arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Gospodine, opali još jedan metak, jer me nijesi dobro pogodio

VELIKI USPJEH FILMA „GARAVICE“ Gledaoci dokumentarnog filma „Garavice“ sigurno su zapazili svjedočenje Hrvata Živka Ćurića o zakopavanju srpskih žrtava kada kaže da je jedan ostao živ i javio mu se riječima „pa zar ti mene ne poznaš, kad smo zajedno služili vojsku u Negotinu, ja sam Karanović Nikola“, a zatim kada je ustaša pucao iz pištolja u njega, on ponovo odgovorio „gospodine, opali još jedan metak, jer me nijesi dobro pogodio“. Ime i prezime uz detalj o služenju vojske u Negotinu bili su dovoljni da Nikolini potomci nakon gledanja filma prepoznaju o kome je riječ. Nikola je rođen oko 1900. godine u selu Lipa od oca Luke i majke Marije

Radmanović: Hrvatska Vlada trebala bi da prizna genocid nad Srbima u NDH

Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Nebojša Radmanović smatra da bi bilo sasvim normalno da hrvatska Vlada prizna genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, nakon što je hrvatska delegacija na međunarodnom zasjedanju u Londonu pomenula genocidnu prirodu zločina nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/. Radmanović je istakao da do toga zadugo neće doći. S obzirom na konstantnu polemiku u širokoj javnosti o kompleksu Jasenovac i šta se tamo dogodilo, Radmanović je naglasio da u novoformiranoj hrvatskoj državi nikada nisu priznali da se desio genocid u Jasenovcu. – Nedavno se desilo na konferenciji u Londonu gdje su se razmatrali različiti projekti, gdje je bio i projekat o revitalizaciji

Bastašić: Skandalozno da Hrvatska i dalje ne priznaje genocid nad Srbima

Šef delegacije Hrvatske Sara Lustig na konferenciji IHRA u Londonu, nije jasno rekla da je NDH izvršila zločin genocida nad Srbima. Predsjednik Udruženja „Jadovno 1941“ Dušan Bastašić smatra skandaloznim da Hrvatska i dalje ne priznaje da je NDH izvršila genocid nad Srbima i da je za žaljenje to što se sva srpska stratišta i te genocidne radnje ne pominju na međunarodnim skupovima, kao što je bio o Holokaustu u Londonu. – Hrvatska je davno priznala da je NDH izvršila genocid nad Jevrejima i Romima, ali ne i da je genocid počinjen nad Srbima – rekao je Bastašić Srni. Komentarišući pisanje pojedinih srpskih medija da je Hrvatska na drugom godišnjem zasjedanju

Nismo zaboravili: Stradanje porodice Zec u Zagrebu

Aleksandra Zec bila je kći zagrebačkog mesara Mihajla Zeca, i vjerojatno sasvim obična dvanaestogodišnjakinja, koja po ničem ne bi zaslužila da se o njoj piše, – da je nisu svirepo ubili. Uveče oko 23 časa, 7. decembra 1991. u njen dom u Poljaničkoj ulici 22. na zagrebačkoj Trešnjevci, banuli su Siniša Rimac, Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Suzana Živanović (pripadnici Merčepove jedinice) sa namjerom da uhapse Mihajla Zeca, zbog njegovih navodnih veza sa pobunjenim krajinskim Srbima. On je nekako uspio je istrčati na ulicu, i pokušao pobjeći, ali ga je Siniša Rimac ustrijelio na udaljenosti od tridesetak metara.[1] Nakon tog su svezali 12 godišnju Aleksandru i njenu majku

Šamac: Pomen za 137 Srba koje su ubile ustaše 1944. godine

Kod spomenika u Srpskoj Tišini i Šamcu služen je pomen za 137 Srba koje su 1. decembra 1944. godine ubile ustaše, među kojima je bilo desetoro djece. Lazo Vakić iz Srpske Tišine koji je u Drugom svjetskom ratu izgubio sedam članova porodice, među kojima tri strica, dok je otac odveden u logor, rekao je da je najstariji član familije Vakić. – Ustaše su potrpale u dva kamiona stanovnike Srpske Tišine, njih najviše, te iz Pisara i Šamca, koje su prevezli preko Save i strijeljali kod mosta. Ustaše su bacale bombe na nejač koja je ostala u kućama – ispričao je Vakić. Potomak žrtava Lazar Stanojević, kojem su ustaše otjerale u

