TUŽILAŠTVO BiH SRAMNO IGNORIŠE STRADANjE SRBA U SARAJEVU!

ISTOČNO SARAJEVO, 30. APRILA /SRNA/ – Tokom 2. i 3. maja 1992. godine nad pripadnicima JNA u Sarajevu počinjeni su teški zločini: napad na kolonu vojnika u Dobrovoljačkoj ulici i otimanje članova njihovih porodica, koje su paravojne mislimanske formacije koristile za ucjenjivanje i razmjenu. 

Pripadnici „Zelenih beretki“, „Patriotske lige“, „Bisera“ i drugih ozloglašenih paravojnih muslimanskih jedinica otimali su djecu i supruge pripadnika JNA da bi ih potom razmjenjivali, s ciljem stvaranja atmosfere straha i panike među Srbima početkom rata u Sarajevu.

Pravosudne institucije BiH, uprkos tvrdnjama da „rade“ na tom slučaju, ni nakon 22 godine od krvavog zločina u Dobrovoljačkoj ulici nisu učinile ništa na procesuiranju krivaca, a porodice žrtava nisu dobile odgovore na pitanja ko je naredio, a ko poubijao nedužne mladiće.

Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Staša Košarac smatra da su glavni krivci za tragične događaje u Dobrovoljačkoj ulici članovi političkog vrha tadašnje Republike BiH, ali i paravojne muslimanske jedinice u Sarajevu, poput Zelenih beretki i drugih…

„Tužilaštvo BiH ni u tom predmetu, kao ni u drugim slučajevima ratnog zločina nad Srbima u Sarajevu, nije pokrenulo nikakve istrage, što potvrđuje da je uloga te pravosudne institucije degutantna i prljava“, navodi Košarac za Srnu.

Pri tome, ističe on, treba konstatovati da je Tužilaštvo BiH, pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice i bošnjačke političke elite, predmet „Dobrovoljačka ulica“ ostavilo u svojim ladicama i apsolutno ništa više nije uradilo.

„Treba otvoreno postaviti pitanje šta je, poslije onakvih intervencija stranih tužilaca u Tužilaštvu BiH, uradio glavni tužilac Goran Salihović, osim što je dezavuisao i obmanjivao javnost nespretnim i neistinitim izjavama da će se Tužilaštvo BiH baviti pitanjem procesuiranja onih koji su počinili ratni zločin u Dobrovoljačkoj“, poručuje Košarac.

Košarac zaključuje da Tužilaštvo BiH „nema spremnosti, snage ni hrabrosti da otvori pitanje ratnih zločina u Sarajevu, pa to skriva tako što pomalo otvara pitanja ratnih zločina u Brodu, Goraždu…“.

Ipak, i međunarodni faktori polako prepoznaju perfidnu i nepravednu politiku Tužilaštva BiH prema srpskom narodu, što je tokom posljednje posjete BiH Sarajevu jasno potvrdio i glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc – tako što je izbjegao da se susretne sa Salihovićem.

Prema brojnim svjedočenjima i presretnutim razgovorima tadašnjih muslimanskih lidera, zločin u Dobrovoljačkoj početkom maja 1992. godine nad nedužnim vojnicima, oficirima i građanskim licima na službi počinili su pripadnici takozvane Armije RBiH i Teritorijalne odbrane RBiH.

U zločinima su se posebno „istakli“ pripadnici paravojnih muslimanskih falangi, kojima su komandovali osvjedočeni predratni kriminalci i šljam sarajevskog podzemlja.

U organizaciji Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova – u Istočnom Sarajevu i Sarajevu u subotu, 3. maja, biće obilježene 22 godine od stradanja pripadnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici 2. i 3. maja 1992. godine.

I ove, kao i prethodnih godina, cilj organizatora je isti – da svojim odlaskom u Dobrovoljačku ulicu, na mjesto zločina, članovi porodica stradalih i predstavnici srpskog naroda i institucija Republike Srpske ponovo posvjedoče o ovom stravičnom zločinu i spriječe da se on zaboravi.

Javnost u Republici Srpskoj sve ove godine ogorčena je zbog sporosti i neefikasnog procesuiranja zločina u Doborovoljačkoj ulici, iako su u istragama najčešće pominjana imena bila: Jovan Divjak, Ejup Ganić, Jusuf Pušina, Hasan Efendić, Zaim Backović – Zagi, Dragan Vikić, Jovica Berović, Emin Švrakić, Damir Dolan, Jusuf Kecman, Ibrahim Hodžić, Dževad Topić zvani Topa, Fikret Muslimović, Rešad Jusupović, kao i neizostavni Ismet Bajramović – Ćelo…

Napadom na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj, koja se početkom maja 1992. mirno povlačila iz Sarajeva, prema sporazumu i uz garanciju mirovnih snaga UN na čelu sa generalom Luisom Mekenzijem, rukovodili su tadašnji član Predsjedništva BiH Ejup Ganić i rukovodstvo tadašnje Republike BiH.

Iako je za bezbjednost vojnika garantovao tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, kolona JNA nije bezbjedno izašla iz Sarajeva, već je prekinuta i napadnuta.

Za samo nekoliko dana mučki su ubijena 42 pripadnika JNA, 71 je ranjen, dok ih je 207 zarobljeno. Prvi napad je izvršen 2. maja na Dom JNA, a sve kasarne JNA u ovom gradu bile su blokirane i pod opsadom muslimanskih paravojnih snaga, koje su im isključili struju, vodu i telefone.

Bilans krvavog pira iznosi 42 ubijena vojnika i civila, i to u Domu JNA jedan, Radničkom univerzitetu „Đuro Đaković“ tri, na Skenderiji 14, u Dobrovoljačkoj ulici devet i na drugim lokacijama u Sarajevu 13.

Prema nacionalnom sastavu, ubijena su 32 Srbina, šest Hrvata, dva Muslimana i dva Albanca, od toga 10 oficira, 28 vojnika i četiri građanska lica koja su radila u JNA.

Struktura ranjenih izgleda ovako: Dom JNA 26, Radnički univerzitet tri, Skenderija tri, Komanda Druge vojne oblasti 30, Dobrovoljačka ulica šest, na drugim lokacijama 26; dakle, tada je ranjeno 71 vojno lice, od toga 10 oficira, četiri građanska lica i 28 vojnika JNA.

Izvor: