ZAŠTO SU STRADALI Srbi Krajišnici?!

Često čujem komentare u kojima se kaže da su Srbi Krajišnici krajem dvadesetog vijeka teško stradali zato, što nisu dovoljno pravoslavni, što su se okrenuli od Boga, pa ih je zbog toga stigla zaslužena kazna. Da su Srbi u Republici Srpskoj veći vjernici, te su zato uspjeli stvoriti i očuvati sopstvenu državu i slično.

Ovako površno gledište može imati samo onaj ko je i sam površan i ko pokušava sakriti, ili opravdati dio vlastite krivice u tragediji koja se dogodila.

To su uglavnom pravoslavni vjernici koji „već“ pune tri godine ne propuštaju nijednu nedjeljnu, ni prazničnu liturgiju, a još od prošle godine krsnu slavu slave posno kad ona pada u posne dane i rado o tome pričaju, te tako opravdavaju svoje ne učešće u ratu i Srbi Krajišnici koji su u Srbiju došli kao dezerteri prije „Oluje“ ne čekajući neizvjesnost kraja rata. Nakon čega su doživjeli „duhovno prosvjetljenje“ tvrdeći da su na vrijeme „vidjeli“ kako će rat završiti i poštedili sebe „samoubilaštva“ i „uzaludnog proljevanja krvi“ misleći da su ostali Krajišnici pod teretom svakodnevice zaboravili njihovo dezerterstvo.

Među njima su i „ratni studenti“ koji za vrijeme studiranja nisu dali ni jedan jedini ispit, već su po studentskim domovima preprodavali deficitarnu robu, a kad je rat završio odlučili su da prekinu „studiranje“, započnu „privatni biznis“ i uključe se u „društveno – političke tokove“.

Ima i onih, koji potpomognuti novcem „nevladinih organizacija“, svoju braću predstavljaju kao nekakve krvoloke sa kojima ne žele imati ništa zajedničko, smatrajući svoj sud vrhovnim mjerilom istine.

Jevanđelje kaže: Ne sudite, da vam se ne sudi; jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi; i kakvom merom merite, onakvom će vam se meriti. A zašto vidiš trun u oku brata svoga, a brvno u oku svome ne osećaš? Ili, kako ćeš reći bratu svome: „Stani da ti izvadim trun iz oka tvoga“; a eto brvno u oku tvome? Licemere, izvadi najpre brvno iz oka svoga, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svoga. Ne dajte svetinje psima; niti bacajte bisera svojih pred svinje, da ih ne pogaze nogama svojim, i okrenuvši se ne rastrgnu vas. (Matej 7, 1-6)

Sveti Knez Lazar nije „moralisao“, ni „polemisao“, nego je u svojoj šezdesetoj godini života opasao mač, uzjahao konja i poveo vojsku u odbranu otačastva uzdajući se u Boga i njegovu pravdu. I ne bješe uzalud. Zato, Srbine, razmisli dobro: je li Sveti Knez stradao radi kazne, ili proslavljenja Božijeg? Koliko si ti spreman stradati za otačastvo? Srbija nam se rastače na očigled svih nas! Ako već, iz tebi poznatih razloga, opravdanih ili neopravdanih, nisi učestvovao u ratu za Krajinu i Republiku Srpsku, a ni u onom 1999. godine za Kosovo i Metohiju, stavi sada na oltar otadžbine ono što si ti spreman žrtvovati, pa onda, ako i dalje budeš osjećao potrebu, donesi svoj sud o Krajišnicima.

Sjeti se pritom Lazareve kletve!

Ona je ugrađena u vječnost i jednako važi za sve Srbe!

Izvor: Srbin.info