Godišnjica stradanja Srba iz sela Kip i Klisa

Nedavno su se navršile 33 godine od stradanja Srba iz zapadnoslavoskih sela Kip i Klisa tokom rata u Hrvatskoj 1991. godine, koji su odvedeni u improvizovani zatvor u Marinom Selu gdje ih 18 nije preživjelo mučenja, saopšteno je iz Dokumentaciono-informativnog centra “Veritas”. U saopštenju se podsjeća da su u periodu od 12. do 18. novembra 1991. godine pripadnici hrvatske vojne policije pohapsili 24 srpska civila u selima Kip kod Daruvara, pod sumnjom da skrivaju oružje, i Klisa kod Pakraca, radi “izmještanja” stanovništva. Srpski civili su odvedeni u Marino selo, gdje su zatvoreni i držani u podrumu improvizovanog zatvora “Ribarska koliba”, psihički i fizički maltretirani, a najčešće metode mučenja su bile

Vladimir Bursać: Zločini Nezavisne Države Hrvatske u Bihaćkom kraju tokom proleća, leta i jeseni 1941.g

Uz saglasnost autora, prenosimo njegov rad objavljen 2023. godine u časopisu Topola, izdavača JU Spomen-područje Donja Gradina. Apstrakt:  Nekoliko dana od početka invazije na Jugoslaviju, osniva se Nezavisna Država Hrvatska. Ključna osoba u stvaranju organa vlasti NDH u Bosanskoj Krajini je Viktor Gutić. Polovinom juna u Bihać kao Veliki župan Velike župe Krbava i Psat dolazi Ljubomir Kvaternik, organizator i predvodnik zločina nad srpskim i jevrejskim življem. U radu su kroz vremensku liniju prikazani svi zločini počinjeni nad Srbima i malobrojnim Jevrejima: oduzimanje zemlje i imovine dobrovoljcima, konfiskacije radnji trgovaca i zanatlija, hapšenja i zatvaranja, pljačkanje imovine i ucenjivanje imućnih žitelja, pokatoličavanje, rad Prijekog suda za Veliku župu, organizovano i

Prve žrtve ustaškog terora i genocida u Sremskim Karlovcima, hapšenje istaknutih građana juna 1941. godine i njihovo stradanje u logoru Jadovno

Položaj Srba u NDH se sve više pogoršavao, kao i položaj Jevreja i Cigana, posle objavljivanja „Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti“ i „Zakonske odredbe o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda“ početkom maja 1941. godine u glasilu hrvatskog ustaškog pokreta (Hrvatski narod, broj 78 od 1. V 1941. godine). Te odredbe je propisao poglavnik NDH Ante Pavelić po nemačkom nacističkom uzoru. Mržnju protiv Srba, Jevreja i Cigana uporno je širila ustaška propaganda preko dnevne štampe, radija i na skupovima. Oni su okrivljivani za sva postojeća zla i označavani kao niže rase i „nepoćudni elementi“. Srbi su još nazivani četnicima, a srpska pravoslavna vera grčko-istočnom ili šizmatičkom. Ustaška štampa je

Željko Kresojević: KOMADIĆ KRUVA 

Stara Gradiška – logor. Odvajanje djece od majki, 10. juni 1942. godine Imate jedno dijete Neko dvoje.  Možda ih imate troje. Možda nemate svojih.  Tetka ste nekom … Stric ste nekom, ujak Možda ih imate četvero…  Baš kao što ih je moja baba DRAGICA (rođena Hajdin), stara 30 godina imala na taj dan… DANICU (11), MIHAILA (9), MILOŠA (7) i MILKU (2).  Privili su joj se uz skute.   Najmlađa joj Milka u rukama. Za Danicu ćaća kaže da je bila štrkljava curica, vitka.  Tamne kose i isto takvih krupnih očiju.  Izgleda da je stasom i izgledom povukla na Petroviće i Hajdine.  Moj otac Mihailo, Miloš i najmlađa Milka su

Đurđica Dragaš: NEBO U VODI

Lepo je i strašno jutro divoseljačko. Nebo se u vodi ogleda.Raspuknuto i modro. Potoke Oke isplakale.Zakukale za pesmom devojačkom.Za konjima što grudima njive oru.Za kapom crvenom sa resama crnim,nakrivljenom,opevanom,na srcu iscrtanom. Obeleo sneg staze zarasle.Prekrio pustoš,sakrio tamu. Pod pahuljama belim samuju grobljatragovima zverinjim izgažena.Nema ptica.Nemo je nebo.I zemlja smrznuta tihuje. Lepo je i strašno jutro divoseljačko.Kao izveženi pokrov za pokojnika,kao mladost po livadama rasuta,iznikla,pogažena,večnošću obožena! Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

IZAŠAO PRVI TREJLER ZA FILM O STRADANjU SRPSKOG NARODA U 20.VEKU (video)

