Zafranović na putu do Zagreba zaboravio Djecu Kozare – film u Hrvatskoj konkuriše pod imenom Zlatni rez 42

Prijavili smo ovaj scenarij zajedno s mojom redateljskom koncepcijom na natječaj HAVC-a za proizvodnju dugometražnih filmova pod naslovom „Zlatni rez 42 (Djeca Kozare)”, kaže reditelj Lordan Zafranović nakon što mu je Vlada Srpske obećala 200.000 KM bez konkursa za film.

Isto tako, u Banjoj Luci na novinarska pitanja o teoriji plagijata scenarija Dare iz Jasenovca, koji su lansirali autošovinisti iz Beograda, producent iz Srbije je odbacio kao nešto s čim oni nemaju nikakve veze, dok se u intervjuu za Večernji list Zafranović odredio ovako:

Nije gledao Daru iz Jasenovca…

„Film „Dara iz Jasenovca” nisam gledao, a nasljednici Arsena Diklića, autora scenarija za moj projekt „Djeca Kozare”, ostavili su pravnicima i ekspertima za autorska prava da utvrde stanje stvari“, govori Zafranović sa bezbjedne udaljenosti od Banje Luke i nakon 200.000 KM poreskih obveznika Republike Srpske.

Kao da to što očito koristi val oduševljenja koji je izazvao film Dara iz Jasenovca kako bi sam dobio novac nije dovoljno ponižavajuće za sve nas, a film nije ni gledao, Zafranović u Hrvatskoj ponavlja da film nije gledao ni mjesecima kasnije. Takođe sa bezbjedne udaljenosti i sa jasnim uvredljivo-uvlakačkim ciljem ostavljanja mogućnosti da je pokradena njegova umjetnička veličina i originalna ideja.

Nakon što je film u Banjoj Luci predstavljen kao Djeca Kozare u priči o konkursu za budžet Hrvatske stavio u zagradu, dalje u intervjuu više uopšte ne pominje pod tim imenom, već na pitanje „Na kojim projektima trenutačno radite?“, on odgovara:

„Radim na dva projekta paralelno. Jedan je već spomenuti „Zlatni rez 42”, a drugi je „Karuso” s kojim sam se počeo baviti još 2008. godine“.

Srbe, naravno, ne pominje, ali Pokolj od strane NDH poredi sa migrantskom krizom

Osim što otkriva da je pokušao u Bitolju u Makedoniji snimiti film koji bi se uz osvjedočene srpske patriote Radeta Šerbedžiju, Bekima Fehmiua i Anicu Dobru odvijao u Sarajevu; filma o genocidu nad Srbima sjetio se kad je: „vidio prije nekoliko godina fotografiju utopljenog dječaka migranta na plaži jednog talijanskog otočića“.

Potražio je „taj stari scenarij i iznenadio sam se njegovom kvalitetom i aktualnosti. Tragedija djece Kozare slična je tragedijama emigracije s istoka.“

Dakle, očekivano, Zafranović klasično titoističko-tuđmanovski svodi Pokolj, sistemski zločin genocida Nezavisne Države Hrvatske svodi na „djecu sa Kozare“, bez obzira što su žene, djeca i starci odvođeni u Jasenovac sa cijelog područja NDH.

Jedino mjesto gdje, slučajno, pominje Srbe: Svođenje broja žrtava Jasenovca sa 700.000 na 80.000

Potpuno je jasno da Zafranovićev film namjerava temu obraditi tako da u samopromociji on bude na prvom mjestu kao umjetnik i reditelj, a ideološko-propagandno na način kako je radio i do sada. To je da se zločin nad Srbima što više relativizuje i zamagli, bez obzira što su oni bili primarna meta NDH.

U tom smislu je izrazito bitan napor srpskih kolaboracionista na čelu sa latiničnim vladikom Jovanom Ćuribrkom iz Pakraca, koji je i lobirao za film Lordana Zafranovića, a koji namjeravaju da smanje broj žrtava hrvatskog logora smrti Jasenovac sa 700.000 na 80.000. Naravno, na način da su to uradile „ustaše“, a ne njihova naglašeno Nezavisna – Država Hrvatska.

Isto ono, što je riječima, meni broj žrtava nikad nije bio bitan, izjavio u Banjoj Luci, očigledno namjerava dalje nastaviti i snimajući film.

Jedino mjesto gdje, slučajno, pominje Srbe koji su mu dali novac, jeste kao nekoga ko se njim nije slagao i to upravo jer je još u vrijeme komunističke Jugoslavije izabrao da za ljubav „bratstva i jedinstva“, a na štetu srpskog naroda, izostavi tačan broj žrtava Jasenovca u svom dokumentarcu:

„Snimao sam neki dokumentarac u okolici Jasenovca i slučajno sam ušao na spomen-područje Jasenovac, našao sam se u ondašnjoj postavi muzeja, sve što sam tamo vidio bilo je toliko šokantno za mene i ekipu, ta količina zla i načini na koje je to zlo napravljeno nama ljudima, da sam počeo razmišljati o tom sunovratu ljudskosti i poniženju koje sam osjetio kao živo biće koje misli.

Na povratku u Zagreb, u kombiju, netko je počeo pjevati operne arije i svi smo to prihvatili i iz sveg glasa zavijali da izbacimo iz sebe sve užase koje smo tamo doživjeli. Sljedeće noći odlučio sam sav svoj filmski autoritet i znanje staviti u funkciju da filmski analiziram to zlo koje je bilo oko nas i da pokušam sa sebe skinuti tu zločinačku košulju koliko mogu i koliko znam. Tako je nastao dokumentarac „Krv i pepeo Jasenovca”.

Ni jedna strana nije bila zadovoljna tim filmom, srpska zbog toga što nisam stavio broj žrtava, a hrvatska zato što sam uopće otvorio tu temu“.

Šta još treba da Vlada RS povuče sredstva i zabrani mu snimanje na svojoj teritoriji?

Ako ovo nije dovoljno da Vlada RS i Filmski centar Srbije povuku svoju saglasnost za dodijeljeni mu novac, onda je sigurno da neće vršiti nadzor i uslovljavati pomoć filmu na terenu.

Turneja Gorana Markovića snimljena na isti način, takođe na lokacijama u Republici Srpskoj, sa katastrofalnim rezultatima i u umjetničkom, i u nacionalno-propagandnom smislu.

Predstava za lokalne medije u Banjoj Luci i poltronističku uvlakačku kulturnu klimu, gdje je Zafranović predstavljen kao „proslavljeni reditelj“, ima svoj sasvim drugačji odjek kada priča stigne do Zagreba…

Izvor: FRONTAL.srb