Tišina glasnija od leleka, tuga dublja od zloglasnih jama

Velebit – Tišina glasnija od leleka pobijenih nevinih ljudi, tuga dublja od zloglasnih jama, ponos na mučenike viši od vrleti Velebita.

Jadovno, mjesto mračne istorije civilizacije i smrtonosni poligon za zatiranje srpskog sjemena. O Jadovnu su ispisane i ispričane mnoge priče. Nijedna, međutim, ne može biti toliko dobra i autentična da bi opisala osjećaj u srpskoj duši, koja se poklanja desetinama hiljada mučenika. Zato su njihovi potomci nad jadovničkim jamama smrti uglavnom ćutali.

Grobnu tišinu nad Šaranovom jamom, u čijoj utrobi od zvjerske ustaške ruke 1941. godine skončaše hiljade Srba, nadjačavale su samo riječi molitve i plamen svijeće, koji je kao da i sam pokazuje otpor i prkos, odolijevao povjetarcu.

Emocije, pitanja, odgovori, dileme vrtjeli su se u začaranom krugu svakog od stotina ljudi koji su u bukviku oko Šaranove jame molili za smiraj duše jadovničkih stradalnika, koji ni sedam decenija kasnije nemaju ni svog groba, ni svog krsta. Baš zato je nad vratima Šaranove jame, koja i danas krije kosti srpskih novomučenika, za vrijeme subotnjeg parastosa za 38.010 Srba pobijenih u kompleksu ustaških logora smrti Gospić-Jadovno-Pag uspostavljenih za vrijeme Nezavisne države Hrvatske, stajao jedan veliki krst.

Kao što je to mjesto posebno po surovosti zločina i sumraku ljudskog razuma, i krst koji je prinesen žrtvama nosio je jedinstvenu simboliku. U Jadovno je stigao poslije osveštanja u Hramu Svetog Save u Beogradu. Na ramenima hodočasnika stazom kojom su hodili srpski mučenici prenesen je pet kilometara dalje do jame pod Grginim brijegom gdje će ostati da stoji kao trajni svjedok masovnog zločina.

Na čelu kolone sa krstom u rukama pristiglim sa vidovdanske liturgije na Gazimestanu, kojeg je svojevremeno osveštao upokojeni patrijarh srpski Pavle, bio je Čedomir Kovač. Lice mladića hercegovačkih korijena sa adresom u Bačkoj Palanci nije skrivalo duboke emocije dok je koračao stazom smrti njegovih predaka.

– Velika mi je čast da ovom stazom nosim časni krst. Pomešana su mi osećanja dok se sećam naše braće i sestara koji su postradali od ustaške kame. Daće Bog da se svake godine ovde okuplja sve veći broj mladih koji neće dozvoliti da se ućutkuju žrtve stradalnog naroda u Jadovnu i drugim srpskim stratištima – rekao je Kovač.

Svojih predaka koji su prošli golgotu u Jadovnu prisjećali su se i članovi porodice Momčičević iz Banjaluke. Na obodu Šaranove jame majka dvjema kćerkama i sinu prepričava zlu sudbinu.

– Ovdje su ubijena dva brata mog djeda. Odvedeni su sa Vlašića sa još pedesetak ljudi u najboljim godinama. Pozvali su ih da idu na radnu akciju i da ponesu alat. Odvedeni su u Travnik, a tek kasnije se saznalo da su završili u Jadovnu. Samo nekoliko ljudi je uspjelo da pobjegne od smrti. Prije dvije godine smo im postavili i spomen-ploču u crkvi Svetog proroka Ilije u Vitovlju. Ne znam šta da kažem na ovom mjestu, najviše ću reći ako ćutim – rekla je Momčičevićeva.

Kao simbol antifašizma borbe u Jadovnu je mogla da se vidi svezana zastava RS i Rusije u rukama vremešnog Novosađanina Nikole Aleksića koji je na čelu Patriotskog bloka Srbije.

– Pre neki dan smo bili na Gazimestanu, a sada smo došli ovde da obeležimo stradanje srpskog naroda, jer narod bez istorije i sećanja na svoju istoriju je osuđen na nestanak. Ljudska dužnost je osećanje pijeteta i zbog toga sam danas ovde – kaže Aleksić.

