arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Glina stara Glinska crkva

ZLOČINI HRVATSKIH USTAŠA: Ubijanje srpskog naroda u Gornjem Taborištu, kod Gline, od strane svojih komšija

Selo Gornje Taborište nalazi se na području opštine, odnosno nekad i kotara (sreza) Glina, na Baniji. Udaljeno je oko 18 kilometara severno od Gline, na putu koji vodi do sela Slatine, na reci Kupi. Kod sela je i raskrsnica puteva koji vode na istok, do sela Stankovca, na reci Glini, i na zapad, do puta na Kordunu koji spaja Vrginmost sa selom Lasinja, na severu, na reci Kupi. Srbi u Gornjem Taborištu doživeli su u Drugom svjetskom ratu nekoliko puta strašne zločine od strane hrvatskih ustaša iz svoga i okolnih sela. Doživeli su najstravičnija klanja i ubijanja od Hrvata, svojih komšija, dotašnjih dobrih poznanika i prijatelja. Doživeli su i pokrštavanje

Mihajlo-Veljic.jpg

Kako sam preživio dječji logor

Priča Mihajla Veljića jedna je od priča hiljada djece s Kozare, koja su nakon ustaško-njemačke ofenzive sredinom 1942. završila u logorima NDH-a. Veljić, rođen u Donjim Podgradcima kraj Bosanske Gradiške, u to je vrijeme bio dvanaestogodišnjak. – Kada je počela ofenziva, povukli smo se iz sela u Kozaru, gdje smo majka, moja braća Milorad i Pero i ja uhvaćeni s mnoštvom naroda i odvedeni u Staru Gradišku. Selekcija je izvršena odmah; muškarci i mlađe žene odvojeno su slani u Njemačku na rad. Prije odlaska, muškarci su bili na katu kaznionice, a mi djeca i žene bili smo u dvorištu oko kaznionice. Bilo je grozno vruće, a nije bilo vode. Presušio

NAJAVA: Pomeni povodom 80 godina od stradanja Livanjskih Srba

Ovo je osamdeseto leto od kada su naši rođaci, kumovi, prijatelji, komšije, naši sunarodnici pobijeni ustaškom rukom na 17 stratišta na području Livna i okoline. Ovo je trideseto leto kako su njihove mošti, povađene sa većine stratišta, sahranjene u zajedničku grobnicu u Spomen kapeli podignutoj u porti srpske pravoslavne crkve u Lijevnu. Osamdeseti put ćemo se zajedno pomoliti za duše i zapaliti sveću našim dedovima, babama, tetkama, stričevima, ujacima… koje nismo upoznali, koji nas nisu grlili, ali koji su bili tu negde kraj nas u pričama i sećanjima preživelih i koje smo zavoleli kroz ta tuđa sećanja. Stariji smo nego što su oni bili kad ih je presekla i u

Rade R. Lalović: STRADANjE KAO ISTORIJSKA I POETSKA ČITANKA

O knjizi Jelene Kovačević, Stradanje, UG „Jadovno 1941.“, Banja Luka, 2021. Kada se pred čitaocem nađe jedno pjesničko ostvarenje ono se uvijek nudi kao izazov i za čitanje, i za tumačenje. Pogotovo je to izazov kada se pred vama nađe pjesnička zbirka inspirisana stradanjem jednog u istorijskom kontekstu u kontinuitetu napaćenog naroda kao što su Srbi. Ta poezija stradanja i patnje je uvijek poetsko svjedočenje o stradanju i patnji ne samo u logorima smrti u toku dva globalna rata u 20. vijeku, nego i u građanskom ratu s kraja dvadesetog vijeka. I to legitimno poetsko svjedočenje ima svoju realnu, stvarnu i opštepoznatu podlogu, a onda i poetsko-simboličku nadgradnju koja taj bol

Dragoslav Bokan: Srbija je prepuna degenerika koji mrze sve što je srpsko! (VIDEO)

Gost emisije „Intervju“ bio je Dragoslav Bokan, predsednik Instituta za nacionalnu strategiju, srpski književnik, režiser, kolumnista i publicista. Dragoslav Bokan rođen je 15. februara 1961. godine u Beogradu. Posle završene gimnazije, diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i završio postdiplomske filozofske studije. Osnovao je grupu „Beli orlovi” 1990. godine i bio njen komandant. Postaje jedan je od prvih državljana Republike Srpske. Pisao je za časopis „Pogledi”, bio glavni i odgovorni urednik časopisa „Nove ideje” i bio kandidat na predsedničkim izborima u Srbiji 1992. godine kao vođa stranke „Srpski otadžbinski savez”. Osnovao je časopise „Lepa Srbija”, „Rusija danas” i „Vodič za život”. U izdanju „Službenog glasnika”, Bokan je osmislio

NA TRNOVOJ STAZI JADOVNIČKOJ: Ako te zaboravim Jadovno moje, neka mene jad ne zaboravi!

