fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Tri ulice za heroje sa Košara!

Koliko smo se odužili poginulim borcima protiv OVK i NATO na Kosovu i Metohiji. Kapetan Ivica Petković teško ranjen odbio je pomoć saboraca. Napad na Košare počeo 9. aprila na pravoslavni Veliki petak

Pripadnici naše vojske su odolevali napadima i odbranili Košare
Pripadnici naše vojske su odolevali napadima
i odbranili Košare

KOŠARE. Borili smo se za kontrolu kote Maja glava. Kapetan Ivica Petković (31), iz Prokuplja, predvodio je svoju četu 16. aprila 1999. godine u protivnapadu na albanske snage. To je skoro bila borba prsa u prsa. Neprijatelj je bio udaljen od 50 do 100 metara. Petkovića je pogodio metak. Saborci su posle ispričali da su mu pritrčali da ga izvuku i pruže mu pomoć, ali nije dozvolio. Naredio je da nastave napad. Zauzeta je Maja glava uz granicu sa Albanijom i učvršćena je linija odbrane, i tako je ostalo sve do kraja rata. Kad se borba stišala, Ivica je izvučen mrtav.

– Sat posle ponoći 11. maja 1999. na položaje branilaca sručile su se bombe NATO-a. Gađan je deo jedinice kojom je komandovao Milijan Tošković (29), iz Kosovske Mitrovice. On je istrčao iz svog zaklona da pomogne ranjenicima. Baš tada je eksplodirala nova bomba, i Milijan je pogođen s više gelera. Nije preživeo.

Ovo nam priča pukovnik Ljubinko Đurković, komandant odbrane Košara, a Petković i Tošković su jedina dvojica nastradalih vojnika u toj herojskoj borbi po kojima su nazvane ulice u srpskim gradovim. Obe se nalaze u Kruševcu. U taj grad su se posle i preselile porodice obojice vojnika.

NAPAD na Košare počeo je 9. aprila na pravoslavni Veliki petak. Karaulu je tad branilo oko 160 vojnika, a napalo ih je između 1.500 i 2.000 pripadnika takozvane OVK. Posle herojskog otpora, branioci su narednog dana napustili karaulu i povukli se na povoljniji, rezervni položaj, s kojeg su organizovali odbranu sve dok sutradan nije stiglo pojačanje. Tokom višemesečnih borbi na Košarama je, kako kaže komandant odbrane pukovnik u penziji Ljubinko Đurković, učestvovalo 1.357 boraca sa jugoslovenske strane, a samo prvi ešalon takozvane OVK činilo je oko 6.000 ljudi. U drugom ešalonu je bila Druga pešadijska divizija albanske vojske, a u trećem su bile snage NATO-a, oko 5.000 ljudi, koje su činile specijalne snage za ubacivanje, logistiku, vazdušnu i artiljerijsku podršku. Bitka se vodila na širini od oko 15 kilometara, a najžešće borbe i pokušaji konačnog preuzimanja granice bile su, kako kaže Đurković, 9, 14. i 16. aprila, 6. i 11. maja i 8. juna.

U tih 67 dana neprekidne borbe na Košarama, od 9. aprila do 14. juna, poginulo je 108 branilaca – šestorica oficira, 13 podoficira i 89 vojnika. Živote su dali kako bi sprečili da hiljade albanskih vojnika, potpomognute snagama NATO-a, preko Košara prodru u metohijsku ravnicu i Prištinski korpus Vojske Jugoslavije preseku na dva dela.

U Beogradu postoji inicijativa građana da se jedan bulevar nazove po herojima ili braniocima Košara i da se svima njima bar na takav način oda počast.

U Banji Koviljači je u skupštinskoj proceduri predlog da dve ulice dobiju ime po meštanima Branislavu Negiću i Ivici Ivanoviću, poginulim na Košarama 1999.

