinje i odvodili su devojke. Jedan od vojnika uzimao ih je za noge, a drugi za glavu. Ako su vikale zapušili su im usta maramom. Šta su radili s ovim devojkama?

… Lipolist je jedno od onih mačvanskih sela koja izgledaju da nikad nemaju kraja. To je pre rata bilo bogato selo, kao što su gotovo sva sela u Mačvi, glavnoj žitnici Srbije. Ali sada, kako je sve tužno! Austro-Mađari su tuda prošli. Eno kuće Marinkovića, išarana kuršumima. Seljaci i seljanke sklonili su se u ovu kuću, malo jaču od ostalih. Švabe su pucale na njih kroz prozor kao na zečeve; 5 ubijenih i 5 ranjenih!

Druge od ovih životinja ušle su kod Marte Stojković, čiji je muž na frontu. Opljačkali su celu kuću i ubili, iz pušaka, njenog 12-ogodišnjeg dečka Veselina, pa njegov leš prikovali za vrata gde je ostao dva dana. Sama majka je ranjena u kuk i nogu bajonetom. U mnogim voćnjacima vidim male humke u koje je poboden krst i bačeno nekoliko cvetova. To su grobovi austrougarskih žrtava za koje Austro-Mađari nisu dozvolili da se sahrane na groblju. Ovi varvari su čak zatrpali nekoliko mučenika u jarak pored puta…“

OPUSTOŠENE RADNjE, BANKE

Po radnjama. roba je razbacana po zemlji, čak zagađena ljudskim izmetom, šeširi su probijeni, slike i fotelje razbacane. Obijeno je više od hiljadu kasa. U vladičanskom dvoru, u načelstvu, po bankama, arhive su opustošene, a dokumenti i knjige pocepane. Odneseni su sva srebrnarija, nakit i bogata garderoba, zabeležio je dr Rajs.

PAPIN OPROST ZLOČINA

Egon Ervin Kiš je u svom Dnevniku zapisao da je već 9. avgusta, pre početka operacija, „regimenta maršovala oko 4 kilometra od Bijeljine do čistine, gde se održavala misa za vojnike. Divizijski sveštenik držao je propoved u kojoj je saopštio da je papa Pije H svim vojnicima dao oprost grehova (čitaj: masovnih ubistava)“.

Izvor: Intermagazin

Vezane vijesti:

STOGODIŠNjICA CERSKE BITKE

OŽIVLjAVATI SJEĆANjE NA STRADALE OD AUSTROGARSKE VLASTI

KAMENA SUZA

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: