arrow up

Darko Ristov Đogo: To što se desilo u Zagrebu izraz je najiskrenijeg osjećanja većine Hrvata

Ne mogu da se načudim našem čuđenju zbog Tompsonovog koncerta. Jedna civilizacija svoje aksiome ispoljava uvijek i u svemu, u najvišim i najnižim kulturnim registrima. Zapadna civilizacija se od samih svojih početaka, od franačkog falsifikovanog Rimskog carstva do danas, odlikovala prezirom, netrpeljivošću i agresijom prema “Grcima” tj prema svemu i svakome ko je krštenje primio iz Konstantinopolja. “Mi smo dva svijeta i nikada nećemo biti jedan jer Bizant je sve pokvareno” – te riječi nije izmislio već izrekao kardinal Stepinac, ali iste riječi su izrečene hiljadama puta ranije, od Hegela do svakog poslodavca u EU koji našem gastarbajteru neće da da povišicu i unaprjeđenje. Taj duboki, rasistički jaz unutrašnje je

RASPOLUĆENA DINAROM

Dinara po sredini mene. Raspolutila me. Raspolućena sam Dinarom. Ja sa dva njena lica. Kamen i šuma. Rumena ruja i Suncem sasušena tanka trava. Jedno mi lice bosansko, drugo ličko, podvelebitsko. Koje je lice više moje i čija sam više ja? Ja lička i bosanska kći. Čija sam više? Piše: Cvijeta Radić Pod Dinarom se polje pružilo. Zelenilo žutim klasom presečeno ogleda se u plavetnilu od lakih krila plavih ptica ponad Troglava. A u tom polju moji. Kao na straži večnoj pod mramorom na obe strane polja. Nema nam kuća da u njima vatra zaplamti, nema ni ovce da zableji, ni psa da zalaje, ni konja da zarže… Ako! Ali

Milan Jokić: Krvavo ljeto 1941. godine u Kalatima

Nismo zaboravili stradanje naših najmilih krvavog ljeta 1941. godine u srpskom selu Kalatima, kod Kulen Vakufa, srez Bihać. Ja sam potomak, jedne od mnogih stradalih i skoro zatranih porodica od strane ustaša 1941., iz sela Kalati. Iz moje porodice pretekla su samo 4. člana. Sve ostalo su ustaše pobile, Srpsko uvo nije ostalo u Jokića Gaju. Ubiše đedovog oca a mog pramđeda Jokić Milu, kod naše lokve, kod stare kuće. Ubiše, đedovog brata Jokić Dragana, u kući Medić Dane, sa njegovom familijom. Ubiše đedovu ženu Miku Jokić, rođ. Pilipović i njihovo troje  djece, isto u Kući Medić Dane. Ubiše đedovog brata Đure ženu Jokić Devu rođ. Pilipović i njeno troje

Cvijeta Radić: JULI

Još jedan juli u Livanjskom polju okupan pamćenjem i ogrejan toplinom plamena sveće. Još jedan juli ogrejan Suncem i milovan plavim nebom Livanjskog polja. Još jedan juli sa toplim zrakom i pesmom zrikavaca. Ni jedan juli bez sećanja! Nije to sećanje na zrelo žito, ni travu u otkosu i plastu, ni šum zelenog lista kukuruza… Nije to sećanje na pesmu kosaca, na zvuk klepanja kose i devojački kikot pod hladom bukve dok prostire na beloj marami ručak… Nije to sećanje na ledenu vodu u bukari, ni na letnju noć kad spavaš na senu da ti telo otpočine pod hladom mesečine… To je ono teško, tužno sećanje ranjenog sina i unuka

Bastašić: JADOVNO JE NAJVEĆI PODZEMNI GRAD U LICI

Danas više nego ikada treba podsjećati na istorijsku lekciju koju su srpski Sveti novomučenici krvlju svojom ispisali. Jadovno je najveći podzemni srpski grad u Lici, a u akvatorijumu rta Slana nalazi se druga srpska plava gorbnica, izjavio je predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” iz Banjaluke Dušan Bastašić.“Ovaj strašni bezdan, Šaranova jama, samo je jedna od kraških jama Like i Velebita u koje su mučenici često još živi bacani, pa na njihovom dnu danima umirali. Teško je pojmiti tu patnju o kojoj je svjedočio samo mali broj onih koji su se uspjeli spasiti. Ali, Gospod se pobrinuo da sa tih mjesta stradanja uvijek neko pretekne”, rekao je Bastašić. Bastašić je naglasio da

Braća mučenici Risto i Marko Popovac

Zločin nad Srbima iz Metkovića uoči Vidovdana 1941.

