arrow up

Mirić: Reč Pokolj ne ostavlja ni trun zazora ili nedoumice šta se mahom dogodilo tadašnjem Srbinu

U Beogradu je 18. marta 2019. održana konferencija za medije udruženja Jadovno 1941. na temu: „POKOLj“ – Terminološka odrednica za genocid počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Na konferenciji je govorio i Momčilo Mirić, predstavnik Udruženja za odbranu ćirilice „Dobrica Erić“. Transkript i video zapis njegovog izlaganja donosimo u celosti: Naše udruženje za odbranu ćirilice „Dobrice Erić“ u potpunosti i sa ushićenjem podržava ovaj predlog od onog momenta kada smo čuli za njega i kada ga je gospodin Bastašić izložio i otvorio sajt. Ta inicijativa, da se stradanje Srpskog naroda tokom Drugog svetskog rata na teritoriji Nezavisne države Hrvatske nazove imenom Pokolj dovela nas je u situaciju

Mare Petrović: Zaboravljena heroina Velikog rata

Mare Petrović je nagrađena sa čak dvanaest odlikovanja, koliko je zadobila i rana Dosad je u domaćoj istoriografiji tvrđeno da je čuvena Milunka Savić najodlikovanija i žena sa najvećim vojnim činom. Slučaj anonimne Mare Petrović to demantuje. Ova ratnica preuzima njen pijedestal. Bez obzira na to njihova nenadmašna i neponovljiva dela večno ih krunišu divljenjem i poštovanjem. Ostavši rano bez jednog roditelja, majčine nežnosti, solidarnosti, Mara se našla u okruženju muškaraca koji su i od nje očekivali podjednaka požrtvovanja. Ni teže poslove na njivi nije odbijala. Porodična harmonija izgubljena je odlaskom muških članova u četničke redove. Mara se suočila sa novim iskušenjem ostavši sama i bez podrške. Sve ove tegobe

Marija Tošović iz Merdara u bombardovanju izgubila ćerku i muža : Rođenje Anđelke kao uteha za bolne rane

Sećanje žena koje su 1999. godine bile trudne na strepnju gde će se i kako poroditi: Bila sam u sedmom mesecu trudnoće kada su mi ubili najmilije Nikom nije bilo lako te 1999. godine, kada su gotovo tri meseca našu zemlju zasipale NATO bombe, ali je ženama koje su u tom momentu bile trudne bilo još teže: brigu i strah za živote nerođene dece nikada neće zaboraviti. Umesto uz smeh i zvuke muzike, najlepši period u životu provodile su uz zvuke sirena, u podrumima, a ne u parkovima i šetnjama. Uz stravične vesti o smrti najbližih, prijatelja i komšija, dok su strepele kako će se i gde poroditi, hoće li

Ivo Anić: Djeca s Kozare

„U ovoj zemlji ne može nitko da živi osim Hrvata, a ko neće da se pokrsti mi znademo kuda ćemo s njim. Danas nije grehota ubiti i malo dijete koje smeta ustaškom pokretu. Svu srpsku gamad od 15.  godina pa naviše mi ćemo bez grižnje savjesti poubijati, a njihovu djecu smjestiti u obitelji koja će ih odgojiti kao dobre katolike. Uzmimo strojnice u ruke i tamanimo ih sve do kolijevke, sve ono što je protiv ustaške vlasti i države.“ Autor: Ivo Anić Izvor: tacno.net ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od

Masovna grobnica žrtava sela Kometnik i Dobrić, ubijenih 1942. u Voćinu

Zločinac Stier

Ustaški pukovnik Ivan Stier, djed Davora Ive Stiera, zapovijedao je jedinicama koje su počinile masovne zločine nad Srbima iz Slavonije. Pripadnici njegove bojne 1942. ubili su 229 mještana Dereze, od čega 75 djece, a oko još 300 otjerali u logore. Kao jedan od glavnih ustaških operativaca odgovoran je i za pljačku jevrejske imovine i hapšenje Srba iz Osijeka Izvor: PORTAL NOVOSTI 25. marta 2018. ; Autor:Milan Radanović NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Izjava

Nećak: Niko nema pravo da osporava usvojenu odrednicu „Pokolj“

Reagujući na zahtev dela naučne zajednice u Republici Srpskoj da se kao nepotrebna i štetna odbaci odluka Udruženja “Jadovno 1941.” da genocid koji je Nezavisna država Hrvatska počinila nad Srbima u Drugom svetskom ratu bude imenovan kao “Pokolj”, Aleksandar Nećak, eminentni član jevrejske zajednice Srbije zapisao je sledeće: Ako su nam pričali bajke zarad bratstva i jedinstva, dosta je toga. Prerasli smo bajke i zataškavanje istine o svirepom, počinjenom iz duboke neshvatljive mržnje, zločinu. Taj zločin, baš zato što se tvrdoglavo i uporno nastoji da se potisne iz našeg sećanja, mora dobiti odrednicu. I mora svako ko čuje tu odrednicu da zna šta ona znači, a znači užasan, ljudskom mozgu

Milivoje Ivanišević Foto A. Stanković

Ivanišević: Stradanje djece i žena izazvalo demografsku katastrofu Srba

Direktor Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. vijeku Milivoje Ivanišević upozorava da satiranje Srba počinje uništavanjem žena i djece i da je upravo tako slabljen srpski narod u BiH tokom 20. vijeka, čije su žrtve u ovim populacijama daleko veće nego kod drugih. BROJ STRADALIH GOVORI O STRAVIČNOJ POGIBIJI SRBA On naglašava za Srnu da je u toku veoma obimno istraživanje o stradanju srpskog naroda u BiH u 20. vijeku koje je inicirao srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. Ivanišević navodi da su „dosadašnja istraživanja potvrdila da su nakon velikih zločina počinjenih nad Srbima u dva svjetska rata tamošnji muslimani stekli veliku demografsku prednost“. – Valjda se, uslijed toga,

Božica Жivković Railić Foto: Siniša Pašalić / RAS Srbija

Rajilić: Pravosuđe BiH ne zanimaju srpske žrtve

Pravosuđe BiH ne zanimaju srpske žrtve, što dokazuje činjenica da još niko nije odgovarao za zločin na Nikoljdan 19. decembra 1992. u Gornjoj Jošanici kod Foče, kada je muslimanska vojska iz Goražda na kućnom pragu svirepo ubila 56 mještana, rekla je Srni predsjednik Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske Božica Жivković Rajilić. Rajilićeva je navela da pravosuđe BiH ne radi svoj posao jer, kako je naglasila, nije moguće da prođu decenije i više, a da niko nije odgovarao iako postoje svjedoci, ubijeni i zna se da je zločin u Gornjoj Jošanici počinjen. Ona je naglasila da je za pravosuđe BiH obično tako kada je riječ o srpskim žrtvama, te dodala

Pomen ubijenima u Jeminovcu

U znak sećanja na 42 meštana koji su 1991. godine ubijeni u selima u okolini Požege i ove godine održan je parastos i polaganje venaca. Krajem oktobra 1991. godine hrvatske snage sprovele su prisilnu evakuaciju u 26 srpskih sela u okolini Požege i tom prilikom iseljeno je više od 2.000 ljudi. Deo žena i starijih meštana nije napustio svoje kuće, a 10. decembra hrvatske jedinice napadaju ta sela i tom prilikom ubijaju 42 meštana Čečavca, Čečavačkog Vučjaka, Jeminovca, Ruševca i Šnjegavića. Za ovaj zločin do danas niko nije odgovarao, a pripadnici srpske zajednice okupile su se i ove godine na ovaj dan, koji se u svetu obeležava i kao Međunarodni

parastos_bilogora_grubisno-polje.jpg

Prije 28 godina počela akcija „Otkos“ i masovni progon Srba

Danas se navršava 28 godina od početka akcije hrvatske paravojske „Otkos 10“ koja je dovela do masovnog progona i ubistva Srba na području istočne Bilogore, gdje je od 1991. do 1997. godine život izgubilo 66 osoba, većinom srpske nacionalnosti i onih koji su bili u rodbinskim vezama sa srpskim porodicama. Akciju „Otkos 10“ sprovela je hrvatska paravojska s ciljem likvidiranja ili protjerivanja Srba sa područja Grubišnog Polja. Od ukupnog broja stradalih na području istočne Bilogore, oblasti koja se nalazi u trouglu između Bjelovara, Daruvara i Virovitice, 41 je civil, od kojih je 17 ubijeno prije akcije „Otkos-10“ tokom kampanje zastrašivanja i zlostavljanja, te 23 pripadnika Teritorijalne odbrane, dok su dvojicu

Stradanje Srba dobilo ime: Pokolj je srpski Holokaust

Ono što nema ime ne postoji, reči su kojima su se vodili u Udruženju „Jadovno 1941.“ koji su, „kad već neće niko drugi“, javnosti predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značilo što i Holokaust (Šoa) za jevrejske. „Svoje ime i prezime imaju žrtve, imaju ga i zločinci, a ime imaju i maljevi, noževi, srpovi… kojima su Srbi ubijani u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, samo taj stravični događaj nema ime, i mi smo odlučili da to promenimo. Zvaće se Pokolj (sa velikim P), i trebalo bi da ga tako ubuduće nazivaju svi koji ga koriste, od novinara do istoričara koji se tim pitanjem bave“, rekao je na konferenciji

Vasilije Đ. Krestić: ZAŠTO SAM POTPISAO APEL ZA ODBRANU SVETIH SRPSKIH NOVOMUČENIKA JASENOVAČKIH

Ovim odgovorom nemam nameru da polemišem s Veljkom Đurićem Mišinom i to iz više razloga. Prvo zato što smatram da on ni u kom pogledu nije dorastao tome da bude moj partner za bilo kakve naučne i stručne rasprave, bez obzira na to što umišlja da je veliki naučnik, da je nadišao i daleko prevazišao sve istoričare koji se bave srpsko-hrvatskim odnosima i počinjenim hrvatskim genocidom nad Srbima u NDH. Drugo, zato što on nije sposoban da vodi ozbiljne naučne i stručne rasprave, što sve koji ne misle kako on misli, na jedan surov, neotesan i primitivan način obezvređuje, potcenjuje i vređa raznim izmišljotinama, nimalo biranim rečima i neistinama. Umesto

Muke po Hristijanu

Šta da radi prosečan srpski pravoslavni hrišćanin sa višedecenijskim liturgijskim stažom kada čuje svog arhijereja kako ga okrivljuje za ono za šta ne može da bude kriv? Šta da misli kada vidi jasenovačko mučeništvo svojih predaka upoređeno i objašnjenjo narko-leptičkim i LSD vizijama u nekom arhijerejevom predavanju održanom negde u belom svetu, pred stranim auditorijumom? Čemu da se siroti vernik nada kada čuje svog arhijereja kako huli? Da li da vernik tada ispovedi svom duhovnom ocu nastale sumnje u vezi sa tim pastirom? Da li da ipak prihvati pastirsku optužbu i prizna pred sobom i celom srpskom zajednicom nepostojeću krivicu? Da li da usvoji arhijerejevu očinsku pouku o jasenovačkom stradanju

Savo Štrbac: Spisak vukovarskih žrtava

Stavljanje i Srba na spisak vukovarskih žrtava, izloženom u dvorištu Franjevačkog samostana, kod posetioca spomen-obeležja trebalo bi da stvori utisak da su i oni branili Vukovar. vih dana medijski hit u Hrvatskoj je otkrivanje spomen-obeležja vukovarskim žrtvama,  na kojem se našlo 2.717 imena i prezimena, koja su ispisana na staklenim pločama postavljenim u dvorištu Franjevačkog samostana i župe sv. Filipa i Jakova pored Dunava. Spomen-obeležje je projekat fra Ivice Jagodića, gvardijana Franjevačkog samostana u Vukovaru, koji izjavljuje da se na pločama nalaze imena „onih koji su dali svoje živote za Vukovar” među kojima su: branitelji i civili, muškarci, žene i deca, katolici, pravoslavci, muslimani… i svi na jednom mestu. „Rekao bih

BESPUĆA BLASFEMIJE I NEPOČINSTVA

Mnogi dobronamerni Srbin, što će reći naivan, dobrodušni čovek, apelovaće na srpsko-srpski dijalog u vezi teme o kojoj se ćutalo, po potrebi katkad pričalo, a najmanje radilo tj. ozbiljno i organizovano istraživalo.  Ne shvata naš dobri i napaćeni narod da se nije hladne glave razgovarati sa srpskim izrodima koji bi, onako olako, da ubijaju ubijene goloruke ljude, isturajući predase umesto argumente – Crkvu, nacionalne institucije prvog reda, a jedan čak uporno i svagda i fakultetsku diplomu istoričara. Takvi su možda jednom bili Srbi, ali kad smo im dali priliku da učine dobra dela, videli smo da su zastranili, čineći svesno ili nesvesno neprebolna i neoprostiva nepočinstva. S takvima nema razgovora.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.