arrow up

MILOŠ KOVIĆ – JUNAK NAŠEG DOBA

Većina onih koji su u nedjelju prespavali Liturgiju i probudili se sa blagom dilemom da li da se maskiraju u zombija, vampira ili kakvu drugu spodobu, vjerujem da nisu kadri da sagledaju širu sliku stvarnosti koja se ne projektuje, barem ne na tako „zanimljiv” način kao stvarnost njihovih „junaka” zatočenih u ružičastim utvrđenjima razvrata i bluda, na društvenim mrežama i tabloidima. Čovjek je biće izbora. Upravo na tome se zasniva njegova sloboda po kojoj se tako očito razlikuje od svih drugih stvorenja. Svaki dan pred nas stavlja nove i veće izbore. I prekjuče smo imali jedan takav izbor – između Liturgije i spavanja, između svetog Luke i Noći vještica. Biramo

BROD: PARASTOS ZA UBIJENE SRBE IZ BARICE DONJE

U brodskoj mjesnoj zajednici Barica Donja ispred spomen-obilježja služen je parastos žrtvama ustaškog terora iz 1941. godine i poginulim borcima i civilnim žrtvama posljednjeg odbrambeno-otadžbinskog rata. Na spomen-obilježju uklesana su imena 124 stanovnika iz Barice ubijena 1941. godine, a na spomen-obilježju iz posljednjeg odbrambeno-otadžbinskog rata imena pet poginulih boraca Vojske Republike Srpske i tri civilne žrtve. U Odbrambeo oradžbinakom ratu iz Barice Donje poginulo je pet boraca i tri civila. “Zato smo danas ovdje da pred sjenama srpskih mučenika opet ponovimo činjenice, da molitvom i paljenjem svijeća osvijetlimo i olakšamo njihov mučenički put ka vaskrsenju. Zato hvala ocu Draganu Zariću za molitvu kroz koju je prožeta i pouka o pobjedi

Bastašić: Hebrang svojim lažima ponovo ubija žrtve u Šaranovoj jami

Na izjavu visoko pozicioniranog člana vladajućeg HDZ-a i nekadašnjeg saradnika Franje Tuđmana i ministra zdravlja i odbrane Andrije Hebranga u kojoj kraške jame u kojima su tokom Nezavisne Države Hrvatske ubijani Srbi i Jevreji naziva fantomskim, reagovao je Dušan Bastašić, predsjednik udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke. Nije prvi put da Andrija Hebrang tvrdi da u Jasenovcu ljudi nisu ubijani već spašavani i da je to grobnica ubijenih domobrana i ustaša, a ne Srba. Osokoljen plimom neoustaštva u hrvatskom društvu, sada ide i dalje pa po prvi put besramno negira i zločine hrvatskih ustaša nad Srbima i Jevrejima počinjene u Velebitskim jamama – kaže Bastašić. Šaranova jama, jedna od 32 kraške

Đurđica Dragaš: Jesen na Velebitu

Sami smo odavno… u ovoj prelepoj, strašnoj  pustinji velebitskoj.Ne brojimo dane i godine, ne brinemo o vremenu što prolazi… za nas je odavno stalo. Grlimo plavo nebo,udišemo vazduh pun mirisa mora i soli.Kupamo se u jutarnjoj rosi,trljamo obraze prvim mrazomi, opčinjeni, gledamo plamene boje jeseni. Sami smo odavno… u ovoj prelepoj, strašnoj  pustinji velebitskoj.Ne brojimo dane i godine, ne brinemo o vremenu što prolazi… za nas je odavno stalo. U onoj jami su naše kosti, naša krv utkana u surovi kamen, u zemlju što prekri jauke i bol. Ali nismo mi mrtvi… Rađamo se iznova svakog proleća,rastemo s travama,s nežnim visibabama i jaglacima,bujamo kao planinski potok osokoljen rastopljenim snegom. Mirišemo

Štokholmski sindrom predstavlja ozbiljan psiho-socijalni poremećaj. Kada je nastao i šta predstavlja?

Štokholmski sindrom definiše se kao naizgled teško shvatljiva pojava zbližavanja, razvijanja određenih osećanja, pa čak i specifičnog oblika ljubavi između žrtve i agresora. Termin je promovisao Nils Bejerot, švedski psihijatar i kriminolog, nakon neuspele pljačke banke 1973. godine u gradu po kojem je pojava dobila ime. Inspiraciju i podstrek za dalja istraživanja pružili su mu slučajevi emocionalnog vezivanja talaca za sopstvene otmičare, koje se, između ostalog, manifestovalo opravdavanjem njihovih postupaka i odbijanjem svedočenja i saradnje sa policijom nakon oslobađanja iz zatočeništva. Ovo, naizgled neobjašnjivo, psihičko savezništvo psihijatri i kriminolozi objašnjavaju urođenom potrebom razvijanja specifičnog mehanizma preživljavanja u uslovima egzistencijalne ugroženosti. Osim kod talačkih situacija, primeri sindroma pojavljuju se u praksi

