fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Za Zapad se Srbija pokazala kao idealan krivac

Srbofobija kao predubjeđenje građena postoji dugo kroz istoriju u državama Zapada i nje neće tako lako nestati, jer se Srbija pokazala kao idealan krivac i dobar objekat za iživljavanje velikih sila Zapada, ocijenili su učesnici tribine „Srbofobija i njeni izvori“ večeras u Beogradu.

Beograd - Tribina

Na tribini koju su organizovali udruženje „Kraljevina Srbija“ i Svetosavska omladinska zajednica Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, istoričar Čedomir Antić podsjetio je da je akademik Milorad Ekmečić govorio da je srbofobija samo rukavac rusofobije.

Rekonstruišući porijeklo i razvoj srbofobije kroz istoriju, Antić je ocijenio da nestankom rusofobije neće prestati i srbofobija, jer se Srbija pokazala kao idealan krivac.

Ističući kako su se Evropa i SAD „80 godina spremale za rat sa Rusijom“, Antić je rekao da im je „idealno došao“ rat i razbijanje SFRJ, koje je postalo najveći vojni uspjeh SAD i NATO-a.

„Srbi ostaju, na žalost, danas i u nekom strateškom, pragmatičnom pogledu, kao dobar objekat za iživljavanje velikih sila Zapada, zato što uvek mogu da kažu onim zemljama i narodima sa kojima su u sukobu na Bliskom istoku, srednjem Istoku, u Africi, Latinskoj Americi, da su Srbi Evropljani, deo zapadnog sveta, da hoće da uđu u EU, a da ih oni ipak neprekidno kažnjavaju zato što se bore za `princip`, a koji su to principi videli smo 90-tih godina, u Iraku, Avganistanu…“, rekao je Antić.

On je ocijenio da će srbofobija ostati bauk koji će često spominjati zapadnoevropski političari i kao primjer naveo da, bez obzira na to što je 90 odsto naučnika jasno reklo da je Njemačka izazvala Prvi svjetski rat, dominantno mišljenje koje vlada u elitama i narodu zapadnoevropskih zemalja i SAD, jeste ono koje za taj rat optužuje Srbiju.

Aleksandar Raković sa Instituta za noviju istoriju Srbije rekao je da su narodi koji osećaju i gaje srbofobiju Hrvati, Crnogorci i Albanci, pri čemu je glavni nosilac srbofobije Rimokatolička crkva, koja od Srednjeg vijeka kontinuirano radi na prevođenju pravoslavih Srba u rimokatolike i na davanju identiteta Hrvatima.

„Koliko duboko ide srbofobija, pokazao je 2005. godine nadbiskup Vinko Puljić i Biskupska konferencija BiH kada su zvanično zatražili ukidanje Republike Srpske, navodeći kao razlog kako je hrvatski narod nepravedno oštećen time što nema svoj entitet“, naveo je Raković.

Raković je ocijenio da 75 odsto sadašnjih Hrvata čine bivši Srbi, među kojima i muzička ikona proustaške scene Marko Perković – Tompson, i objasnio da su nagomilane frustracije u porodicama koje su promijenile vjeru i identitet, stvorile otpor prema onima koji su ostali u staroj religiji.

On je upozorio da bi proglašenje hrvatskog kardinala iz doba NDH Alojzija Stepinca za sveca bilo, ne samo paradoksalno, nego i veoma opasno.

„Ako se Stepinac kanonizuje, biće amnestirana Rimokatolička crkva za zločine nad Srbima u NDH, a prst će biti uperen u Srbe. Više neće biti tema Drugi svetski rat, neće biti tema čak ni Prvi svetski rat ni pokolj u Mačvi, nego će glavna tema o kojoj će se pričati kada se bude govorilo o ratnim zločinima, stradanjima i genocidima biti usmerena na 90-te godine – a to smo mi, Srbi“, zaključio je Raković.

Predavač na Fakultetu za medije i komunikacije Zoran Đirjaković naglasio je da on ne koristi izraz „srbofobija“, ali da mu je jasno šta on predstavlja- snažne negativne stereotipe o cijelom Balkanu koji su „tokom ratova 90-tih nekako srbizovani“.

„To su snažni negativni stereotipi gde je najopasniji aspekat da Srbe predstavljaju kao nepromenjivo opasne, drugačije, nasilne, krvožedne. Na različite načine stvara se slika, ne samo o narodu koji predstavlja izuzetak, već i da je on nepopravljiv“, rekao je Ćirjaković.

On je istakao da su, ako je riječ o domaćim akterima, bilo u Republici Srpskoj, bilo u Srbiji, „komplikovani razlozi zašto neko vjeruje da ne pripada ovdje i pritom mrzi narod iz koga potiče ili o njemu misli sve najgore, osjeća gađenje“.

Ćirjaković je ukazao na opasnost od prividno benignih izjava u javnosti kroz koje se „legitimišu monstruozni stavovi“.

„Toga ima kod gomile aktera u Srbiji. Vrlo često su to intelektualci, jedan broj istoričarki, ima i drugih, gde nam se govori o dijagnozi ili izlečivosti“, zaključio je Ćirjanić.

Izvor: SRNA

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: