fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Zločini nad civilnim stanovništvom srpske nacionalnosti koji su počinjeni 90-tih godina u Sisku

Beograd – Udruženje „Zavičaj’“ Beograd, „Zavičajno udruženje Banijaca – Beograd“ i „Udruženje boraca iz RSK u Srbiji“ Beograd ,21.08.2016. godine u Kaluđerici u Hramu Sv. Joakima i Ane održali su parastos ubijenim civilima Capraških sela na Baniji (Sisak) koji su mučki ubijeni na kućnom pragu 22. avgusta 1991. od strane ustaša Đure Brodarca koji su za tu priliku bili preobučeni u uniforme JNA i kukavički na prevaru pobili civilno stanovništvo srpske nacionalnosti.

Ovaj zločin hrvatska propaganda je tada prikazala na stranim televizijama kao zločin nad hrvatskim narodom koji je počinjen od strane Srba.

Nažalost državne institucije u Srbiji i Hrvatskoj ovim zločinom se nisu uopšte bavile sve dok ova tri udruženja nisu na dostojanstven način počeli da obeležavaju stradanje našeg naroda na Baniji.

Danas je pored parastosa stradalim srpskim civilima Capraških sela,otkrivena i spomen ploča i predstavljene aktivnost u daljoj realizaciji projekata budućeg memorijalnog kompleksa posvećenog poginulim civilima Capraških sela i svim srpskim žrtvama sa Banije stradalim u ratovima od 1914-2000 godine i svim srpskim patriotima poginulim u otadzbinskim ratovima,koji će biti napravljen u okviru postojećeg spomen obeležja poginulim borcima Crvene armije,koji su poginuli prilikom oslobađanja Beograda u Drugom svetskom ratu.

Posle parastosa u hramu Sv. Joakima i Ane skupu se obratio predsednik udruženja „Zavičaj“ gospodin Nenad Abramović koji je pored ostalog naglasio da se sa istinom o stradanju Srba sa Banije mora upoznati svetska javnost i da se moraju raskrinkati laži koje je hrvatska propaganda servirala svetskoj javnosti 90-tih godina, kako bi sakrila svoje zločine koje je počinila nad srpskim narodom u Hrvatskoj.

Gospodin Abramović je posebno istakao da se nada da će napore ovih udruženja,koja se trude da se sazna prava istina o zločinima koji su počinjeni u Sisku i okolini,prepoznati i relevantne institucije kako u Srbiji, Hrvatskoj, EU, Ruskoj Federaciji tako i u drugim zemljama sveta,i da se konačno svi krivci za ove gnusane zločine počinjene nad civilima srpske nacionalnosti u Sisku, posle 25 godine privedu pravdi.

Nakon održanog parastosa na prostoru budućeg memorijalnog kompleksa skupu se obratio i gospodin Milan Žunić,predsednik Udruženja banijaca Beograd čije obraćanje prenosimo u celosti :

Dragi zemljaci,braćo i sestre,dame i gospodo,dragi gosti !

Skupili smo se ponovo danas ovde u Kaluđerici,već treću godinu za redom,da odamo pomen 16-storici,a po našim podacima 20-orici. mučki ubijenih civila u selima,Trnjane,Čakale,Kinjačka,Bestrma,Blinjski Kut,Blinjska Greda i Brđani,u okolini Siska,koji su ubijeni iz samo jednog jedinog razloga,zato što su bili Srbi.

Danas se moramo ponovno,kao i svake godine,podsetiti šta se u stvari događalo tog kobnog,i za srpski narod tog kraja,nesretnog augustovskog jutra 1991 godine u tim selima u okolini Siska ?

Dana 22. avgusta 1991, u ranim jutarnjim časovima,ustaše Đure Brodarca,su izvršile masovni napad na srpska sela:Trnjane, Čakale, Kinjačka, Bestrma, Blinjski Kut, Blinjska Greda i Brđani. Ovaj mučki napad,ovo moram da naglasim,na nenaoružano seosko stanovništvo, koji ničim prethodno nije bio isprovociran,je jedan od najvećih zločina u Hrvatskoj koji je izvršen nad civilnim stanovništvom,čiji je osnovni cilj bio plansko i nemilosrdno ubijanje nezaštićenih civila srpske nacionalnosti.To je klasičan,odnosno,školski primer ratnog zločina izvršenog nad nedužnim civilnim stanovništvom.
Zločin je bio pomno isplaniran i kako bi prevarili meštane tih sela,sa ciljem da ih se što više pobije u toj akciji, za tu priliku zločinci su se poslužili prevarom i obukli uniforme JNA,jer su znali da Srbi vole JNA i znali su da se neće kriti niti bežati kad ih vide.