Parastos za stradale Bilogorce 30. oktobra u Beogradu

U crkvi Svetog Marka u Beogradu u subotu 30. oktobra sa početkom u 11,00 časova biće služen parastos poginulim borcima Teritorijalne odbrane opštine Grubišno Polje u građanskom ratu u Hrvatskoj 1991. godine, kao i civilima sa tog područja stradalim u periodu od 1991. do 1997. godine. Inicijativu za obeležavanje stradanja Srba iz ovog kraja pokrenulo je Zavičajno udruženje „Bilogora“ sa sedištem u Beogradu. Na području istočne Bilogore, smeštene na severozapadu Hrvatske u trouglu između Bjelovara, Daruvara i Virovitice, tokom i posle rata, od 1991. do 1997. godine, koliko je do sada utvrđeno život je izgubilo 76 osoba, većinom srpske nacionalnosti i onih koji su bili u rodbinskim vezama sa srpskim

Hrvatski zakon o ratnim civilnim žrtvama

Kao čovek koji već pedesetak godina tumači i u praksi primenjuje razne propise, moram priznati da su se autori ovog zakona zaista potrudili da postave mnoge „zapreke” srpskim stradalnicima i članovima njihovih porodica, posebno onima koji su stradali na području bivše RSK, na putu do priznavanja statusa ratnog stradalnika, bez kojeg se ne može ostvariti nijedno od predviđenih prava. Od kada je Hrvatski sabor u julu ove godine usvojio Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, kancelarijama „Veritasa” u Beogradu i Banjaluci svakodnevno se obraćaju Srbi iz Hrvatske i bivše RSK s pitanjem da li se odredbe ovog zakona odnose i na njih. Radi ilustracije navodim nekoliko primera. Dana 25.

Epska bitka Srbina iz Like: Spasava zemne ostatke ustaških žrtava – pre velikog potopa

Tri srpska i tri hrvatska sela u Lici, u dolini podno Velebita, kuće, crkve i grobove, potopiće akumulaciono jezero. Dok katolička crkva vodi uzaludnu kampanju kako bi spasila imovinu, jedan Srbin spasava kosti svojih sunarodnika koje su ustaše bacile u jame, ali i tela američkih avijatičara, koje su ubili meštani Hrvati. Autor: Senka Miloš Kosinj, tako se zove dolina između Gospića i Otočca, kroz koju protiče reka Lika, na jednoj obali su hrvatska, a na drugoj srpska sela, Mlakva, Gradina i Poljan. O izgradnji brane govori se još od 1912. godine, a priprema za realizaciju projekta oko koga se ovih dana digla bura u Hrvatskoj počela je 2010. godine. Srbin

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Svedočim, ovako je bilo!

Mnogi su me stranci pitali: „Kako je ratovanje počelo?“. Nevoljko sam odgovarao: „Organizirano i veoma agresivno, šovinistički , a neki su svoj integralni nacionalizam dizali na rasizam, da su superiorniji, inteligentniji, prosvećeniji, kulturniji. „Što južnije to tužnije!“ Posebno se licitiralo: ko koga eksploatira, otima devize, pljačka, itd. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. oktobra  2016. godine. Neki manuskript srbijanskih akademika pod naslovom „Memorandum“ bio je proglašen uzrokom rata u Hrvatskoj. Zaredaše osnivanja kriznih ratnih stožera na čelu sa ustašoidima povratnicima, udbovcima, komunjarama prebjeglim u HDZ. Međutim, rat je dogovoren, između kovača rata, Miloševića i Tuđmana, ali ne i objavljen. Vodio se za

Sozercanje (2)

Čitanka srpskog stradanja od ustaša je teško štivo. Užasni pokolji, stravični, monstruozni zločini, demonski karakteri dželata… Piše: Zorica Đoković Ondašnji krici i plač ponekad nadjačaju sadašnju svakodnevnu gradsku buku. Slike nasilnog umiranja promiču pred očima umjesto zgrada i prolaznika. Treba to nositi. Kao i niz pitanja koja izviru iz toga, pitanja bez odgovora. Treba sve to nositi kroz dan i dalje kroz život. Teška literatura koju je nemoguće svakodnevno čitati. Kalendar je prepun datuma kada umiranje za Srbe nije bilo svakodnevni, uobičajeni odlazak dostojan čovjeka na kraju svog zemnog života. Spoznali su nepojmljivo tešku, mučeničku smrt, kojom su prešli preko, ostavivši svoje krvnike i nas, potomke, na ovoj strani. Između