Ovo će biti i prvi dokumentarni film koji će obraditi ceo vek Srpskog stradanja. Piše: Đorđe Bojanić Svi dobro znamo da je nad Srpskim narodom u više navrata izvršen kolektivni zločin od strane naših neprijatelja i komšija koji su na državnom nivou u određenim istorijskim trenutcima imali projekat istrebljenja srpskog naroda. Samo u dvadesetom veku u odbrambenim ratovima i agresijama nad Srbima stradalo je preko tri miliona Srba. Sve to ćemo pokušati da utkamo kroz jednu naratorsku priču protkanu video materijalom i uz priču učesnika koji će govoriti u filmu. Pred nama je godinu dana napornog rada, naglašava Đorđe Bojanić. Cilj nam je i da prikažemo kroz istorijski presek i kontinuitet

gospic.jpg

O Mesiću i Gospiću

SVJEDOČENjE BRAĆE DRAŠKA I BOJANA KALANjA IZ GOSPIĆA, ČIJI SU RODITELjI ĐORĐE I MIRJANA UBIJENI 18. OKTOBRA 1991. NAKON “SMRTONOSNOG SASTANKA” NA LIPOVOJ GLAVICI Gospićka bajka Bojan Kad sam došao na VMA na prepoznavanje, samo znam da je bio jako ružan dan, januar, devedeset i druge. Došao sam tamo, ja i jedna tetka, prepoznao sam ga po tom kaišu… Otac je često išao u kupovinu. Baš se sjećam toga kaiša. Kupili smo ga skupa u Dermi u Gospiću, u kožarskoj radnji. Mamu sam prepoznao… Ona je radila zube kod doktora Johmana, prepoznao sam zube. Kad mi je doktor Stankovi rekao, meni je bilo teško. Jednostavno, neka težina u plućima. Nisam

Pomen i parastos za 520 Veljunčana

Mićo I. Martinović: Molitva na Kolariću

Vapaj molitve pokajničke nek put neba sine i silno jurne u visine, i mučenika bol umine! Klonule glave na grudi,Sjedim zariven u gusti mrak,U tišini sve je, zidovi hladniTamne noći odbačen svlak.Samo misli iz klonule glave,Kaplju u noći sleđene zjap,Uma mračno predskazanje,Il’ možda skriveni neki znak? Kližu misli treperave, svele,Izgubljene u vremena tamnim skutima,Ljepljive, teške i vrele,Kroz lavirinte zagubljenim putima.Istrže se duša iz okova puti,Pa ko svila, božanskim nošena dahom,U predvorju drevnoga mraka sluti,Da vjekovima sve je, pokriveno prahom! Tijelo, savijeno u bolnom grču,Znojnim čelom ledeni kamen dira;Dok plamenovi voštana tijela srču,Klizi duša tunelom mističnog vira!Može li čovjek nad ponornom hridi,Upregnut sjenima u tragičnom srazu,Da obzorje božanskih vrtova vidi,I iz

Zlatomir Lazić: Mi smo duboko nesrećan narod koji ne haje za svoje mučene i poklane pretke

Zločini počinjeni nad Srbima u Rašića Gaju kraj Vlasenice su po bestijalnosti nezamislivi. Nakon mučenja, zakopali su Srbe do ramena u zemlju, a onda ih dotukli drljačama. Moj otac, Janko Lazić, na fotografiji u gornjem redu drugi sleva, sa mlađim bratom od strica, Živkom Lazićem (kome su ustaše ubile oca u leto 1941. u neviđenim pokoljima u Rašića Gaju kraj Vlasenice), marta 1942. u Bajinoj Bašti, nakon prelaska Drine pred Crnom legijom Francetića. Moj otac je upućen u Vrnjačku Banju, gde je preležao pegavi tifus, dok je Živko još neko vreme nakon rata proveo u Bugarskoj, u centru za srpsku decu bez roditelja. U retkim prilikama otac mi je pričao

Đurđica Dragaš: Jer… mi smo ista krv

U Kući Milanovića u Banjoj Luci promovisan je književni prvenac Đurđice Dragaš Vukovljak  “Jer …mi smo ista krv’’, posvećen svim nevinim srpskim  žrtvama – od Divosela , preko Jadovna, Gospića, Paga,  Garavica, Prebilovaca – do najvećeg srpskog stratišta Jasenovca. Kroz potresne sudbine  stradalih  u svojim pjesmama Đurđica poručuje  – dugujemo im nezaborav, da se ne bi ponovile ’41. i ’91. godina. Profesor doktor Duško Pevulja, direktor Kuće Milanovića rekao je da je posebno srećan zbog  promocije, zato što se priča o nacionalnom stradanju uklapa u koncept ove kuće srpske kulture. Srpski kulturni obrazac, poslije iskustva 20. vijeka, mora u sebe da uključi i tzv. kulturu sjećanja. Zapravo nije riječ o sjećanju, već ova zbirka svjedoči o onome što

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.