Ubijeno je 14 Srba, među kojima po jedan katolik i musliman. Iz Metkovića su su ubijeni  pravoslani sveštenik Vasilije Kovačina (1912), trgovac Boško Popovac (1883) i sin mu Risto (1912). UZ SCENU  ZLOČINA U AUTOBUSU KOD SLANOG NAD SRBIMA IZ METKOVIĆA I DUBROVNIKA (SKORO SVI POREKLOM IZ HERCEGOVINE) 27. JUNA 1941. GODINE.  MEĐU ЖRTVAMA NIJE BILO JEVREJA KAKO JE U FILMU “OKUPACIJA U 26 SLIKA” PRIKAZANO Ostale žrtve su Iličković Marko, Kosović Risto, Milan Lečić, Marić Lazo, Medan Jovo, Mladenović Ranko, Pravica Jovo, Vučić Milan, Batinić Božo i Hajdarhodžić Murat. Drugi sin Boška Popovca (Marko) uspeo je da pobegne. Vratio se u Metković gde mu je bila  Hrvatica i sa

suvaja-28.jpg

Suvaja, mjesto zločina koje ne smijemo zaboraviti

Ustaški pokolj, 01. jula 1941. nad stanovništvom sela Donja Suvaja, smještenom između Srba i Donjeg Lapca, predstavlja najmasovniji ustaški zločin nad stanovništvom kotara Donji Lapac prije ustanka srpskog naroda u borbi za opstanak.[1] O razmjerama ovog zločina, ali i zločina usko vezanih za ovaj događaj, tj. pokolja u mjestima Lički Osredci i Bubanj, govore i podaci o ukupnom broju žrtava. Prema podacima istoričara dr Đure Zatezala (1931-2017.) iz Karlovca, ustaše su tog dana “ubile i nožem usmrtile 243 srpska civila od kojih 118 djece, 75 žena i 50 muškaraca”[2] Po nekim drugim izvorima, tj. poimeničnim spiskovima žrtava, u pomenutim selima Suvaja, Osredci i Bubanj, u prva tri dana mjeseca jula,

Dođite do Šaranove jame u subotu 21. juna 2025, jer nismo zaboravili

Sa blagoslovom Njegovog Preosveštenstva, Episkopa gornjokarlovačkog g. Gerasima, povodom osamdeset i četvrte godišnjice od početka Pokolja, molitvenim sjećanjem na mučenike postradale na Jadovnu, biće obilježen „Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2025.“, Bez obzira što se ovo stratište danas nalazi van granica Srbije i Srpske, smatramo našom dužnošću da njegujemo kulturu sjećanja i pamćenja na naše stradalnike, bez obzira gdje su postradali. Stazom Jadovničkom; FOTO: Jadovno 1941. / Nikola Zajc U subotu 21. juna 2025, nad Šaranovom jamom na Velebitu, šesnaestu godinu za redom, sa početkom u 11 časova, biće služen parastos za ne manje od 38.000 pravoslavnih Srba, pobijenih u kompleksu logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag u

U petak 20. juna u 15 časova, u Karlovcu promocija knjige Đurđice Dragaš Vukovljak “Jer mi smo ista krv”

Sa blagoslovom Njegovog preosveštenstva, gospodina Gerasima, promocija će biti održana u crkvenoj sali u porti Sabornog hrama Sv. Oca Nikolaja. Riječ je o prvoj pjesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sjete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama Pokolja. Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pjesme su objavljivani na sajtu i društvenim mrežama udruženja građana „Jadovno 1941.“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pjesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac. O poeziji i književnom izrazu govoriće Gordana Dostanić iz udruženja Ognjena Marija Livanjska iz Beograda, a o inspiraciji za ovu zbirku govoriće Momčilo Mirić, predsjednik udruženja

Me­šta­ni ure­di­li za­po­sta­vlje­ni spo­me­nik i grob­ni­cu

Kom­pleks pa­lim bor­ci­ma i stra­da­lim ci­vi­li­ma iz­gra­đen 1961. lo­še je odr­ža­van, a po­sled­njih de­ce­ni­ja pot­pu­no za­pu­šten Spe­ci­jal­no za „Po­li­ti­ku” – Milan Pilipović No­vi Grad – Go­di­na­ma za­pu­šten spo­me­nik i ma­sov­na grob­ni­ca bor­ci­ma u Dru­gom svet­skom ra­tu, ve­ći­nom ru­da­ri­ma i žr­tva­ma fa­ši­zma iz Lje­šlja­na i su­sed­nih pot­ko­zar­skih se­la, oči­sti­li su Ma­rio i Mi­lić Bun­da­lo iz De­ve­ta­ka i Mir­ko Je­li­sa­vac iz Lje­šlja­na. Njih tro­ji­ca od­lu­či­li su da, ovom ak­ci­jom, oda­ju po­čast bor­ci­ma i dru­gim žr­tva­ma za slo­bo­du svo­ga kra­ja. „Spo­me­nik i grob­ni­ca, gde smo ne­ka­da do­la­zi­li na pra­zni­ke i ne­de­ljom po­la­ga­li cve­će i oda­va­li po­čast na­šim pre­ci­ma, bio je iz­gu­bljen u šu­mi. Ni­je se mo­glo do nje­ga. No­ve ge­ne­ra­ci­je iz srp­skih, stra­dal­nič­kih se­la,

