ZIDOM ĆUTANjA ŠTITE SE ZLOČINCI

Episkop Teodosije služi parastos u Goraždevcu

Njegovo preosveštenstvo episkop raško-prizrenski Teodosije služio je danas u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Goraždevcu pomen za Ivana Jovovića (19) i Panteliju Dakića (12), koje su albanski ekstremisti 13. avgusta 2003. godine ubili dok su se kupali na rijeci Bistrici.

Članovi porodica stradalih, rodbina i prijatelji, te predstavnici vlasti položili su cvijeće i prislužili svijeće na grobljima, gdje su sahranjeni mladići.

Vladika Teodosije je poslije pomena istakao da su dvojica srpskih omladinaca ubijena samo zato što su bili Srbi, što su zajedno sa svojim porodicama ostali na svojim ognjištima.

Episkop je apelovao na pravoslavne vjernike da ne prodaju ono što su naslijedili od svojih slavnih predaka.

„Ono što smo nasledili, nema cenu. Zato vas molim da ne prodajete i da ne napuštate svoja ognjišta, jer će u suprotnom žrtva koju su dali Panta i Ivan biti obesmišljena“, rekao je vladika i dodao da niko ne može biti spokojan ni imati mira u duši dok se počinioci ne budu otkriveni i izvedeni pred lice pravde.

Zamjenik direktora Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju Željko Jović rekao da su za ubistvo dvojice srpskih dječaka i ranjavanje njih još četvoro prije 12 godina na neki način odgovorni i UNMIK i Unmik policija.

„Danas je odgovornost proširena i na one koji su obustavili istragu, na one koji pokušavaju sakriti istinu i počinioce jednog od najtežih zločina počinjenih nad Srbima na Kosovu i Metohiji“, istakao je Jović.

On je obećao da će Srbija povećati svoje prisustvo i svaku vrstu pomoći Srbima na Kosovu i Metohiji, navodeći da je to jedini način da se na ovom području očuva srpski narod.

Porodice ubijenih dječaka, koje su utučene višegodišnjim ćutanjem UNMIK-a, a sada i Euleksa i njihovim tvrdnjama da je istraga zločina u Goraždevcu obustavljena zbog nedostatka dokaza, tvrde da se tačno znaju imena oni koji su naručili i počinili ovaj zločin.

Miloš Jovović, otac ubijenog Ivana, rekao je Srni da čak i obični policajac, pripadnik kosovske policije, koji reguliše saobraćaj na putu, zna identitet naručioca i počinioca ubistva njegovog sina i malog Pantelije Dakića.

„Sve se zna, ali se zna da iz straha od osvete ili zarad nekog većeg cilja odgovorni ne smeju da pred lice pravde izvedu odgovorne“, kaže Jovović i dodaje da „ni crna zemlja neće imati spokoja dok odgovorne zločince ne stigne zaslužena kazna“.

Milosav Dakić, otac ubijenog dječaka Pantelije, rekao je Srni da istina o zločinu, počinjenom u Goraždevcu ne može biti skrivena, kao ni istina da Albanci do sada nisu odgovarali ni za jedno od više od 1.300 ubistava Srba na Kosmetu.

„Moćnicima, bilo kosovskim, albanskim, međunarodnim ne odgovara da na svetlost dana izađe istina. Ipak, kad-tad moraće ljudska savest da proradi, moraće da svest nadvlada moć i snagu zločinaca i njihovih pomagača oličenih u međunarodnim zvaničnicima“, kaže Dakić.

Dakić ističe da je lično UNMIK policiji, a potom i Euleksu u više navrata dostavljao dokaze na osnovu kojih je lako utvrditi identitet počinilaca i stratega unaprijed osmišljenog zločina u Goraždevcu.

On tvrdi da je Euleks, u skladu sa osmišljenom praksom da niko nije odgovoran za zločine počinjene nad Srbima, usljed navodno nedostataka dokaza, zatvorio istragu koju je po dolasku na Kosovo preuzeo od Unmika i tako je ta misija za vladavinu prava stala na stranu zločinaca.

U terorističkom napadu koji se dogodio nešto poslije podne 13. avgusta 2003. godine ranjeni su Đorđe Ugrenović (20), Bogdan Bukumirić (14), Marko Bogićević (12) i Dragana Srbljak (13).

Pala su u vodu obećanja tadašnjeg šefa Unmika Petera Johansona i šefa Unmik policije Štefana Felera da će „prevrnuti svaki komad zemlje“ da bi našli „pse, a ne ljude“, jer su zločin na rijeci Bistrici, kako je tada rekao Feler, počinili psi.

Istrazi i otkrivanju zločinaca nije pomogla ni ponuđena nagrada Unmika od milion evra.

Milijana Srbljak, majka Dragane koja je ranjena u tom zločinačkom napadu, izrazila je ogorčenost predstavnicima vlasti koji dolaze samo na obilježavanje godišnjice ovog zločina.

„Dođu na godišnjice, slikaju se, obećaju pred novinarima svaku vrstu pomoći, a onda nestanu do sledeće godišnjice“, kaže Srbljakova, navodeći da je njenoj kćerki Dragani bio obećan posao u Goraždevcu, ali da od toga nije bilo ništa, te da je ona, kao i desetine njenih vršnjaka, morala da napusti rodno mjesto.

U Goraždevcu je ostalo nešto manje od 500 stanovnika od gotovo 2.000, koliko ih je do povlačenja srpske vojske i policije živjelo u tom najvećem srpskom selu u opštini Peć.

Mladi odlaze dok oni stariji upozoravaju da, ukoliko Srbija prekine isplatu ličnih dohodaka u prosvjeti i zdravstvu i prihvati kosovski sistem u tim oblastima, da će Goraždevac ostati bez Srba.

Dodatni strah unosi serija napada koja se dogodila tokom proteklih nekoliko mjeseci.

Početkom jula više puta su napadnuti povratnici u susjednoj opštini Klina, u Goraždevcu je razbijeno vozilo Srbina iz Beograda, koji je došao da posjeti stare roditelje, nepoznata lica su pucala na policijsko automobil, a NN lica, kako to policija uporno ponavlja, bacila su „molotovljev koktel“ na spomen-obilježje žrtava rata u selu.

Do danas ni za te napade niko nije odgovarao, niti je priveden u policiju na saslušanje, što potvrđuje navode mještana da pravde na Kosmetu nema sve dok postoji zid ćutanja kojim su obavijeni zločini počinjeni nad Srbima.

Izvor:

Vezane vijesti:
SUTRA 11 GODINA OD ZLOČINA U GORAŽDEVCU – Jadovno 1941.
DANAS POMEN ZA SRPSKU DJECU STRADALU U GORAŽDEVCU …
UBISTVA SRPSKE DJECE U GORAŽDEVCU I DALjE BEZ KAZNE …
Kosovo – Jadovno 1941.