„Dane sjećanja na Jadovno 1941. godine“ i 76 godina od stradanja

u kompleksu logora Gospić-Jadovno-Pag organizovalo je Udruženje „Jadovno 1941“ čiji je predsjednik Dušan Bastašić rekao da je istovremeno tužan i ponosan, jer se nalazi na srpskom stratištu i vidi nikad veći broj ljudi u bijelim majicama sa natpisom „Jadovno“.

– Ova bijela boja na našim majicama pokazuje da ovdje dolazimo bez mržnje i čista srca punog ljubavi da se pomolimo za svoje sunarodnike i srpske novomučenike, koji strašno postradaše na ovom mjestu rajske prirode, a, u stvari, na tako strašnom mjestu. Kada se vratite kućama i svojim porodicama, govorite šta ste ovdje vidjeli i pomozite da objelodanimo jadovničku istinu i sačuvamo sjećanje na naše srpske novomučenike i to sjećanje prenosimo u trajno pamćenje – istakao je Bastašić.

Na područje Jadovna, podsjetio je, dovođeni su uglavnom Srbi, ali i Jevreji sa prostora cijele BiH, naročito Hrvatske, ali i iz Srema jer je iz Sremskih Karlovaca odvedena intelektualna elita.

Obezbjeđenje

Jake policijske snage bile su angažovane za obezbjeđenje skupa u Jadovnu. Šest-sedam kilometara prije spomen-područja svako vozilo je zaustavljano, a osim uzimanja ličnih podataka, kamerom su snimljeni svi putnici.

– Jedna hiljada je velika, a 38.000, koliko je dokazao profesor Đuro Zatezalo, je strašan broj. I nisu samo oni žrtve, već i nerođena djeca i potomci ovih mučenika. Mi koji ne znamo šta je to djedovo koljeno, šta su stričevi i ujaci. Dolazimo ovdje jer nemamo grobova naših najmilijih na kojima bismo mogli da upalimo svijeće nego ih palimo po jamama, niti im dižemo krstove po grobljima, već zajedničke kao što je ovaj pred vama – dodao je Bastašić u dirljivom obraćanju na Velebitu.

Iza blatnjavog makadamskog puta u Jadovnu su ostali sumorna prošlost i jezivi brojevi stradalnika u prvom organizovanom likvidacionom kompleksu ustaških logora namijenjenih uništenju Srba i Jevreja u tadašnjoj NDH.

U spomen-području je bilo više desetina policajaca i inspektora u civilu, koji su snimali svaki korak, dok su fotoreporterima i kamermanima provjeravali opremu.

Milorad Dodik, predsjednik RS

Teško je i oprostiti ovakav zločin. Ovdje smo da odamo počast za oko 40.000 Srba koji su dovedeni iz BiH, Hrvatske i Srbije. Stradali su obični ljudi, ali i oni koji su bili dio nacionalne elite. Italijani su u Drugom svjetskom ratu zbog zvjerstava ustaša zabranili kompleks koncentracionog logora Gospić-Jadovno-Pag i to dovoljno govori samo za sebe. Ovo je bio projekat tadašnje NDH, koja je željela da trećinu Srba pobije, trećinu pokrsti i trećinu raseli.

Mladen Ivanić, predsjedavajući Predsjedništva BiH

Veoma je važno da su stvoreni uslovi da se na dostojanstven način obilježi stradanje srpskog naroda i zahvalio bih predstavnicima Udruženja „Jadovno“ što čuvaju sjećanje na žrtve. Nadam se da će svake godine biti sve više ljudi koji će dolaziti da se poklone onima koji su ovdje stradali. Poklonimo se žrtvama, jer narod koji se ne poklanja svojim žrtvama nema svoj pravi identitet i moralne vrijednosti.

Milenko Savanović, ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS

Činjenica da su ubijana i djeca govori da su imali namjeru da biološki unište srpski narod. Ideologija te politike osmišljena je u 19. vijeku, a realizovana u periodu od 1941. do 1945. godine, a od 1990. do 1995. godine bila je da protjeraju Srbe preko Drine, ali jedina garancija i zaštita je srpski narod i Republika Srpska.

Autor: Darko Gavrilović

Izvor: Glas Srpske

Vezane vijesti:

Kako je Republika Srpska anektirala Jadovno

Obilježen „Dan sjećanja na Jadovno“ (VIDEO)

Obeležen Dan sećanja na Jadovno (FOTO, VIDEO)

Dodik kod Šaranove jame na Velebitu: Teško je oprostiti…