arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Ruža ustaška

Otkrivamo pjesme Ruže Tomašić u slavu Ante Pavelića koje je objavljivala i izvodila 1980-ih obučena u ustašku uniformu. Njen skandalozni odgovor Novostima novi je korak u normalizaciji ustaštva: ‘Ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za svoj dom’ Ruža Tomašić, političarka koja je na izborima za Europski parlament dobila najviše glasova u Hrvatskoj, otkrila je u izjavi za Novosti da simpatizira ustaše i ustaški pokret. – Nikad ne bih dala protiv ustaškog pokreta do 1941. i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine. Zašto bih ih se odrekla? – izjavila nam je Tomašić u telefonskom razgovoru, dodajući da ‘ustaše

Ubili malog Marka u očevom naručju

Novi Pazar danas obeležava dve decenije od dana kada je NATO ubio 11 ljudi. Bomba „Milosrdnog anđela“ bačena na stambenu zgradu Bio je 31. maj 1999. godine, lep prolećni dan. Centralna novopazarska Ulica Stefana Nemanje bila je puna ljudi, naročito dece, jer se u ovoj „žili kucavici“ nalazi i najveća novopazarska osnovna škola „Bratstvo“. Odjednom, iz pravca Kosova i planine Rogozne, začuli su se avioni, a odmah potom i strašna eksplozija… Razorni NATO projektil, kažu težak više od pola tone, bačen je na nedužni i goloruki narod. Direktno su pogođeni ulaz u stambeno-poslovnu zgradu kombinata „Raška“, prodavnica „VM komerca“ i mesara porodice „Pantović“. U jednom trenu 11 Novopazaraca bukvalno je

Kosti Srba iz jame Bivolje brdo

Iz sudske arhive: Svjedočenje o genocidu NDH u Klepcima, Loznici, Gnjilištima…

11. avgusta 1941, izvršeno je najmasovnije ubijanje u jami Bivolje brdo Srba iz Klepaca, Loznice, Gnjilišta, Tasovčića, Čapljine, Počitelja i drugih mesta. Zahvaljujući SND Prebilovcima objavljujemo autentično svjedočenje  o Genocidu NDH u Klepcima, Loznici,  Gnjilištima i drugim selima čapljinske opštine. Zapisnik  kod Zemaljske Komisije za utvrđivanje zločina  okupatora i njihovih pomagača zaveden je pod brojem 567429, sastavljen je 7. jula 1946. godine u Klepcima, MnO Tasovčići, srez Čapljina, okrug Mostar Od komisije prisutni : Sekretar Zem. Kom. Đuro Bosnić i zapisničar: Nevenko Basta Pristupaju: Puhalo Vojin p. Jovana iz Loznice, star 60 godina., zemljorad. Čl. MO iz Klepaca Marušić Lazar p. Spasoja, star 25 god. zemljorad. član MO iz Klepaca Mandrapa  

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (2)-PODIJELI PA VLADAJ

Takozvani „pokretni prijeki sudovi“ već u junu 1941. godine postaju osnova cjelokupnoj sudskoj praksi ustaškog režima Sljedeći dan PAVELIĆ je donio odredbu o imenovanju „Prve Hrvatske Državne Vlade“ u kojoj je za sebe označio položaj „Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske“. U toj vladi obavljao je dužnost predsjednika i ministra vanjskih poslova. Što se tiče uspostavljanja granica Nezavisne Države Hrvatske o tome su odlučivale, u krajnjem slučaju Njemačka i Italija, koje su Pavelića dovele na vlast. Ne ulazeći podrobnije u sve tajne i javne pregovore, potrebno je konstatirati da su granice između Italije i Nezavisne Države Hrvatske regulirane Rimskim ugovorom potpisanim 18. svibnja 1941. godine. Italija je dobila najrazvijeniji dio hrvatske obale, dok

Udarili podmuklo kad je bilo najviše naroda

Desetoro nevinih ljudi poginulo je 30. maja 1999. kada je NATO raketirao most kod Varvarina. Troje mrtvih u prvom, sedmoro u drugom naletu na dan Svete Trojice ZVALI su se: Sanja Milenković (16), Milan Savić (24), Vojkan Stanković (31), Zoran Marinković (33), Ratobor Simonović (38), Ružica Simonović (55), Milivoje Ćirić (66), Stojan Ristić (56), Tola Apostolović (74) i Dragoslav Terzić (68). Neko je krenuo put porte Crkve Uspenja Presvete Bogorodice: slavila se Sveta Trojica, svečan dan za Varvarin. Neko, opet, do pijace, jer je nedelja pijačni dan u varoši. Svi stradali nedaleko od bogomolje 30. maja 1999. godine u NATO bombardovanju mosta na Velikoj Moravi. – Naša Sanja je bila