Ovaj tekst pokušavam ujasniti 5. jula 2018. godine, na slavu Sv.Anastasije Srpske, majke Sv.Save. Prije skoro stotinu godina, 5. jula 1918. godine (po Julijanskom kalendaru), u Alapajevsku na Uralu pretučena je, strijeljana i u jamu bačena Velika kneginja Jelisaveta Fjodorovna Romanova, sestra posljednje ruske carice Aleksandre. Zajedno sa monahinjom Varvarom i Velikim knezom Jovanom Konstantinovičem Romanovim (mužem srpske princeze Jelene Karađorđević), bačena je u jamu duboku 20 metara, rukama crvenih boljševika. Ruska Carska porodica poslije mučeništa je spaljena u rudarskom oknu Ganine jame. Na ličkom raspeću narod srpski nesta,Planina je svjedok, krv u ljetnoj rosi,Sa imenom Hrista izdahnuše bosi,I lobanja gola u ponoru osta. Čuj vapaje dolje, u bezdanu, naše, To

Jure Francetić

Ovo je bio Jure Francetić: „Leševi su bili unakaženi, djetetu je iz lubanje iscurio mozak“

Otprilike u isto vrijeme kad je Milan Bandić, koji se voli zaklinjati u antifašizam, narodu objavio da će se preimenovati Trg maršala Tita u Trg Republike Hrvatske, u medijima smo mogli pročitati kako desničarski HAZUD na rodnoj kući Jure Francetića najavljuje podizanje spomen- ploče ovom ustaškom zapovjedniku, osnivaču Crne legije i povjereniku za BiH koji će dio kratke vojne karijere provesti u Podravini. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 3. jula 2017. godine. Hoće li do otkrivanja ploče doći, tek ćemo vidjeti. Slavljenje pripadnika ustaškog režima protivno je hrvatskom Ustavu pa će biti zanimljivo vidjeti kako će policija reagirati u ovom slučaju. U

vladimir.jpg

Vjerni potomci nevjernih predaka

O stradanjima Srba u Livnu i okolini u ratnim sukobima devedesetih godina prošlog vijeka, o zlu koje se ipak ponovilo poslije pola vijeka, nema mnogo pisanih i drugih tvrdih dokaza, čak ni kompletnog spiska žrtava. Da se i ne govori o detaljnijim opisima ko ih je, gdje, kad i kako pobio. Špekuliše se podacima od najmanje 50 pa do 107 žrtava, ali nije jasno razgraničeno da li se tu radi samo o Livnjacima ili i onima koji su odnekud drugo dovođeni i ovdje umoreni. Po istraživanjima  Duška Nikića, jednog od onih koji je takođe prošao kroz pakao novoustaških mučilišta u Livnu i pravim čudom ostao živ, kroz logore u Livnu

Mladen Bulut

Nevjeste smrti

Ovjenčane pobedničkim sokolskim lovorovim vijencem Prebilovčanke su, bezmalo sve do jedne, osim njih 16, skončale u šurmanačkoj jami kod Međugorja, ali su, poslije svih pretrpljenih paklenih muka, našavši spas u zinulom bezdanu – pobjedile smrt. Piše: Mladen Bulut – Bože mili ljepih li svatova, samo što im đuvegije fale – zlurado je prosiktala Omanuša, hanuma Halilova i jedna od četiri snahe starog Murata Šoše, presrevši iza podneva drugu povorku koja je išla ozgor, od škole, pa niza stranu, kroz selo. Predvodio ju je, za razliku od one jutrošnje, razdragani barjaktar idući ispred djevojaka, žena, djece i staraca, poredanih u kolonu od po četiri u svakom redu, široko razmahujući zastavom, kako

dr Dušan i Ranka Mitrović

Sećanje na stradale: Prve srpske žrtve iz grada Livna 1941. godine

Nakon uspostavljanja ustaške vlati, prve srpske žrtve iz samog grada Livna stradale su već oko 20. juna 1941. godine. Bili su to ugledni stanovnici ovoga grada: lekar dr Dušan Mitrović, zubar dr Krsto Zubić i sudija Ranko Margetić, koje su ustaške vlasti 20. juna 1941. godine pozvale i uputile u Sarajevo na navodni dogovor sa vlastima u vezi preseljenja Srba u Srbiju. Na putu za Sarajevo su pobijeni u mestu Zanesovići (između Gornjeg Vakufa i Bugojna). Eliminacijom uglednih, viđenijih Srba, ljudi kojma je narod verovao, počele su pripreme za kasnije, masovne zločine. Iako se već znalo za ubistvo sveštenika Rista Ćatića i Sajkovljana, to nije bilo dovoljno da se Srbi,

