Predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika Sreto Tanasić rekao je u intervjuu za Srnu da srpski jezik i književnost treba u obazovanju da ima mjesto kakvo i pripada nacionalnom predmetu, kao i da treba zahtijevati da srpski jezik na internetu bude korektan, a da i mediji i izdavačke kuće imaju lektore.
Tanasić je istakao da je srpski jezik decenijama potiskivan na margine društva, te napomenuo da nije uopšte beznačajno šta srpska djeca čitaju na elektronskim medijama.
On je kao primjer naveo crtane filmove koje djeca gledaju na internetu, ali i druge sadržaje na „Jutjubu“, koji su vrlo često na hrvatskom ili na vrlo iskvarenom srpskom jeziku.
– Došlo je vrijeme da zahtijevamo da i na internetu srpski jezik bude korektan. Danas djeca preko njega izgrađuju i proširuju svoj jezik, mnogo manje su sa knjigama lijepe dječije književnosti. Moramo pratiti vrijeme i starati se da jezik onih sadržaja s kojim djeca provode danas dosta vremena bude pravilan, a ne nekakav iskvaren srpski jezik. Znam, uostalom, da su jezik i mišljenje tijesno povezani – naglasio je Tanasić.
On je ukazao da je u Srbiji potrebno pokrenuti raspravu da srpski jezik i književnost dobije mjesto u obrazovanju koje pripada nacionalnom predmetu, kakav imaju nacionalni jezici u drugim evropskim državama, te da u tu raspravu treba uključiti Republiku Srpsku.
Tanasić je ocijenio dobrom vijest da je Nacionalni prosvetni savet Srbije podržao zahtjev Odbora da se poveća broj časova srpskog jezika u školama, te dodao da je to samo prvi korak s ciljem vraćanja statusa srpskog jezika u društvu, pa i zastupljenosti predmeta srpski jezik u školama, uključujući i književnost.
– Ovo je tek početak u promjeni stava o statusu srpskog jezika i književnosti, nadam se i drugih nacionalnih disciplina, u našem obrazovanju. Važno je da se od ovog prvog stava dođe do stvarne promjene. Naravno, ne bi valjalo da se sada složimo sa nekakvim krpljenjem programa – istakao je Tanasić.
Dobro bi bilo, kaže on, da najodgovornije institucije u zemlji – od Srpske akademije nauka i umetnosti, Matice srpske, Odbora za standardizaciju srpskog jezika, katedara srpskog jezika, Društva za srpski jezik i književnost, državnih institucija zaduženih za obrazovanje, ali i najistaknutiji nastavnici srpskog jezika iz svih krajeva Srbije pripreme i organizuju takvu raspravu koja bi nametnula i pitanje udžbenika srpskog jezika i književnosti, njihovog kvaliteta i izdavača.
Pošto je riječ o srpskom jeziku i književnosti, o nacionalnoj disciplini, u sve ovo, istakao je Tanasić, treba da bude uključena i Republika Srpska, na isti način kao i Srbija.
– Potrebno je, a nema nijednog razloga da tako i ne bude, da programi nastave srpskog jezika i književnosti budu jedinstveni u Srbiji i Republici Srpskoj – smatra Tanasić.
SRPSKA DJECA U HRVATSKOJ I DRUGIM ZEMLjAMA BIVŠE JUGOSLAVIJE DA NESMETANO UČE SRPSKI JEZIK
Tanasić je naveo da je Odbor više puta skretao pažnju na težak status srpskog jezika u Crnoj Gori, te da se zalaže da se omogući izučavanje srpskog jezika srpskoj djeci i svoj djeci koja to žele u Crnoj Gori, da srpski jezik dobije status službenog jezika u Crnoj Gori, kao većinski jezik u toj državi, kao i da se prestane sa nasiljem nad srpskim jezikom i njegovim govornicima ma kojoj naciji pripadali.
– Zalažemo se za to da srpska djeca u Hrvatskoj i drugim državama bivše Jugoslavije mogu nesmetano izučavati srpski jezik i da se to finansira iz budžeta tih država – istakao je Tanasić.