Vladimir Umeljić

Istoričar dr Vladimir Umeljić: Dokumenta o genocidu u NDH uništavana u Brozovo vreme

Ovo, za „Novosti“, naglašava dr Vladimir Umeljić, istoričar i teolog, kojem je upravo ovih dana Izdavačka kuća „Filip Višnjić“ u Beogradu objavila istorijski roman „Vučji mesec iznad kuće Čarnojevića (Prilozi za familijarnu hroniku)“. Priznavanje nezavisnosti Kosova i Metohije predstavljalo bi duhovnu kastraciju, a zatim i kolektivno samoponištenje srpskog naroda. Imam poverenja u naš narod uprkos sistematskom rasrbljivanju, koje traje od one nesrećne jugoslovenske zaslepljenosti po završetku Prvog, Drugog svetskog rata i Brozovog terora. I, naravno, uprkos svim drugo i trećesrbijancima, koji se iz raznoraznih razloga kockaju tuđim novcem. Mislim, ili se barem nadam, da ih je naš narod prozreo i stavio ih na mesto koje zaslužuju. Ovo, za „Novosti“, naglašava

Dobrodošlica Nijemcima prilikom ulaska u Zagreb 1941. godine

Hrvatska akademija nauka: Hrvatski jezik uslov Srbiji za pristupanje EU

Hrvatska akademija nauka i umetnosti (HAZU) predložila je vladi da kao jedan od uslova za pristupanje Srbije Evropskoj uniji zatraži da zvanični Beograd, kako navode, „javno i nedvosmisleno prizna hrvatski jezik kao poseban i nezavisan standardni jezik i jedan od službenih jezika EU“, prenela je Hina. Izjavu o tome je doneo Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU, a prihvatila ju je Uprava Akademije i sada je ona službeni stav HAZU, koji je osim medijima dostavljen i premijeru Andreju Plenkoviću. Odbor je, navodi se u saopštenju HAZU, izjavu doneo „uzimajući u obzir činjenicu da kulturna i javna tela Srbije, kao i institucije koje se finansiraju iz njenog proračuna, učestalo već

Hercegovci, pridružite se obnovi spomenika stradalničkog sela Čavaš u Popovom Polju

Ovim putem obaveštavamo meštane sela Čavaš, njihovu rodbinu, prijatelje i sve darodavce da je u sklopu planiranih radova u okviru akcije Čavaš 2019. izvršena sanacija spomenika žrtvama stadalim 1941.godine. Selo Čavaš u Popovom Polju je poslednje selo na desnoj obali reke Trebišnjice. U periodu između dva svetska rata u selu je živelo oko tri stotine stanovnika od čega 150 Srba a ostalo su bili Hrvati. Za vreme II svetskog rata na svirep način stradao je 101 meštanin srpske nacionalnosti od 150 koliko je selo tada brojalo,što ovaj zločin svrstava u najteže zločine na ovim prostorima. Tog 11. avgusta 1941. u ranim jutarnjim časova ustaše opkoljavaju selo i na gubilište podno

Linta: Hrvatska slavi zločince nad Srbima u Gospiću

Osuđeni ratni zločinac i hladnokrvni ubica Mirko Norac je za gospićke i ličke Hrvate i većinu hrvatskog naroda heroj domovinskog rata koji je po svom karakteru bio osvajački i agresivni rat. Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ističe da planska likvidacija najmanje 124 Srba u ličkom gradu Gospić u ljeto i jesen 1991. godine jeste važan dokaz da je cilj proustaškog režima Franje Tuđmana bio stvaranje etnički čiste hrvatske države bez ili sa što manje Srba. To potvrđuje činjenica da je državni vrh sprečio istragu o tim likvidacijama iako je bilo dobro poznato ko su naredbodavci i izvršioci navedenih monstruoznih ubistava. Za navedena ubistva trebalo je da bude osuđeno

Jasenovac nije političko sredstvo, već stratište Srba

Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik istakao je da je skandalozan i ponižavajući, i sa ljudskog i sa političkog stanovišta, predlog predsednika SDA Bakira Izetbegovića da u „zakonu o zabrani negiranja genocida u Srebrenici“, koji je nametnuo Valentin Incko, budu ugrađeni i amandmani koji bi se odnosili na Jasenovac. „Ponižavajući je, jer je to pokušaj trgovine stratištima, izjednačavanja zločina, kao i korišćenja najvećeg stratišta srpskog naroda ikada u prizemne političke svrhe“, istakao je Dodik, prenosi RTRS. On je ocenio da bi Izetbegović „da nas podmiti amandmanom u koji bi trebalo da stane pola miliona ubijenih Srba, ne bi li mi prihvatili da se na nekim drugim mestima dešavalo šta se

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.