Mnogo meštana je izašlo na put kad su čuli da ide kolona JNA sa transporterima,a mnogi su im pošli i u susret da ih pozdrave , ne sluteći da se u tim uniformama kriju Brodarčevi krvnici koji će potom za neki trenutak postati i njihove ubice.

Pucali su na sve što su videli i na sve što se micalo,kako na ljude tako i na životinje.

U tom masakru zločinci su između ostalih ubili:Ranka Martinovića (42), Nenada Pajića (40), Stevu Simića (54), Lazu Stanića (57), Ljubana Tatišića (59), Mladena Vraneševića (53), Milana-Mišu Vučinića (47), Dragana Bekića (39), Dragana Biškupovića (45), Željku Boinović (23), Peru Crljenicu (50), Nedjeljka-Neđu Čajića (45), Ratka Đekića (73), Milana Kladara (51) Radovana Kragulja (36)……….. a više desetina civila su ranili,od kojih su mnogi naknadno podlegli ranama,tako da je na kraju stradalo 20 civila.

Dragi zemljaci,kao i svake godine do sada,ja se ovom prilikom moram ponovo osvrnuti na zločine koji su počinjeni u Sisku i okolini Siska 1991 i 1992 godine.Najveći masovni zločini, tokom građanskog rata u Hrvatskoj 90-tih godina, desili su se upravo u Sisku, gde je zverski pobijeno 712 Srba koji su evidentirani,a neki podaci kažu i svih 1600 lica srpske nacionalnosti koji nisu evidentirani,a pobijeni su na najsurovije i najgnusnije moguce načine koji nisu ništa zaostajali za bahatostima ustaških zločinaca iz drugog svetskog rata.

Zato nas i ohrabruje izjava premijera Vučića data pre neki dan u Gradini,na obeležavanju 75 godina od pogroma nad Srbima, Jevrejima i Romima u Koncentracionom logoru Jasenovac,gde je naglasio da je Donja Gradina samo jedno od hiljada stratišta u kojima je naš narod stradao, a da se i ne zna tačan broj stradalih,te da je zadatak institucija Srbije da utvrde koliko je Srba stradalo u Jasenovcu, a ja ovde dodajem i da institucje Srbije trebaju i moraju da utvrde,pored Jasenovca i drugih stratišta iz drugog svetskog rata, koliko je stradalo naseg naroda i u gradjanskom ratu u Hrvatskoj i BiH 90-tih godina,jer je to nastavak tih zločina iz drugog svetskog rata.

Profesor sa banjalučkog Filozofskog fakulteta Goran Latinović,tim povodom,na istorijskom času o genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u koncentracionom logoru Jasenovac rekao je: da je osnovno pitanje koje se može postaviti o genocidu nad srpskim narodom,koji je izvršila NDH, „Kako je takav zločin uopste bio moguć i kako se dogodio?“.

Profesor je potom dodao da o zločinima koji su počinjeni za vreme NDH ne može se govoriti samo kao o zločinima ustaša, već kao o zločinima države. U NDH je vršen najviši vid genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima.Genocid NDH vršen je organizovano i u institucijama države,a to se ponovilo i 90-tih godina proslog veka,ponovo u organizaciji drzave Hrvatske i u institucijama te iste drzave.Zločin se ponovio zato što smo o zločinu nad Srbima u drugom svetskom ratu, ćutali 70 godina.

Zato mi necemo da ćutimo o zločinima u Sisku,Varivodama,Miljevačkom platou………. i stotinama drugih mesta u RSK i Hrvatskoj,koji su se desili 90-tih godina, a ovom prilikom navešću samo neke zločine koje su monstrumi u ime te drzave počinili u Sisku nad civilima srpske nacionalnosti:

Borojević, Stevo – rođen 10.09.1946. – 06. novembra 1991. zaustavljen od pripadnika HV na kontrolnom punktu u Odri, telo pronađeno 13 dana kasnije, uzrok smrti,ubodno rezne rane u području vrata i prsa te ustrelne rane glave; zapisnik o obdukciji od 18. oktobra 1991.