Povodom informacija da je Ministarstvo prosvete Srbije napokon raspisalo i konkurs za lektorate u nekoliko slavističkih centara, Tanasić je podsjetio na to koliko glasno Odbor za standardizaciju srpskog jezika govori o grešci što je Srbija „ispustila“ lektorate srpskog jezika u svijetu i o potrebi da se oni obnavljaju.
– Ovo je mala vijest koja može mnogo da znači u tom pogledu – ocijenio je Tanasić.
SRPSKI JEZIK IZUČAVATI NA SVIM FAKULTETIMA, SVI MEDIJI I IZDAVAČKE KUĆE DA IMAJU LEKTORE
Tanasić je rekao da će Odbor u narednom periodu nastaviti sa akcijom da se srpski jezik izučava na svim fakultetima, naravno, u skladu sa profilima pojedinih studija.
– Ako je Konferencija univerziteta u Srbiji jedanput odbila taj naš predlog, uzgred – sa gotovo nikakvim obrazloženjem, to ne znači da ne postoje ozbiljni razlozi za naš zahtev – naveo je Tanasić.
On je dodao da njihovim odbijanjem nije poništeno opšte mišljenje u struci da danas visokoobrazovani ljudi često slabo znaju srpski jezik, da im je nizak nivo jezičke kulture, te da su funkcionalno nepismeni.
– Mi se zalažemo za srpski jezik na fakultetima upravo iz tih razloga – istakao je Tanasić, dodajući da su mladi to razumjeli i da je ovaj zahtjev Odbora podržala studentska organizacija Beogradskog univerziteta /KONUS/, koja smatra da je neophodno da akademski građani bolje poznaju srpski jezik budući da se njime služe u svom poslu i da predstavlja središte srpske kulture.
On je rekao da Odbor odavno ukazuje na to da je uzrok ovakvog stanja zapuštenosti jezičke kulture i u činjenici da su u izdavačkim kućama Srbije, posebno u informativnim kućama, gotovo uništene lektorske službe.
– I dalje ćemo se zalagati za to da sve izdavačke kuće i sve informativne kuće, papirne i elektronske – kakve god danas djeluju, moraju imati lektorsku službu u skladu sa obimom djelatnosti. To se svakako odnosi i na državne institucije – od republičke Skupštine i Vlade, pa dalje – naglasio je Tanasić.
ZAKON O SRPSKOM JEZIKU DA USVOJI I SRBIJA, I REPUBLIKA SRPSKA
On je rekao da bi osnov za ovo bio novi zakon o jeziku i pismu, koji još nije usvojen iako je to bila obaveza i prema novom Ustavu Srbije, te dodao da je taj zakon osnova i okvir za utvrđivanje statusa srpskog jezika i ćirilice u službenoj upotrebi.
– Tu je i briga o boljem jeziku svuda u službenoj upotrebi, od jezika koji izlazi iz svih državnih i drugih institucija sve do natpisa na ulici, kao i briga o lektorskim službama u izdavačkim i novinskim kućama, te ostvarivanje zahtjeva za zastupljenost srpskog jezika u obrazovanju brojem časova primjerenim mjestu srpskog jezika kao nacionalnog jezika – ukazao je Tanasić.
Tad bi se, smatra Tanasić, pokazalo i šta znači zalaganje Odbora za izučavanje srpskog jezika na fakultetima, a o položaju ćiriličnog pisma da se i ne govori.
– Dakle, zakon o jeziku usaglašen sa Ustavom predstavlja osnovu za vraćanje odavno urušenog statusa srpskog jezika i pisma u Srbiji. Da srpskom jeziku iz stanja opšte zapuštenosti vratimo status nacionalnog jezika kakav imaju nacionalni jezici u dobro uređenim evropskim državama – rekao je Tanasić u intervjuu za Srnu.
Tanasić je naglasio da je uvjeren da bi poslije usvajanja zakona o jeziku i pismu u Srbiji, sličan zakon bio usvojen i u Republici Srpskoj, budući da je riječ o srpskom nacionalnom jeziku.
IZVOR: RTRS / https://ćirilica-trebinje.srb