Medak: Neka zvona zvone do Velebita VIDEO

Medak – Tu podno gorostasnog Velebita, skrasio se Medak. Primiro se u svom miru i tišini. Tišina je ovdje, moj ti brate sve glasnija, kaže onako kroz sjetu, naš domaćin, Mirko Zagorac. Ipak igra mu oko, jer mu je, kaže, drago što nas ponovo vidi. Dodaje kako se puno toga, od zadnjeg susreta, ovdje ipak, promijenilo nije. „Pa eto, živi se i dalje ponajviše od tih mirovina ili penzija. To su sve ovdje ljudi u godinama. Eto kad sam ja jedan od mlađih. A imam 74 godine. E onda možete zamisliti kako se ovdje živi. A i malo nas je. Počitelj, Medak, Papuča i Kruškovac broje tek četrdesetak stanovnika. Toliko

Veliko Palančište

Sećanje na ustaški pokolj nad Srbima u selima kod Prijedora 1942. godine

Osvrt na knjigu Ustaški pokolj nad Srbima u selima Veliko i Malo Palančište i Gornji Jelovac kod Prijedora 1942. godine. Dugo smo čekali i najzad i dočekali knjigu koja je ovih dana izašla iz štampe u Republici Srpskoj, a koja progovara o jednom od najtežih zločina učinjenih na ovim prostorima ikada, a to je pokolj nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u dva sela Palančište (Veliko i Malo) i Jelovac kod Prijedora. Knjiga, koju sada imamo priliku čitati, djelo je najpozvanije osobe za bavljenje tako mučnim, ali prijeko potrebnim temama, istoričarke Marine Ljubičić Bogunović, kustosa Memorijalnog muzeja Nacionalnog parka Kozara. Skoro osamdeset godina čekala je ova tema svoga autora da

Dragan Markovina: Zločin na Lisačkim Rudinama je od početka tretiran kao stvar o kojoj se ne razgovara

U antiratnoj drami „Okupacija u 26 slika“ Lordana Zafranovića kultna je scena iz autobusa, u mjestu Lisačke Rudine poviše Stona, u kojoj na okrutan način od strane ustaša bivaju ubijeni građani srpske nacionalnosti. UBOJICE SU BILE NAORUŽANE NOŽEVIMA, MALjEVIMA… Kako piše povjesničar Franko Mirošević u knjizi „Dubrovački kotar u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“, radilo se tu o „vrhuncu svireposti jer su ustaše uglednim građanima srpske nacionalnosti zabijali čavle u glavu“. Napisao je on i da je ovaj događaj pospješio odluku talijanske vojske o reokupaciji Druge zone, odnosno procjeni da ne žele stanovništvo prepustiti na nemilost domaćih izdajnika. UBIJEN OTAC IZETA HAJDARHODžIĆA U svakom slučaju ubijeni su: željeznički strojovođa Jovo Pravica, posjednik

Spomen_obiljezje_na_Mehinom_stanju.jpg

Masovna grobnica Mehino stanje

Sigurno je da Ovaj zločin nije dovoljno istražen i sećanje na njega je gotovo izbrisano. Tačan broj žrtava nikad nije utvrđen, ekshumacija nikada nije obavljena i žrtve nisu dostojno sahranjene. Jedanaest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata na njivi Mehino Stanje postavljeno je spomen-obilježje na kojem je zapisano: »NA OVOM MJESTU AUGUSTA 1941. GODINE KRVOŽEDNE SLUGE MRSKOG OKUPATORA NA ZVJERSKI NAČIN UBILI SU OKO 2400 NEVINIH ŽRTAVA–LjUDI, ŽENA I DJECE IZ VELIKE KLADUŠE, CRNOG POTOKA, GLINICE, POLjANE, PONIKAVA, GEJKOVCA, VRGIN-MOSTA, ŠILjKOVAČE, MALjEVCA, ŠMREKOVCA, KRSTINjE, BRUSOVAČE, JAGROVCA, SVINICE, ŠIROKE RIJEKE, BUHAČE I DRUGIH OKOLNIH SELA OVOG KRAJA. U ZNAK SJEĆANjA NA ŽRTVE FAŠISTIČKOG TERORA, A POVODOM PROSLAVE 27. JULA–DANA USTANKA NARODA

Epopeja stradanja, muke i patnje, ali i ponosa srpskog naroda

Kozara je epopeja stradanja, muke i patnje svih onih koji su položili svoje živote za slobodu, kao i cjelokupnog srpskog naroda, ali i ponos budućih pokoljenja. Ofanziva ustaša i njemačkih nacista, uz podršku mađarskih fašističkih snaga, na Kozaru počela je 10. juna 1942. godine, što je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjen nad srpskim narodom ikada. Tog 10. juna otpočeo je koncentričin napad na partizane iz svih okolnih garnizona. Fašističke snage počele su opkoljavanje šireg područja Podkozarja i krenule u sistematsko ubijanje i uništavanje srpskog naroda i njihove imovine. Hrvatski i njemački fašisti pljačkali su sela, pobili znatan dio stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 68.000 srpskih civila

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.