Pukovnik Ljubinko Đurković
Pukovnik Ljubinko Đurković

– Priča Branislava Negića je teška i ne bih želeo da porodici otvaram rane – priča nam pukovnik Đurković. – On nije ni dobio poziv u vojsku, ali je postao punoletan i insistirao je da je služi. Prvo je bio raspoređen u Valjevo, ali kada je počelo NATO bombardovanje, prijavio se kao dobrovoljac da dođe na Kosmet. Stigao je u Peć, a potom i na Košare. Poginuo je 16. aprila tokom žestokih borbi. Pogođen je s nekoliko hitaca. Drugi mladić iz Banje Koviljače koji je ostavio život na tim vrletima Prokletija je Ivica Ivanović. On je došao kao dobrovoljac i poginuo je dva dana pre Branislava. Borba se vodila oko granične linije, kada je Ivanović pogođen sa više metaka.

Dok razgovaramo, pukovnik Đurković se priseća još nekih junaka s Košara, zvukova projektila, rafalnih paljbi i ubitačnog, skoro neprekidnog bombardovanja NATO avijacije iz dana u dan…

Ulica Ivice Petkovića u selu Lipovac kod Kruševca
Ulica Ivice Petkovića u selu Lipovac kod Kruševca

– Poručnik Predrag Leovac (24), iz Pljevalja, bio je komandir u graničnoj četi 53. graničnog bataljona. Ulazio bi u zaklone svojih vojnika, hrabrio ih da istraju i slao na predah dok on umesto njih puca po neprijatelju. Dok je jednom pretrčavao teren 14. aprila, pogodili su ga geleri granate – nastavlja priču Đurković. – Krunoslav Ivanković (35), iz Šida, nastradao je istog dana u direktnoj borbi. Albanci su ga pogodili iz automata. Bio je ranjen, ali nije hteo da napusti položaj. Kad je izgubio svest, transportovan je za Peć, ali je, nažalost, u putu preminuo.

Košare su smrtonosne bile i za Fjodora Fjodoroviča Šljuga (36), iz Sibira. S grupom svojih kozaka, pokušao je da se 31. maja ubaci među albanske snage, razbije ih i unište. Smrtno je ranjen.

Ulica Milijana Toškovića u selu Lipovac kod Kruševca
Ulica Milijana Toškovića u selu Lipovac kod Kruševca

– Dobrovoljac iz Subotice Josip Sič bio je uz mene na Maja glavi – nastavlja kazivanje komandant odbrane Košara. – Tad čujemo projektil minobacača i znamo da imamo 26 sekundi dok ne stigne do nas. Bacamo se u zaklon iza drveća i granata pada tačno između nas. Detonacija Josipa odiže od zemlje i pogađaju ga geleri. Poginuo mi je pred očima. Mogao bih ovako svih 108 heroja da nabrajam. Posle rata obišao sam sve njihove porodice. Herojski su svi poginuli i ugradili svoje živote u oltar otadžbine. Niko od tih vojnika na Košarama nije odustajao, a govorili bi da za tu srpsku zemlju vredi poginuti. Istinski vitezovi su ratovali tamo.

OSIROMAŠENI URANIJUM

U REJONU Košara više od 30 lokacije je gađano municijom sa osiromašenim uranijumom.

– Posle rata, 33 vojnika koji su bili učesnici tih borbi umrla su od raka – kaže pukovnik Ljubinko Đurković. – Od 2001. pa do 2003. na VMA je postojao projekat kojim je praćeno zdravstveno stanje svih vojnika koji su bili na položajim po kojima se dejstvovalo municijom sa osiromašenim uranijumom. Od njega se odustalo, navodno zbog nedostatka sredstava, mada mislim da su presudili pritisci sa Zapada na tadašnju vlast.

ULICA BOJANA ĐORDUMOVIĆA

ULICA BOJANA ĐORDUMOVIĆA

U BEOGRADSKOM naselju Miljakovac jedna od ulica nosi ime Bojana Đordumovića. On je bio redovan vojnik koji je sa 19 godina poginuo tokom rata na Kosmetu u rejonu karaule „Orčuša“ kod Prizrena.

Autor: Slađana J. Matić

Izvor: NOVOSTI

 

Vezane vijesti:

Heroji sa Košara bez obeležja! | Jadovno 1941.

Heroji Bitke za Košare | Jadovno 1941.

Sjećanje na bitku za Košare – neispričana ratna priča iz 1999.

Zadnja vojna pošta srpkih junaka: Šta je video prvi Srbin koji …

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: