Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Generalni konzulat Republike Srbije bio je sinoć domaćin večeri posvećenoj sjećanju na stradanje srpskog naroda u poslednjoj deceniji XX vijeka, održanoj u okviru Trga od ćirilice. Tokom večeri poručeno da se žrtve ne smiju zaboraviti.
Govorili su generalni konzul Republike Srbije u Herceg Novom g. Slobodan Bajić, arhijerejski namjesnik bokokotorski, protojerej-stavrofor Momčilo Krivokapić, predsjednica Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ iz Herceg Novog gospođa Olivera Doklestić i predsjednik Društva za arhive i povjesnicu hercegnovsku, g. dr Goran Komar.
Veče je započelo recitalom „Ličke jame“ koji je govorio dječak Miloš Bogdanović iz Kumbora, čiji su preci u „Oluji“ prognani iz Hrvatske.
U muzičkom dijelu programa nastupio je hor Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo“ iz Kotora, pod dirigentskom palicom Mihaila Lazarevića.
Svoje stihove o izbjegličkim raspećima svoga roda kazivao je pjesnik Đorđe Brujić.
Gospodin Bajić je podsjetio da je odluka o obilježavanju 5. avgusta kao Dana sjećanja na prognane i stradale Srbe tokom 90-tih godina prošlog vijeka, donijeta u Beogradu prije dvije godine, zajedničkom sjednicom dviju vlada – Vlade Republike Srbije i Republike Srpske.
„Imajući u vidu patnje kroz koje su prošli prognani i stradali Srbi, možemo poručiti, da dugačke kolone proteranih Srba, pusta srpska ognjišta nikada nisu i neće, nikome doneti sreću, a da Republika Srbija čini i činiće sve kako se ovakva, više nego teška događanja koja su obeležila kraj dvadesetog veka nikada ne ponove“, poručio je generalni konzul Republike Srbije.
Arhijerejski namjesnik bokokotorski protojerej-stavrofor Momčilo Krivokapić je kazao da se u Hrvatskoj „Bljesak“ i „Oluja“ slave kao nacionalni praznik, uz Tompsonove ustaške pjesme i glasni blagoslov Crkve u Hrvata, a „Hrvatska je „Bljeskom“ i „Olujom“ dovršila ono što Pavelić i Stepinac nisu“, rekao je on i zapitao se šta je to što hrani mržnju prema srpskom narodu.
„Osnovni problem je što smo mi Srbi pravoslavni i nemamo namjeru da se mijenjamo i prilagođavamo nekakvim ekumenskim marifetlucima. Pokušaji unije u Hrvatskoj sežu u najdalju starinu. Čak je jedna i uspjela i tako je nastala tzv. Grkokatolička crkva u Hrvata, a mi je zovemo Marčanska unija“, rekao je protonamjesnik bokokotorski i dodao da „Danas gotovo nema ni jednog Srbina katolika, kojih je Dubrovnik bio pun a i Boka. Zato neka se niko ne čudi što mi sa nepovjerenjem ulazimo i u tzv. ekumenske razgovore“, zaključio je sveštenik Momčilo Krivokapić.
Gospođa Olivera Doklestić je izrazila saosjećanje sa kako je kazala „dubokom tugom 220 000 prognanih Srba sa svojih vjekovnih ognjišta, nekadašnje Republike Srpske Krajine, Krajine vjekovne braniteljke, štita Austrijske carevine“, rekla je predsjednica Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ iz Herceg Novog.
„Od tada, pa do danas, nakon 22 godine, oni su stranci, gdje god da su otišli, izbjeglice od kojih su se sablažnjavali, i nepoželjni, od kojih su se klonili. 40 000 Srba iz Krajine i dalje je bez riješenog stambenog pitanja, 67, 5 hiljada je izbrisano iz biračkih spiskova u Hrvatskoj. Ne mogu da se vrate u svoje kuće, stanove, na svoja imanja. Ne postoje!“, zaključila je Doklestić.
Dr Goran Komar smatra da podsticaj uništenja i progona srpskog naroda treba tražiti u drugoj polovini XX vijeka, upravo u vrijeme kada su Balkan zapljusnuli nacionalni emancipatorski pokreti.
„Plan progona i uništenja nije se ni mogao javiti prije nacionalnih emancipatorskih pokreta u srpskih susjeda u centralnom Balkanu prije završnice XIX vijeka i kasnije, iz prostog razloga što tog nacionalnog elementa tamo do tada nije ni bilo. On se javlja kao izraz pomjeranja u sklopu državnog dosega crno-žute monarhije“,kazao je Komar.
On je rekao da su daleki vjekovi zapravo težili urušavanju ćirilične pismenosti i da je srpski narod na Balkanu uništavan i u svojstvu davaoca Pisma.
„Daleki vjekovi težili su urušavanju ćirilične pismenosti u zonama dotacija, znaka Slova, znaka Crkve, a plan velelepne vizantijske držav oličen u djelu Svete braće Solunjana: pismenost svim narodima, donio je potvrdu univerzalnog i demokratskog političko-crkvenog koncepta Carigrada kakav nije viđen u istoriji. U vremenima kada se narodno ime naznačavalo potpuno spontano, bez namjere nacionalnog emancipovanja, tada srpsko narodno ime dominira Balkanom. To kazuju sve stare povelje i nije ih moguće uništiti“, zaključuje Komar.
Ostatak večeri obilježio je koncert Beogradskog kamernog hora pod dirigentskom palicom Vladimira Markovića i otvaranje izložbe slika Tri sorele Ankice Bjelice, istoričarke umjetnosti i slikarke iz Nikšića.
U nedelju, 6. avgusta, u okviru manifestacije „Trg od ćirilice“ na Belavisti biće priređeno veče „U čast pjesnika Petra Drugog Petrovića Njegoša“. U programu će učestvovati protojerej-stavrofor Gojko Perović, dr Snežana Adamović, književnik Nikola Malović i književni kritičar Želidrag Nikčević.
Autor: Olivera Balaban
Izvor: VIDOVDAN