Cvetojević, Milan – rođen 1935. u Donjem Javornju kod Dvora. Radio je u Rafineriji Sisak, a živio u Mošćenici. Dana 19.09.1991. odveden je od svoje kuće od strane tri osobe odevene u maskirne uniforme bez oznaka, ubijen je hicima u potiljak te bačen u Savu.Telo je pronađeno nakon dugo vremena u Dunavu kod Kovina.

Nikolić, Gradoljub – rođen 19.01.1941. u Prokuplju (općina Niš, Srbija), živio u Sisku. Radio u Rafineriji.Dana 26.09.1991. odveden je sa svog radnog mjesta, a njegovo mrtvo telo pronađeno je 2 dana kasnije na livadi u Galdovu, s telom još jednoga čoveka koji nije indetifikovan. Supruga i porodica nikada nisu službeno obavešteni, već je telo zakopano na socijalnom groblju.

Oljača, Branko – rođen 1955. u Buzeti (općina Glina). Radio kao pripadnik SUP-a u Sisku. U augustu 1991. odveden iz svoga stana, a nekoliko dana nakon nestanka njegova snaja (bratova supruga) ga je izmasakriranog identifikovala u mrtvačnici u Sisku.

Miodrag Stojan – rođen 02.02.1950. u Gornjem Javornju (općina Dvor), živio u Sisku (Capragu). Radio je u Željezari. Dana 24.09.1991. radi overe zdravstene knjižice i socijalnog osiguranja nosio je potvrdu o školovanju svoje kćeri u Ulicu lipa u Sisku, ali na putu od kuće prema socjalnom, nepoznate osobe su ga u centru Siska zaustavili,oteli i odveli u nepoznatom pravcu. Dana 29.09.1991.pronađen je mrtav, s prostrelnim ranama glave, na smetlištu između Galdova i Budaševa.

Solar, Ljubica – rođena 10. maja 1972. u Sisku. U noći sa 17. na 18. septembra 1991. pogođena je snajperom kroz prozor u stanu svoga dečka oficira JNA.

Porodica Vila, (Marko, rođen 1927. godine; Evica rođena 1933.; Dušan rođen 1959.; Mladen rođen 1951.; Željko rođen 1961.) – odvedeni su iz svoje kuće u augustu 1991. Ubijeni su i bačeni u Savu.

Sundać Dragan,rođen 1930. u Donjem Javornju (općina Dvor),šef pravne službe u bolnici u Sisku.Odveden je u Komarevo sa radnog mesta 03.03.1992. godine.Priveli su ga Brajković Stjepan i Horvatić Danijel.Policajac Rudi Klasnić ga je rafalom iz AP ubio u Komarevu.Telo Dragana Sundaća nikada nije pronađeno.

Monstrumi u Sisku su svoje zločine,kao što sam već naglasio, vršili na najmonstruoznije načine;
– Tako je sedamnaestogodišnji Berislav Trivkanović živ ošuren vrelom vodom do smrti.

– Dragan Biškupović,je 22.08.1991. godine,u pohodu ustaša na gore pomenuta sela,živ uhvaćen a zatim rastrgnut i rasčerečen između transportera i traktora,

– Milan Čekalo iz Kinjačke,u tom istom pohodu ustaša,uhvaćen,zaklan i glava mu je potom odsečena i nabijena na kolac i okačena ispred vlastite kuće.

– Petra Kičića iz Siska su monstrumi pozvali da izađe napolje ispred svoje kuće, pucali u njega i dok je ranjen još davao znakove života, polili su ga benzinom i zapalili.

– Milenka Pavića su iz kuće odveli u naselje nekadašnje omladinske radne akcije (ORA) i tu ga, prema svedočenju nekih hrvatskih vojnika, živog sekli. Pre toga su saznali broj telefona njegove majke, nazvali je i rekli: „Evo siječemo tvoga četnika na kajiše“ a u pozadini su se čuli jezivi jauci njenog sina Milenka.

– Istoga dana,kada su odveli Petra Kičića,ubijena je u Sisku i kompletna porodica Obradović; Pero, njegova supruga Milja i dvoje maloletne dece, Dejan i Jovanka.

– Radu Ostojića javno su obesili, uz ovacije okupljenih, u jednoj od hala Željezare Sisak, gde je bio zaposlen.

Za zločine koji su počinjeni u Sisku niko do 2011. nije ni odgovarao,niti je bio pravosnažno osuđen.

Uz veliki pritisak međunarodne zajednice državno tužilaštvo Hrvatske je 2011 godine pokrenulo istragu u vezi ovih zločina gde je prvoosumnjičena osoba bio nekadašnji načelnik PU Sisak Đuro Brodarac, koji nije dočekao početak suđenja, budući da je u julu 2011. godine, dok je bio u pritvoru u Osijeku, preminuo u osječkom KBC-u.

