Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

Umesto o logorima, film o “prihvatilištima” za srpsku decu

Datum objave: nedelja, 6 oktobra, 2019
Veličina slova: A- A+

Dok u hrvatskim bioskopima bude prikazivan film o stradanju srpske djece sa Kozare u ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/, hrvatski biskupi nastojaće da ispričaju svoju istinu o dječijim logorima kako bi razvodnili tragediju srpskih mališana i ponovo revidirali istoriju.

U Zagrebu se održava premijera Filma “Dnevnik Diane Budisavljević” o heroini koja je spašavala ženu i djecu iz ustaških logora.

Međutim, istog dana biće prikazan i film “Dječije prihvatilište Sisak”, a tamo će biskupi pokušati da objasne zašto su djeca u tom “ustaškom odmaralištu” tako često umirala, navodi hrvatski istoričar Hrvoje Klasić.

On podsjeća da je i prije dvije godine, nimalo slučajno baš na međunarodni Dan sjećanja na žrtve Holokausta, u Zagrebu održana tribina pod nazivom “Jasenovac – lažni mit”.

Dok je u drugim uređenim demokratskim državama javno negiranje i umanjivanje zločina i žrtava naci-fašizma zakonski sankcionisano, u Hrvatskoj je to već 30 godina redovna i normalna pojava, upozorava Klasić.

Posljednjih nekoliko godina nastoji se umanjiti tragična priča o logorima koje su ustaške vlasti osnivale za djecu. Uglavnom srpsku.

Činjenice kažu da je sve počelo nakon udružene njemačko-ustaške ofanzive na planinu Kozaru, kako bi se taj kraj “očistio” od partizana, ali i lokalno stanovništvo kaznilo za pomaganje pokretu otpora. Jedna od posljedica ove akcije sprovedene u ljeto 1942. bio je masovan i prisilan izgon oko 70.000 Srba koji su živjeli na tom području.

Dio, uglavnom muškaraca, odmah je ubijen, dio stanovnika upućen je na prisilan rad po Hrvatskoj, Njemačkoj i Norveškoj, a dio je završio u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Sudbinu svojih majki, očeva, baka i djedova morala su dijeliti i djeca.

Dio mališana preživio je rat tako što će ih ustaške vlasti, nakon što ih na silu oduzmu od majki, “kolonizovati” po hrvatskim porodicama, a dio će usljed iscrpljenosti, hladnoće, gladi i bolesti život skončati na najgori mogući način u nekom od “dječjih prihvatilišta”, poput onih u Sisku i Jastrebarskom.

Biskupi nastoje da na dan premijere filma o Diani Budisavljević održe premijeru filma “dječje prihvatilište Sisak”. On takođe govori o “akciji spasavanja ratom stradale djece”, odnosno “velikom prilivu djece s Kozare”.

Kako piše u opisu filma, “uz opštu neimaštinu i glad preuzimanje brige za tzv. kozaračku djecu bio je pothvat iznimne hrišćanske uljudbe i velikoga srca koje su Siščani toga vremena pokazali”.

Nije ovo prvi slučaj umanjivanja i negiranja tragedije koja se srpskom stanovništvu i posebno djeci dogodila u NDH, kao i izbjegavanja suočavanja s ključnim pitanjima:

Od koga su to spasavana djeca sa Kozare?

Gdje su završili njihovi roditelji, dok se djecu spasavalo?

I otkud velika smrtnost u prihvatilištima?

Zašto djeca od gladi, hladnoće, nehigijene i bolesti nisu umirala u svojim kućama, prije dolaska u prihvatilišta, pita Klasić u tekstu za “Net. portal”.

Izvor: Info srpska

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top