Hronologija NATO zločina: 30. maj – raketiran Varvarin, poginulo 10 civila

Pogođena je i specijalna bolnica za tuberkulozne bolesnike, starački dom, dva paviljona u centru za izbeglice u Surdulici. Živote je izgubilo najmanje 17 djece i nemoćnih staraca Na današnji dan tokom NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju bombardovan je most preko Velike Morave u Varvarinu. Poginulo je 10, a teško ranjeno 17 mještana te varošice. Bila je Sveta Trojica, vašar i pijačni dan. Nešto posle 13 časova NATO bombarderi u prvom naletu srušili su most preko Velike Morave i usmrtili troje ljudi. Vratili su se posle pet minuta kada su mnogi već pritekli u pomoć povrijeđenima. Tada je poginulo još sedmoro mještana Varvarina, a više desetina ranjeno. Najmlađa žrtva Sanja

prebilovci-kosti.jpg

Ilija Šakota, zaboravljeni je srpski heroj

Iz jame Bivolje brdo, u decembru 1990. godine, izvađene su kosti velikog broja nevino postradalih Srba, koji su u nju živi gurnuti u toku ljeta 1941. Uz kosti su pronađeni i djelovi odjeće i obuće kao i lični predmeti mučenika, ali i zarđali ostaci jedne puške sa municijom. Puška je pripadala ustaši- jamaru Mehi Deliću. Meho je sa drugim ustašama, u Vidovdanskoj noći, pod svjetlom baterija i kamionskih farova, u ponor jame dubok 40 metara, gurao svoje srpske komšije. Na redu su bili Srbi iz sela Kozica kod Stoca, njih oko 120, na prevaru i časnu komšijsku reč pohvatani, zatvoreni i mučeni u Duvanskoj stanici u Domanovićima. Nisu svi očajavali. U toku

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (1) LOGORI – TRAGIČNE AVETI PROŠLOSTI

Kroz logore prošlog rata prošlo je oko 26 miliona muškaraca, žena i djece, a od toga ih je ubijeno oko 10 miliona Feljton „Pakao u kamenoj pustinji“ stravična je priča o ustaškom koncentracionom logoru Slana i manjem logoru (za žene i djecu) u Metajni na otoku Pagu koje su ustaše osnovali polovinom lipnja i rasformirali krajem kolovoza 1941. godine. U feljtonu su opisana mučenja i zvjerstva ustaških krvnika koji nadmašuju srednjovjekovne primjere mračne inkvizicije. Imena i događaji su autentični. To su kazivanja očevidaca, rijetkih preživjelih logoraša i preslušanja uhvaćenih ustaških krvnika. Slana i Metajna, more oko njih, sabirni centar Gospić te put do Karlobaga – mjesta su stravičnih zvjerstava, divljanja

podmilacje.jpg

Gligorići ubijeni od ustaša

Djeda Ljupka (41 godina) su ustaše odvele od kuće sredinom ljeta 1941. godine. Kuća u kojoj je njegova žena uz pomoć najstarije kćerke Dragice (zaručene za popa Vujića) vodila kafanu, se nalazila u mjestu Jezeru, pored pravoslavne crkve posvećene Cvetom Velikomučeniku Caru Lazaru. U kući je pored Ljupkove čeljadi živjela i njegova stara majka Mara. Nakon odvođenja, Ljupko je prvo bio zatvoren u židovskom hramu (templu) u Jajcu. Odatle je premješten u pravoslavnu crkvu u Jajcu gdje je sa preko 160 Srba bio zatvoren oko 20 dana. U sudskom spisu nalazimo podatke da je Ljupko „umro” 18.09.1941.g. u Podmilačju. Kao mjesto njegove pogibije Podmilačje je navedeno i u izjavi partizanskog

nekadasnji-spomenik.jpg

Pucali su im u potiljak

Nikada se sa sigurnošću neće saznati koliko je žrtava palo u Prologu, bez sumnje najkrvavijem stratištu u livanjskom kraju na kojemu su ustaše tog krvavog ljeta 1941. godine, kako se to po uobičajenom šablonu govori, umorile na razne načine oko pet stotina ljudi, isključivo zrelih muškaraca — uglavnom glava porodica. I nisu samo iz Livna i sela sa ruba Livanjskog polja već i iz drugih krajeva. Postoje, recimo, pouzdani podaci da su dovođeni i ubijani i Srbi iz nekih dalmatinskih sela kao i iz drugih, Livnu susjednih opština. Onako kako su Livanjcima govorili da ih vode u Srbiju pa ih potajno odvodili i klali u šumi Koprivnici između Kupresa i