Njegovom smrću,drugoopzuženi Milanković,inače njegov zamenik, je postao prvooptuženi, a time je na njega pala i odgovornost, prvenstveno zapovedna, za smrt srpskih civila i ratnih zarobljenika.Na kraju je osuđen na 10 godina zatvora za smrt 23 civila i jednog ratnog zarobljenika srpske nacionalnosti. Među njima i za četvero čija tela do današnjeg dana nisu pronađena.

Zanimljivo je i da je jedan od svedoka u istrazi i sudskom postupku protiv Vladimira Milankovića,pored svedočenja o zločinima nad Srbima u Sisku tokom procesa,direktno optužio i Tihomira Jakovinu za ratne zločine,bivšeg ministra poljoprivrede i šumarstva u vladi premijera Zorana Milanovića.

Taj svedok,tvrdi da je lično potpisao izjavu i poslao je i Vladimiru Vukčeviću, bivšem glavnom tužiocu Srpskog Tužilaštva za ratne zločine, tražeći od njega daljnje kaznene progone protiv Jakovine i drugih počinilaca ratnih zločina počinjenih u Sisku,jer je uveren da Hrvatsko državno tužilasto neće napraviti niti jedan korak dalje u procesiranju zločina u Sisku,posle osuđujuće presude Vladimiru Milankovicu,što se i obistinilo.Taj svedok ratnih zločina u Sisku,poslao je srpskom Tužilaštvu za ratne zločine pismo sa potpisanom izjavom u kojem teško optužuje,bivseg ministra Hrvatske vlade,Tihomira Jakovinu za sudelovanje u ratnim zločinima u Jodnom i premlaćivanje i mučenje hrvatskih građana srpske nacionalnosti i tvrdi da su Jakovinu,koji je inače u to vreme bio pripadnik SJP „Vukovi“ zvali “koljač s Jodnog”,i to mu je izgleda i bila preporuka za ministarsko mesto u vladi Hrvatske.
Ako ste mislili da je Vladimir Vukcevic i tuzilastvo za ratne zlocine Srbije makar slučajno poduzeli neke istrazne radnje u tom pravcu,naravno da nisu,odnosno,bar nama nije poznato da su poduzimali bilo šta u tom pravcu,ali ono što dobro znamo,i što smo osetili na vlastitoj koži, je da su i te kako poduzimali,vodili i danas vode istrage za ratne zločine,ali protiv Srba iz RSK i Hrvatske i to na osnovu lažnih optužnica iz Hrvatske,za koje i u tužilaštvu za ratne zločine Srbije znaju da su lažne i bez valjanih dokaza,ali i pored tog saznanja postupaju po njima.

Za ove jezive zločine u Sisku su inače svi znali i svi su ćutali,kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji.

A razloge,zašto se o tome ćutalo sve ove godine i zašto se i dalje ćuti o konkretnim i nespornim zločinima u Sisku, znaju samo oni koji su do sada ćutali,možda će jednog dana i nama reći razlog ćutanja.

Gotovo je neverovatna činjenica da srpske vlasti uključujući i specijalno tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji, ali i mediji, nikada nisu ni pokušali da iniciraju i razreše pitanje najvećeg zločina prema Srbima u Hrvatskoj u proteklom ratu.
Neverovatno je da su o tome ćutali i svi domaći i svetski mediji, da je čak i Hag prećutno prešao preko tih zločina, iako se najveće stradanje Srba u Hrvatskoj desilo upravo u Sisku, u čijoj je opštini ubijeno 712 Srba, a samo na jednom mestu u gradu,“Jodno“, za nekoliko dana je ubijen 121 srpski civil.

Ako je razumljivo zbog čega Hrvati ćute o likvidacijama u Sisku, nikako nam ne može biti razumljivo i jasno zašto niti jedna srpska vlast u poslednjih dvadeset pet godina nije tražila da se rasvetle zločini nad Srbima u Sisku ili zašto Tužilaštvo za ratne zločine Srbije nije bar otvorilo istragu na osnovu,ne samo izjave gore pomenutog svedoka koju poseduju, već i krivične prijave predsednika „Zajednice Srba u Hrvatskoj“ Milovana Škorića, koji je 25.04.2007. godine podneo „Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku“,a imamo i informaciju,i Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu,protiv 12 osoba po imenu i prezimenu inspiratora zločina nad 611 civila koje je također nabrojao po imenu i prezimenu i mestu i načinu stradanja, kao što je nabrojao imena i prezimena ubica,odnosno izvršilaca zločina ?