Promocija knjige, Ognjena Marija livanjska

Izložba i promocija na Palama, u Sokocu i Istočnom Sarajevu

U okviru svoje aktivnsti predstavljanja široj publici istorije i bogate zaostavštine Srba Livanjskog polja, prikazivanjem izložbe „Srbi Livanjskog polja – tragovi kroz vekove“, uz istovremeno predstavljanje knjige Buda Simonovića Ognjena Marija livanjska, Udruženje OML će se, početkom juna, obratiti publici Republike Srpske, na području Istočnog Sarajeva. Očekujemo vas: Vidimo se!

Sveti Vukašin

Jovan Mirić: Vukašin iz Klepaca

Ko je od ljudi ikada imao prilike da upozna toliku snagu – da čovek pred koljačem ostaje sasvim miran i izgovara mirne, obične reči – „Radi ti, dijete, svoj posao!“? Januara meseca 1943. godine Ivica Matković, Luburićev zamenik u Jasenovcu, naredio je da se uspostavi lekarska komisija koja će podvrgnuti sistematskom pregledu određeni broj jasenovačkih koljača. Neki od njih već su bili smešteni u Zavod za umobolne u Zagrebu, što je Matkoviću kazivalo da postoji problem. Rešenje je video u osnivanju komisije, mada nije jasno šta bi bio njen krajnji cilj osim povećanja efikasnosti u klanju. Stručni deo komisije činila su dva lekara logoraša, dr Nedeljko Zec i dr Nikola

Dušan J. Bastašić

DUŠAN BASTAŠIĆ: SRBI SE I SAMI ODRIČU SVOJIH ЖRTAVA

Kroz vijekove, naša srpska zemlja svjedoči o neizmjernoj žrtvi i postojanosti. Svaki kamen, svaka rijeka, svako drvo, prožeti su uspomenom na one koji su svoje živote utkali u slobodu i čast. Od sjaja Kosova do muke Jadovna, od suza Jasenovca do patnje Krajine – istorija našeg naroda je ispisana krvlju i ponosom. Zaborav je naš najveći neprijatelj! Dopustiti da izblijede sjećanja na nevine žrtve, na junake i mučenike, znači ponovo ih ubiti. Sjećanje nije samo opomena, već i zavjet – zavjet da ćemo čuvati ono za šta su oni pali: našu vjeru pravoslavnu, naš jezik, našu ćirilicu i naš identitet. Jedan od malobrojnih srpskih vitezova, jedan od boraca protiv zaborava

Srpska djeca u Jasenovcu

Djeca iz Divosela u koncentracionim logorima NDH – slike koje nikada na blijede

Na ubogom panju moga zavičaja, Ne čuje se pjesma veselja i žetve.[1] Divoselo, srpsko selo u opštini Gospić ušlo je u istoriju kao najveće stratište  i  grobnica  srpskog  naroda  05.augusta 1941. godine. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 8. septembra 2018. godine. „Ni na jednom stratištu u Lici, pa ni jednog datuma u toku 2.svjetskog rata nije palo toliko žrtava kao u Divoselu 5. augusta 1941.godine. I ne samo po broju žrtava,  nego i bestijalnosti i zločinačkoj  strasti  kakvom  je  počinjen“.[2] Danas, 70 godina poslije, tragajući po spaljenim ognjištima za onima koji su nekada živjeli u Divoselu, ne nailazi se na preživjele, niti

Na jevrejskom delu zemunskog groblja uz grobnicu 6.500 Srba postavljen Časni krst

Pomen srpskim žrtvama logora „Zemun“ održan je kod masovne grobnice u Zemunskom groblju. Molitveni skup sedmu godinu za redom organizuje Udruženja Jadovno 1941 iz Beograda i Banje Luke. Kako je posle Drugog svetskog rata ustanovila Komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača kroz taj logor prošlo je gotovo 100 hiljada ljudi, a u njemu stradalo oko 40 hiljada Srba i 7 hiljada Jevreja i Roma. U grobnici na jevrejskom delu zemunskog groblja sahranjena su tela 6.500 Srba, ali na spomeniku koji je tu podignut piše samo da je reč o žrtvama fašističkog terora. Ljudi su u Prihvatnom logoru „Zemun“ stradali masovno, bez obzira na ideološku pripadnost. Jelena Radojčić Buhač,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.