Junak sa Paštrika živi od nadnica

Andrija Lukić (41), vojnik iz čuvene bitke i akter sjajnog filma emitovanog u nedelju veče na RTS. Dobrovoljac iz Podujeva danas je raseljeno lice u Merdaru Poručio bih mladima da, kao što smo i mi tada voleli i branili svoju državu, i oni poštuju našu Srbiju, jer je ona naša kuća. Film o bitkama za Paštrik, koji je emitovan u ponedeljak uveče na RTS, snimljen je izvanredno! Sve je tako autentično, da prosto ne bi moglo bolje da se snimi, niti uradi – poručuje Andrija Lukić (41), jedan od aktera filma i ratnika koji se na licu mesta borio sa teroristima UČK, potpomognutim NATO avijacijom. Dobrovoljno se prijavio za služenje

lobaja-jednog-od-nesrecnika.jpg

Nijesmo željeli osvetu

U pomami nacionalističkih strasti i vjerske zatucanosti, u ludilu mržnje prema svemu što je srpsko, u bezumnom bijesu koji su ustaše ispoljavale nad nedužnim srpskim narodom, bilo je sigurno teško čak i najtrezvenijim i najrazumnijim Hrvatima oduprijeti se i suprotstaviti, stati u odbranu dojučerašnjih komšija i prijatelja. Ako bi se sudilo po onoj Njegoševoj „strah životu kalja obraz često”, onda bi se zaista i moglo donekle shvatiti i uvažiti opravdanje da se časni Hrvati iz straha nijesu u većem broju suprotstavili zločinima svojih sunarodnika i otvorenije stali u odbranu Srba. Takvo opredjeljenje, međutim, pada u vodu pred činjenicom da je to izostalo čak i onda kada su čudovišnoj Pavelićevoj državi

Dušan Buković: Adam Pribićević o uzrocima ANGLO-AMERIČKOG bombardovanja izvesnih srpskih gradova

Imajući i vidu da se to sve radilo po planu izvesnih tajnih i javnih anglo-američkih struktura, da u neblagodarnoj i kratkoročnoj Jugoslaviji uspostave tiranski, eksperimentalni, fabijanski, intermarijumski, bundističko-boljševički i antisrbski komunistički poredak pod upravom imperijalističkog lakeja, velikohrvatskog firera Josipa Broza Tita, koji trune u faraonskoj mogili u izvikanoj „Kući cveća“ u Beogradu-Josipgradu, gde mu se i danas klanjaju izvesni poltroni i opoptunisti na sramotu junačke Srbije (Vidi: Dan Smoot, The invisible government, The Americanist Library, Published by Western Islands – Boston – Los Angeles, 1965). Od naročitog značaja je svedočanstvo Adama Pribićevića o uzrocima bezobzirnog i nemilosrdnog anglo-američkog bombardovanja srbskih gradova u toku Drugog sv. rata, zato bismo reprodukovali izvesne

Tata, vadi nas, ne možemo više biti ovde. Vadi nas iz jame!

Vlado Bulut, kome su u jamu bačeni žena, dve kćeri i četiri sina, krišom je i ranije dolazio na jamu. U kameru Zdravka Šotre, koji je tada snimao dokumentarni film o stradanju hercegovačkih Srba, Vlado Bulut je govorio: Tata, vadi nas, ne možemo više biti ovde. Vadi nas iz jame! To mi se vazda pričinjavalo. Kako su džakovi kostiju izvađenih sa dna jame išle od ruku do ruku Prebilovčana, Vladi Bulutu se kroz suze otelo: Evo rođače, primi, evo, đeca naša. Đeca naša! Pedeset godina u jami. Ova rečenica Šotru je inspirisala za naziv filma „Evo naše dece”. Trifku Ekmečiću prepuklo je srce u grudima dok je na jami čekao

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.