fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

U slavu junačke Šajkaške

Pomen žrtvama iz 1942.
Pomen žrtvama iz 1942.

Umetnost i časnu istoriju Vojvodine, ostalih delova Srbije i Crne Gore, u Mošorinu „sastavila“ reka Tisa

Reka Tisa “sastavila” je minulog vikenda umetnike, istoričare i sveštenike iz Vojvodine, ostalih delova Srbije, kao i Crne Gore, u malom mestu Mošorin, na granici Bačke sa Banatom – sve u junačku slavu Šajkaške, kako vekovima zovu tu znamenitu oblast.

Osim SPC i istoričara, dve su organizacije poštovalaca zlehude istorije i patriotske časti Šajkaške – Udruženje radnika umetnika Srbije i Crne Gore sa sedištem u Gornjem Milanovcu, koji deluju zajedno bez obzira na razlaz njihovih država, i Udruženje Šajkaša “Vožd Đorđe Stratimirović”. Njegov rad je obnovljen pre tri godine, po uzoru na takvo otadžbinsko društvo osnovano početkom 19. veka, u kasnijim vremenima zabranjivano… Sada, dostojanstveno je proslavilo svoju krsnu slavu, Prenos moštiju Svetog Nikole.

Mošorinska umetnička kolonija sa izložbom dela poznatih autora iz Vojvodine, Šumadije, sa juga Srbije, iz Crne Gore, istorijsko sećanje i literarne večeri bili su posvećeni i žrtvama masovnog zločina iz 1942. kad su mađarski fašisti tokom zloglasne “Novosadske racije”, na pravoslavni Božić u ovom kraju pobili mnogo Srba. Samo njih 36 bacili su u bunar uz Hram Sv. Nikole, koga je živopisao Uroš Predić, inače, zadužbinu prote Svetozara Vlaškalića, koga su takođe ubili, sa još 13 sveštenika… Posvećena je i starinama Mošorina iz 1700. godine pre nove ere, arheološki dokazanim, te vojvođanskom “Kosovskom boju” od pre 166 godina.

Deo počasne garde Udruženja šajkaša
Deo počasne garde Udruženja šajkaša

– Bez te bitke i herojstva Šajkaškog bataljona, teško bi danas bilo Srba u Vojvodini. Iz Šajkaške se za vreme austrougarske vladavine nad njom, u Ukrajinu, deo tadašnje carske Rusije, na njen istok gde se danas nažalost ratuje, preselilo 100.000 Srba. Osnovali su gradove Novosrbiju, Belu Srbiju, Slavjanoserbsk, tamo se neki gradovi i danas zovu Mošorin, Subotica, Pančevo, Vršac – objašnjava protojerej Boško Marinkov, starešina Hrama Silaska Svetog duha na apostole, zdanja iz 1788. koje kao dragocenost čuva Zavod za zaštitu spomenika kulture Srbije i Hrama Svetog Nikole, koji će postati manastir. Tom svetilištu, Udruženje radnika umetnika poklonilo je svetinju – ukrasni kamen koji je bio deo prve srpske štamparije, srednjovekovne, na Galiču iznad Gornjeg Milanovca.

Petar Đurđev, direktor Arhiva Vojvodine, ističe da je Šajkaška uvek bila na čelu srpske borbe za slobodu.

– SPC, pribežište u zlim vremenima, sačuvala je seđanje na Šajkaše, naše pretke. Sećajmo ih se, idimo njihovim utabanim stazama – poručuje Đurđev.

ZAVET NOVIH ŠAJKAŠA

Pesma oca Boška Marinkova “Ja, Šajkaš, u glini rođen i rekom Tisom zadojen” je zavet nas, novih Šajkaša, čuvara zasluga naših prethodnika, te gvozdene pesnice oslobođenja Srba. Šajkaška je dugo čekala na buđenje tog uspavanog srca i dizanje barjaka – kažu Lazar Nestorović, predsednik Udruženja Šajkaša i članovi počasne garde Bratislav Kremić, Petar Bačković, Svetozar Batić, Lazar Đurković, Igor Čuturilov, Dragan Đurđević i Velimir Babić.

Milorad BOŠNjAK; večernje NOVOSTI

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: