arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Dragoslav Slović: Srbe ubijaju podele

Prof. dr Dragoslav Slović u svojoj knjizi „Srpska karakterologija“ dokazuje. Nasušno nam je potrebno jedinstvo i suočavanje sa istinom U karakteru srpskog bića su svevremene podele. One su, vazda, bile na strani naših protivnika. Mi više, na to, nemamo pravo. Vreme je da se iracionalno suoči sa realnim. Mitovi sa stvarnošću. Ne sporim da naša prošlost ima opomenu za budućnost. Naprotiv. Ali, mi ovo vreme živimo drugačije, suočeni sa brojnim izazovima, nametnutim savremenim slikama koje traže drugačije potpise. Jasnije argumente i tačne putokaze. Mi više nemamo pravo da ih okrećemo u bespuća. Ona u kojima su Srbe ubijali mitovi i podele. Ovo je suština najnovije knjige prof. dr Dragoslava Slovića

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 28. mart 1942. Godišnjica stradanja Srba u Lici

Selo Debelo Brdo, Korenica. Ustaše 28. marta 1942. godine pobile i spalile srpske seljake koje su zatekle u selu. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.   Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: [email protected], telefonom: +387/51/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska.   

Srbi spasili najviše Jevreja u našem regionu

Srbija ima 135 pravednika među narodima, nosilac povelja koju dodeljuju „Jad vašem“ i država Izrael.Tokom Drugog svetskog rata sačuvali živote 230 ljudi Ko je spasao ijedno ljudsko biće, kao da je spasao ceo svet. Ovaj dirljivi natpis krasi povelju Pravednici među narodima, koju dodeljuje „Jad Vašem“, odnosno država Izrael, ljudima koji su tokom rata spasavali Jevreje. Uslov je da za to nisu stekli nikakvu materijalnu korist, kao i da nisu odgovorni za druge zločine. U Srbiji je titulu pravednika do sada ponelo 135 ljudi, koji su spasli oko 230 jevrejskih muškaraca, žena i dece, što je najviše u regionu. Jedan od pravednika je i Martina Levec, udata Marković, iz Zemuna,

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Živojin Mišić: Deco, ostavljam vam samo čast

Gospodin Slučaj, koji je, zapravo, uvek sve, samo ne slučaj… udesio je da ove srede, 27. marta, čije posledice ni do danas nismo shvatili… u jednom prestoničkom restoranu provedem popodne sa praunukom srpskog vojskovođe koji je preteču te tragedije, kažu mnogi, video dve decenije pre nego što je do nje i došlo. Umoran od posla i pomalo malaksao od nekog virusa koji me je drmao, došao sam nekako napet, izgleda ni ne shvatajući kakva je to krv koja teče u venama mog sagovornika – i šta to uistinu danas znači. Kasnio sam, po zloj svojoj navici, ali nije mi zamerio; krupan i krepak, stisnuo mi je ruku, i dobronamerno me

„NOVOSTI“ sa suprugom heroja sa Paštrika: Dao bi i poslednju kap krvi za otadžbinu

Znao da na otvorenom ne može da preživi, ali je ostao da komanduje Nemam ja od koga da se krijem! Ovo je moja zemlja, ovo je Srbija! Bile su ovo poslednje reči potpukovnika Boška Lemića (47), načelnika ARJ PVO 549. mehanizovane brigade Vojske Jugoslavije. Sećaju se njegovi saborci da ih je, nekoliko trenutaka pre nego što se 1. juna 1999. vinuo u legendu, izgovorio s mnogo ponosa prkoseći tepihu bombi kojima su NATO bombarderi od Paštrika stvarali pakao na zemlji. Znao je da na otvorenom ne može preživeti bombardovanje, ali je ostao da, i po cenu života, komanduje jedinicama. – Kada su bombarderi B-52 bacili tone bombi na Planeju i

Počelo istraživanje stradanja Srba u Sarajevu

Samo u Istočnom Sarajevu tokom rata je stradalo najmanje 118 mališana. – Devedesetih je u glavnom gradu BiH bilo 150.000 srpskih žitelja, a sada ih je nekoliko hiljada Nad nesretnom sudbinom hiljada sarajevskih Srba i preko stotinu hiljada izgnanih decenijama je nadvijena sena „grada žrtve” zbog koje su patnje srpskog naroda u tom gradu ostale skrajnute, a zbivanja u ratnom Sarajevu do danas umnogome zamagljena. Pokušaji da se rasvetle stradanja Srba ostali su neuspešni. Svedočanstva preživelih logoraša iz sarajevskih logora ili memorijali za žrtve sporadično podsete na strahote iz ratnih dana. Pre nekoliko dana, u sklopu Dana sećanja na stradalu decu Srpskog Sarajeva (Istočnog Sarajeva), javnost se podsetila na to

Otvara se arhiv pape koji je „švercovao” ustaše

Otvaranjem tajnih arhiva pape Pija XII, 2. marta 2020. godine, istoričarima će konačno biti dostupni dokumenti iz vremena vladavine najkontraverznijeg pape 20. veka. I dok svetski istoričari već pripremaju beležnice u koje će zapisati delove papinih dokumenta u kojima se objašnjava njegova uloga u Holokaustu, u Hrvatskoj i regionu verovatno će biti zanimljivija njegova uloga u posleratnom spasavanju ratnih zločinaca, prenosi zagrebački Indeks. Kako se navodi, kroz Vatikan je prolazio „pacovski tunel” kojim su od pravde, između ostalih, pobegle i ustaški glavešine, a organizovao ga je sveštenik Krunoslav Draganović, kojeg Boris Rašeta u svojoj knjizi naziva „ustaškim Džejmsom Bondom”. I sam Ante Pavelić zahvaljujući vezama sa Zavodom sv. Jeronima pobegao

Katolicki_svestenici_i_ustase.jpg

Opljačkanim zlatom spasili koljače Srba!

Zašto je sudbina blaga koje su ustaše opljačkale tokom rata još uvek tajna. Otetim dragocenostima finansirano prebacivanje zločinaca u Južnu Ameriku Katolički sveštenici i ustaše PRAVO i pravda nisu isto. Zato priča o zlatu koje je ustaški režim NDH opljačkao od Srba i Jevreja u Drugom svetskom ratu neće biti tema ni na predstojećem srpsko-hrvatskom procesu pred Međunarodnim sudom pravde. Američki sudovi odbili su tužbu svojih građana, Srba, Jevreja i Ukrajinaca, potomaka žrtava genocida u NDH. Oni su tužili Vatikansku banku (zvanični naziv je Institut za verske poslove) i franjevački monaški red zbog „pranja“ nacističkog blaga. Optužbe nisu opovrgnute, ali je posle intervencija Vatikana u Stejt deparmentu utvrđeno da banka

Grajf: „Ljubazno bih vas zamolio da se pozabavite pozdravom ‘Za dom spremni'“

Istoričar Holokausta Gideon Grajf pozvao specijalnog izvestioca UN za ljudska prava da se pozabavi problemom narastajućeg neoustaštva u Hrvatskoj, piše Politika „Izražavajući svoju najdublju zabrinutost zbog rastućeg trenda neoustaštva, posebno među mladima, ljubazno bih vas zamolio da kao specijalni izvestilac za ljudska prava nešto preduzmete i da se pozabavite pitanjem javne upotrebe pozdrava ‘za dom spremni’ i upotrebe ustaških oznaka, kao što je hrvatski grb sa prvim belim poljem, koji je dokazan ustaški simbol iz Drugog svetskog rata“, poručio je Grajf. On je u dopisu poslatom specijalnom izvestiocu generalnog sekretara UN Mišel Bašele u Ženevi podsetio da je u Nemačkoj takva upotreba nacističkih oznaka i pozdrava zabranjena zakonom. „Dužnost istoričara

Služen parastos borcima VRS poginulim na Teočaku

U Bijeljini je juče služen parastos i odata počast za 58 boraca Vojske Republike Srpske /VRS/ koji su u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu poginuli na području Teočaka. Parastos je služen u Crkvi Svetog Đorđa, nakon čega su porodice poginulih položile cvijeće i vijence na centralno spomen-obilježje. Predsjednik bijeljinske Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Darko Stević rekao je da je na području Teočaka za vrijeme ratnih dejstava od 1992. do 1996. godine poginulo 58 srpskih boraca, a najveći broj je živote dao, braneći srpska sela 26. marta 1993. godine i istog dana 1994. godine. „Teočak je jedno od brojnih mjesta-simbola stradanja na braniku Republika Srpske i zato je

Slavili saborci „krvave Azre“

Obeležavanje godišnjice zloglasne 103. brigade HVO u Derventi pogodilo logoraše. Na skupu pravosnažno osuđeni zločinci, kao i pripadnici OS BiH Skandalozno obeležavanje 27-godišnjice od osnivanja 103. brigade Hrvatskog veća odbrane (HVO) u Derventi, koja je za ovdašnje Hrvate viteška, a za Srbe zločinačka, pogodilo je i ogorčilo derventske Srbe logoraše, koji su prošli golgote Rabića i drugih logora, formiranih po upadu vojske Hrvatske aprila 1992. Svečanost je u ponedeljak upriličena na groblju, nadomak bivšeg logora na Rabiću, u organizaciji Udruženja dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Dervenćana (UDIVDR). Na groblju, baš uz objekat nekadašnjeg mučilišta za Srbe, kako je i rečeno, održana je glavna ceremonija polaganja venaca, a misa zadušnica obavljena

Milan Ružić: Ljudi i neljudi

Ja, Ameriko, na dan kada se navršava dvadeset godina od dana kada si ti decu mog naroda počela ubijati, tvojoj deci ne želim smrt, već život Navršilo se dvadeset godina otkako su utihnule sirene, ali jecaji mog naroda su i dalje živi kao da su naši najdraži ubijeni juče. Danas, posle dvadeset godina patnje za onima kojih više nema, oni koji su ih u grob oterali, smatraju se našim najboljim prijateljima i uzeti su za najviše savetnike naroda koji su zatirali. Država, ili države, koja je sebe ustanovila koljući i pucajući na domorodački narod danas više ne kolje i ne puca, već bombarduje, jer je za klanje i pucanje ipak

Dojče vele: Ulice još nose imena ustaških čelnika

Ulice u /zapadnom/ Mostaru i dalje nose imena ustaških zločinaca Mile Budaka, Jure Francetića, Ive Zelenike, Đure Spuževića, Lorkovića i Vokića, te Rafaela Bobana, uprkos presudi Ustavnog suda BiH da su takvi nazivi neustavni. Posljednja inicijativa – peticija o ukidanju naziva ovih ulica u Mostaru, kako navodi Dojče vele, potiče od istoričara i kolumniste Vuka Bačanovića i vlasnika hercegovačkog portala „oskok.info Ivana Šušnjara. Oni od visokog predstavnika Valentina Incka traže da ukine imena ovih pet ulica. Međutim, suočavanje saovom sjenkom prošlosti koči to što je grad već sedam godina bez gradskog vijeća. Vodeće političke partije ne mogu se dogovoriti oko izmjene statuta grada, napominje ugledni njemački medij. U izvještaju se

DIC Veritas: IN MEMORIAM krajinskim izbjeglicama žrtvama u agresiji NATO na SRJ

  Nekada su imali zavičaj koji se zvao Krajina. Vjerovali su da ga ne mogu izgubiti jer su bili pod zaštitom UN-a.U proljeće i ljeto 1995. godine Hrvati im, uz pomoć tih isitih zaštitnih snaga, oteše zavičaj a njih prognaše. Bili su naivni što su vjerovali da “zaštitne snage” njih treba da štite. MAJINO NASELjE, 24.04.1999.  Ivančević Ivan (1992), Volarević Damir (1970), Volarević Radivoj (1972), Ilić Gordana (1924), Ivanović Marko (1995); BATAJNICA, 18.04.1999. Rakić Milica (1996); PALIĆ, 27.05.1999. Alavanja Jeka (1929); SURDULICA, 31.05.1999.  Popović Slavko (1939), Janjanin Bogdanka (1923), Vučković Milanka (1934), Slijepčević Milan (1909), Malešević Danica (1931), Pavković Đorđe (1954), Budisavljević Petar (1939), Napijalo Dragić (1929), Žigić Rade (1947),

Sutra 78 godina od kad je srpski narod rekao „NE“ fašizmu

Sutra se navršava 78 godina od vojnog puča i velikih demonstracija u Beogradu, drugim gradovima Srbije i bivše Jugoslavije koji su odredili sudbinu zemlje i njen dalji put ka bloku zemalja protivnica nacističke Njemačke. Pučem, koji je izvršen 27. marta 1941. godine u jedan čas nakon ponoći, poništen je protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu / Njemačka, Italija i Japan/, a koji su u ime Vlade Jugoslavije potpisali predsjednik Dragiša Cvetković i ministar spoljnih poslova Aleksandar Cincar Marković. Protokol, koji je isprovocirao puč, a potom i masovne demonstracije potpisan je nakon zaključka da je Jugoslavija u strategijski bezizlaznom položaju i da ne može dobiti nikakvu pomoć od saveznika. Uklonjeno je

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.