Ubistva izbjeglica i dalje nekažnjena

Ispraćena iz Dvora artiljerijskom paljbom, izbjeglička kolona nije imala mira ni na putu kroz Republiku Srpsku. 7. avgusta MIG-ovi Hrvatske vojske, duboko na teritoriji susjedne države, bombardirali su dalmatinsku i ličku izbjegličku kolonu na Petrovačkoj cesti gdje je poginulo devetero civila, te izbjegličku kolonu s Korduna i Banije u mjestu Svodna na relaciji Novi Grad-Prijedor gdje je smrtno stradalo sedmero civila

Preko Mosta spasa na rijeci Uni između Dvora i Novog Grada (Bosanskog Novog), od 5. do 8. avgusta 1995. godine prešlo je više desetina hiljada Banijaca i Kordunaša koji su imali sreću da pod avionskim i artiljerijskim napadima HV-a prežive pokolj na putu Glina-Donji Žirovac-Dvor.

Prva krvava stanica na tom nesigurnom putu od tridesetak kilometara kojim se putovalo po dva-tri dana, bila je Glina 6. avgusta, zatim su uslijedila glinska sela Roviška, Ravno Rašće, Maja i Brubanj gdje je izbjeglička kolona presječena od strane pripadnika Hrvatske vojske koja se iživljavala nad zatečenim izbjeglicama. Na području Dvora ostala su tijela ubijenih staraca i spaljene kuće koje su iza sebe ostavljali pripadnici zloglasne jedinice Hamze iz 505 bužimske brigade muslimanskog Petog korpusa. Na cesti kod Donjeg Žirovca Hamzama su se pridružile i hrvatske Crne Mambe. O zločinima koji su se desili na tom dijelu svjedoči i snimak pripadnika Hamzi na kojem se pored ubojstva civila zarobljenih na livadi uz glasne povike „Ubij“, a zatim i zvukova iz automatskog naoružanja, jasno vide i njihovi izvršitelji.

Svjedočenje Holanđana

Još nekoliko puta, na cesti do Dvora, izbjeglička kolona bila je presječena, a stravični zločini ponovljeni su u Rujevcu i Trgovima. Kolona je još jednom napadnuta, i to u Dvoru u večernjim satima 7. avgusta, te u ranim popodnevnim satima 8. avgusta. Dio izbjeglica koji se sklonio u šume vratio se nakon nekoliko dana lutanja na cestu Žirovac-Dvor, te su se osamljene grupe razbijene kolone tuda kretale još 9. i 10. augusta svjedočeći velikom broju ostavljenih tijela. Točan broj stradalih u izbjegličkoj koloni od Gline do Dvora teško je utvrditi jer taj dio ceste bio je zatvoren sljedećih deset dana.

O stradanjima u Dvoru prve su pisale 1996. godine holandske novine „Het Parool“ gdje su holandski historičari Jan Balast i Jan Blau, specijalizirani za bivšu Jugoslaviju, iznijeli detalje o pokoljima počinjenima od strane HV-a nad stotinama srpskih izbjeglica. Pisalo se tada da su neka tijela svjedoci vidjeli u parku, čije su izjave potvrđene i od strane visokih funkcionera UN-a, koji su se u vrijeme hrvatske akcije nalazili na zadatku.
– Ja znam da je u dvorskom parku počinjen pokolj nad nemoćnim izbjeglicama, izjavila je „Het Paroolu“Stefani Bond, zadužena za humanitarne poslove u tadašnjem UN-ovom Sektoru sjever, stacioniranom u Topuskom.

Izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora iz 2001. godine bilježi brojku od 267 žrtava u Sektoru sjever, no ta brojka nije konačna jer – što zbog tehničkih nemogućnosti, a što zbog straha povratnika od svjedočenja – nisu mogla biti provjerena neka sporna stradanja. Po Veritasovim podacima, na tom dijelu izbjegličke kolone smrtno je stradalo blizu 400 krajiških izbjeglica, dok je na kompletnom bivšem UN-ovom sektoru Sjever poginulo 721 osoba srpske nacionalnosti, od čega 441 civil, a među njima 403 žene.

Višegodišnju javnu šutnju o zločinima u Dvoru prekinulo je tek prošlogodišnje svjedočenje danskog vojnika Jana Vela Dorfa danskog televiziji. Govorio je o brutalnom smaknuću devetero hendikepiranih srpskih civila koji se odvijao 8. avgusta u osnovnoj školi, samo nekoliko metara dalje od 200 danskih vojnika.

Ispraćena iz Dvora artiljerijskom paljbom, strahom i neizvjesnošću, izbjeglička kolona nije imala mira ni na putu kroz Republiku Srpsku. Sedmog avgusta MIG-ovi Hrvatske vojske, već duboko na teritoriji susjedne države, bombardirali su dalmatinsku i ličku izbjegličku kolonu koja se kretala na Petrovačkoj cesti gdje je poginulo devetero civila, od čega petero djece, te izbjegličku kolonu s Korduna i Banije u mjestu Svodna, na relaciji Novi Grad-Prijedor gdje je smrtno stradalo sedmero civila.

Ekshumacije na Baniji 

Na glinskom je području jedino poznata zajednička grobnica žrtava Oluje u Donjem Selištu gdje je 55 grobova, kao i još jedna zajednička grobnica ponad lokalnog groblja. Koliko je sahranjenih u Donjem Selištu, točno se ne zna, ali se pretpostavlja da je riječ o stradalim Kordunašima koji do Žirovca i Dvora nisu išli preko Gline i Maje, nego zaobilaznim šumskim rutama.

I dok groblje u Donjem Selištu čeka povoljno vrijeme za ekshumaciju, 2007. godine sa pravoslavnog groblja Svetog Nikole u Petrinji ekshumirano je 160 posmrtnih ostataka stradalih u Oluji, dok su iz groblja u Dvoru dvije godine kasnije, uzeti uzorci 65 sahranjenih tijela. Postavlja se pitanje gdje su sahranjena preostala tijela stradalih iz izbjegličke kolone smrti od Gline do Dvora. Holandske novine 1996. godine objavile su riječi zamjenika komandanta danskog bataljonaMoesgrada da njegovom ljudstvu nije bilo dopušteno napuštati kamp sve do 10. avgusta.

– Kad smo ponovo mogli da napustimo naš kamp, vidjeli smo mnoštvo novih grobova, a samo poneki su bili označeni brojevima u izuzetku sa imenom. U okolini Dvora nalazilo se otprilike šest ovakvih masovnih grobnica. Samo na pravoslavnom groblju, na jednoj uzbrdici, stoji 112 krstova, govorio je tada Moesgrad. Za zločine na području bivšeg UN-ovog sektora Sjever još nitko nije procesuiran ni pred međunarodnim, ni pred nacionalnim sudovima.

O zločinu u dvorskoj osnovnoj školi svih ovih godina šuti i Županijsko državno odvjetništvo, iako za njega zna od 2006. godine kada je policija sisačkim tužiteljima podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja. Iako nemaju dovoljno podataka o tom zločinu, u ŽDO-u tvrde da su „prema spoznajama ispitanih, zločine počinili pripadnici paravojnih formacija srpske vojske u povlačenju“.

AUTOR: Paulina Arbutina

Izvor: Novossti