Zaboravljeni zločini nad zaboravljenim precima

Većina Srba nikada nije posjetila stratišta na kojima su sistematski, sa zvjerskim nagonom, hrvatske ustaše ubijale nedužnu srpsku čeljad. Logor za djecu u Jastrebarskom odavno niko ne obilazi i već poodavno nema nikoga da zapali bar svijeću. Možda baš zato ulaz u mjesto Jastrebarsko danas krasi tabla – grad Jastrebarsko prijatelj djece?!

Piše: Nebojša Tojagić

Slično je i sa logorom u Sisku, sa logorom za pravoslavne sveštenike u Capragu, Danicom, Starom Gradiškom, Koprivnicom… Sve veći je i broj radova hrvatskih povjesničara koji pokušavaju da marginalizuju broj žrtava, karakter logora, pa i da dokažu kako NDH nije imala nikakvu ulogu u upravljanju ovim logorima. Prije nekoliko godina grupa entuzijasta predvođenih Dušanom Bastašićem, Đurom Zatezalom i Borisom Begovićem odlučila je skinuti veo zaborava sa jednog od najbrutalnijih logora – kompleksa logora Gosipić – Jadovno – Pag u kome je za tri mjeseca njegovog postojanja ubijeno više od 40 000 Srba. U kojoj mjeri je ovaj zločin bio zaboravljen govori podatak da je dosta vremena utrošeno na pronalaženje lokaliteta logora, ali i činjenica da su od 32 jame nad kojima je vršen zločin do sada otkrivene i obilježene njih 11.

Nedavno je na prikazivanju izložbe i filma”Krst nad jamom”, posvećenim logoru, ali i aktivnostima koje se kontinuirano provode u cilju dokumentovanja ovog zločina, akademik Matija Bećković poručio da se„ne zna koji je grijeh veći, ovih kojih su ih pobili žive ili nas kojih smo ih mrtve držali zabetonirane u jamama”. S obzirom da mrtvi „umiju da se ljute“, tako smo doživjeli da nas u naše vrijeme zovu genocidnim narodom i konstatovao „ako bi nas tako zvali zbog našeg odnosa prema našim pokojnima imali bi potpuno pravo“.

Slično mišljenje izrekao je i srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić nakon parastosa, da se treba sjećati žrtava, mjesta gdje su ljudi stradavali jer narod koji se ne sjeća svojih žrtava gubi vlastiti identitet, a glavna je poruka da se tako nešto nikada nikome ne smije dogoditi. Jadovno, Jastrebarsko, Stara Gradiška i druga stratišta trebala bi biti u udžbenicima jer srpski narod ima jako puno stratišta i u BiH i u Hrvatskoj, rekao je Ivanić.

I ove godine više stotina ljudi iz Srbije, Republike Srpske i Slovenije, došlo je hodočastiti na Jadovno i putevima predaka krenulo stradalničkim stazama smrti sa ciljem postavljanja časnog krsta na mjestima neobilježenih jama. Ove godine postavljen je šesti.

„Srećni smo što vidimo da onih pet postavljenih krstova nisu skrnavljeni ni dirani. To nam budi nadu da se vrtlog zla polako smiruje i da ćemo ući u mirnije vode radi bolje budućnosti naše djece i naših unuka, kome god narodu da pripadamo“, zaključio je Dušan Bastašić predsjednik Udruženja Jadovno 1941.

Ni ove godine obilježavanje Dana sjećanja nije prošlo bez incidenata. Već navikle na provokacije ustaških organizacija na ulazu u mjesto Jadovno i na strožije i dugotrajnije kontrole hrvatske policije, ove godine hodočasnike je iznenadilo zaustavljanje i privođenje Dane Lukajića pod optužbom da je počinio ratni zločin. Dani Lukajiću ovo je bio deveti odlazak na Jadovno, a nebrojeno je puta odlazio u Hrvatsku.

Prilog je objavljen u listu „Balkan ekspres“, glasilu srpske dijaspore za SAD, broj 11 – leto 2018.