Zato ponovo sa ovog mesta tražimo i zahtevamo od aktualne vlasti u Srbiji da se konačno do kraja razreše zločini počinjeni u Sisku,te da se učini sve što je u njihovoj moći da se svi odgovorni za te zločine primerno kazne i da konačno sisačke žrtve i njihove porodice dobiju kakvu takvu stisfakciju.

Ćutati o najvećem zločinu protiv sopstvenog naroda u Hrvatskoj,nema opravdanja,a mi obećavamo da nećemo ćutati,kao što nismo ni do sada ćutali !
Radi našeg ćutanja u institucijama drzave Srbije o tim zločinima,Hrvatska država danas rehabilituje Alojza Stepinca,oslobađa krivice pravomocno osuđenog zločinca Branimira Glavaša,dižu spomenik teroristi Barišiću,na mala vrata uvode pozdrav „Za dom spremni“ u svakodnevnu upotrebu,institucionalno negiraju ili umanjuju zločine nad Srbima kako u drugom svetskom ratu,tako i zločine nad Srbima iz 90-tih godina prošlog veka.

Na kraju moram da naglasim da možda stvari za nas Srbe iz RSK,Hrvatske i BiH idu u boljem pravcu,a to sudim po rečima premijera Vucica na velikom skupu u Busijama,koje su istorijske,gde se gospodin Vučić izvinio svim Krajišnicima radi toga kako je on rekao „Što su postojali oni u Srbiji koji su u trenutku zločinačke akcije „Oluja“ okretali glavu od vas i nisu dovoljno brinuli o svom narodu“ a da bi to sve potvrdio i izjavom pre neki dan u Donjoj Gradini

„Da Srbija nikada više neće biti slaba i da nikada više neće dopustiti ni Jasenovac ni Jadovno ni Jastrebarsko, ali ni ‘Oluju’. Srbin više neće u jamu, Srbin više neće bespogovorno u smrt“, rekao je naš premijer Vućić.

Ministar vanjskih poslova u tehničkoj vladi Hrvatske Miro Kovač je takve reči nazvao huškanjem srpskog naroda protiv Hrvata i protiv Hrvatske i nastavkom politike iz 90-ih godina,što je notorna laž i klasična zamena teza gde se želi zameniti žrtve i dželate.

Hrvatskoj i Kovaču očigledno smeta kada Srbija i njezin premijer jasno kažu da neće dozvoliti ponovni genocid i etničko čišćenje našeg naroda, da nećemo dozvoliti rehabilitaciju fašističke ustaške NDH i oslobađanje zločinaca iz posljednjeg rata i da nećemo više ćutati o hrvatskim zločinima nad Srbima i sa ovog skupa pružamo punu podršku našem premijeru da izdrži u ovoj borbi da se istina o srpskim žrtvama i hrvatskim zločinima više ne stavlja pod tepih.

Srbija i Hrvatska moraju i trebaju da sarađuju i to na ravnopravnim osnovama jer Srbija i Srbi imaju previše interesa u Hrvatskoj,kako kulturnih tako i materijalnih koje ne treba tek tako da se prepuste Hrvatskoj,uostalom mi na to nemamo pravo niti nas je iko ovlastio u ime generacija i generacija Srba koje su živele na tim prostorim i koji su te interese stvarali vekovima pa da ih se mi sada tek tako odreknemo,samo zato što nas je Hrvatska državnom genocidnom politikom i vojnom silom isterala iz naših kuća kako bi nas opljačkala i što nam sada institucionalno sprečava povratak u naše kuće i našu imovinu.To je uostalom i bio njihov cilj i konačno rešenje srpskog pitanja u Hrvatskoj i mi sada trebamo sami da pristanemo na to i legalizujemo genocid ? Mi se moramo boriti za naše interese u Hrvatskoj na sve moguće načine koji su nam dostupni,jer je to naš zadatak,obaveza i dug prema našim precima.

Udruženje Banijaca Beograd
Predsednik udruženja
Milan Žunić s.r.

Izvor: Banija Online

 

Vezane vijesti:

Služen parastos capraškim srpskim civilima

Simbol nestabilnog života

Navršava se 25 godina od ubistva capraških Srba u Hrvatskoj

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: