arrow up

Akademik Dimić: Hrvati pokušavaju da ulepšaju svoju istoriju

Tvrdnje zagrebačkih nadbiskupa, na čelu sa Josipom Bozanićem, da su u Jastrebarskom i Sisku tokom Drugog svetskog rata bila prihvatilišta za decu u kojem su navodno lečeni, a ne logori u kojima su mučeni i ubijani, po rečima akademik Ljubodraga Dimića pokušaj da se zaboravi i prekroji vlastita istorija za buduće generacije Hrvata. „To je pokušaj da se zaboravi vlastita prošlost, da se ona ulepša, da se kao takva populariše i da postane deo svesti stanovnika u Hrvatskoj koji sada stupaju na životnu scenu. Ti mladi će u narednim decenijama taj narativ prihvatiti kao istinit, a poništavaće ono što su istoričari do sada o tome rekli”, rekao je Dimić za

NIKOLIĆ: U KOSTURNICI NISU KOSTI ANTIFAŠISTA, VEĆ SRPSKIH CIVILA

Miloš Nikolić, čijeg su djeda Jovu ubile ustaše drugog dana Trojica 1943. godine u Srebrenici zajedno sa još 250 srpskih civila, rekao je Srni da su komunističke vlasti prikrivale istinu o ovom zločinu, iako je svima bilo poznato da su snage NDH monstruozno pobile srpske civile na njihovim ognjištima. Nikolić podsjeća da se ustaški zločin u Srebrenici dogodio 14. juna 1943. godine, a u obližnjem selu Zalazje zločin je počinjen dan kasnije, 15. juna. On navodi da mu je o tim zločinima pričala komšinica Milena Jovanović koja je skrivena gledala šta ustaše rade. “U Srebrenici su ustaše 14. juna 1943. godine, prema njihovim dokumentima, ubile više od 155 srpskih civila.

Feđa Dimović (BS): „Teci reko“ osvetljava deo zataškane istorije

Velikomučenički logor Jasenovac, naše najveće groblje u kome je satrveno više od 700.000 pravoslavnih Srba, naš najveći grad pod zemljom je simbol sveukupnog stradanja – Pokolja* srpskog naroda na teritoriji zločinačke NDH od 1941.. do 1945. Feđa Dimović; Foto: Nikola Zajc / Jadovno 1941. *Pokolj je sistematski državni zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog Svetskog Rata od srane Nezavisne Države Hrvatske na celoj njenoj teritoriji, kojom je obuhvaćeno više od milion Srba koji su pre 1941. godine živeli na tom području, piše na početku spota za pesmu „Teci reko“. Beogradski sindikat opevao je genocid nad Srbima u svojoj novoj pesmi „Teci reko“, zajedno sa Pavlinom Radovanović, div – devojčicom

„Jer … mi smo ista krv“, pesnički prvenac Đurđice Dragaš predstavljen u RTS Klubu

U Klubu RTS-a predstavljena je zbirka poezije „Jer…mi smo ista krv” Đurđice Dragaš Vukovljak. Reč je o prvoj pesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama. Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pesme su objavljivani na sajtovima „Jadovno 1941“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac. O poeziji, književnom izrazu i inspiraciji za ovu zbirku govorili su Mile Rajčević, profesor i nekadašnji direktor OŠ u Gospiću, Momčilo Mirić, predsednik udruženja „Jadovno“ i Ana Tomašević, novinarka i urednica Radio Beograda.

EKSKLUZIVNO „Teci reko“: Novi spot Beogradskog sindikata i Pavline o genocidu nad Srbima u NDH

Pre godinu dana, u subotu 01. jula 2023. u podne je premijerno emitovan spot za pesmu „Teci reko“ Beogradskog sindikata i Pavline Radovanović koja se bavi Pokoljem nad Srbima u NDH. Pesma „Teci reko“ puštena je po okončanju opela stradalim Srbima kod Šaranove jame, kome su prisustvovali i članovi Sindikata. 01. jul 2023. Velebit, Šaranova jama; FOTO: Jadovno 1941. Piše: Vladimir Sudar Spot za pesmu „Teci reko“ Beogradskog sindikata i Pavline Radovanović premijerno je objavljen danas tačno u podne na Jutjub kanalu Sindikata i svim digitalnim platformama. Pesma „Teci reko“ objavljena je na novom albumu Beogradskog sindikata – „Sindikalno proleće“. Spot Beogradskog sindikata i Pavline o pokolju nad Srbima u NDH „Teci reko“ bavi

VIDAKOVIĆ: SRBI NE SMIJU DA ĆUTE O ZLOČINIMA U SISTEMU LOGORA GOSPIĆ – JADOVNO – PAG

Sistem ustaškog logora Gospić-Jadovno-Pag bio je preteča logora Jasenovac i srpski narod nikada ne smije da ćuti o zločinima koji su tu počinjeni, istakao je pomoćnik ministra za boračko-invalidsku zaštitu Republike Srpske Nebojša Vidaković. Vidaković je napomenuo da je na ovom mjestu počelo sistematsko uništavanje Srba sa područja NDH, ukazujući da ovdje nisu ubijani samo Srbi iz Like, već sa prostora teritorije tadašnje NDH. “Od Gospića na put bez povrataka išle su mnogobrojene kolone. I tako 132 dana. U tim kolonama smrti bilo je više od 40.000 ljudi, od čega najmanje 38.000 Srba”, istakao je Vidaković, obraćajući se okupljenima kod Šaranove jame na Velebitu. Vidaković je naglasio da se takvi

Đurđica Dragaš: „Jer… mi smo ista krv!“

Da se ne zaboravi, da se pamti, jer narod bez prošlosti nema budućnost. Nakon premijerne promocije zbirke pesama, pod nazivom „Jer… mi smo ista krv!“ ,autorke Đurđice Dragaš-Vukovljak i književne večeri u Prigrevici, 19. juna ove godine, promocija će biti održana i u Beogradu. Sutra, 03. jula 2024. u 18 časova, u KLUBU RTS-a (zgrada Radio Beograda, ulaz iz Svetogorske). Uoči beogradske promocije, autorka nas podseća na velika stratišta Srba na prostoru NDH, za vreme Drugog svetskog rata i za vreme rata od 1991. do 1995. godine. Njene pesme su pune sete, tuge i posvete precima i svim nevinim žrtvama. Kako sama kaže, te duše „pišu“ njene pesme, a ona

Trojice u Vrbici

Od tog ognjenog, krvavog leta nema ko da me dočeka radošću, zagrljajem i sjajem oka ispod marame. Piš: Cvijeta Radić Da nije bilo one ognjene srede, one davne, krvave godine, za Trojice bi se i moji okupili na onoj strani polja koja se zavlači pod listopade Golije. Došli bi Vladini unuci, Rajkovi, Draginjini, Marini, Milojkovi… Možda bi nas Jovo čekao na pragu, oslonjen na štap, škiljećeg, staračkog pogleda uprtog u mutnu daljinu iz koje dolazi zvuk naših automobila. I, kako je red i običaj, gonjeni čežnjom srodničkom, ljubili bi se i grlili sa tankom vlagom u očima i ustreptalim srcem. Utrkivali bi se ko će pre doći do reči, postavljali

Održana prva promocija knjige, prvenca Đurđice Dragaš „Jer… mi smo ista krv!“

Da se ne zaboravi, da se pamti, jer narod bez prošlosti nema budućnost. U Spomen Biblioteci u Prigrevici, u sredu 19. juna, održano je književno veče i promocija zbirke pesama, pod nazivom „Jer… mi smo ista krv!“ ,autorke Đurđice Dragaš-Vukovljak. Prostor biblioteke predviđen za promociju, bio je prepun, kako gostiju sa strane, tako i samih Prigrevčana. Autorka je prisutne podsetila na velika stratišta Srba na prostoru NDH, za vreme Drugog svetskog rata i za vreme rata od 1991. do 1995. godine. Njene pesme su pune sete, tuge i posvete precima i svim nevinim žrtvama. Kako sama kaže, te duše „pišu“ njene pesme, a ona ih samo beleži. Program su obogatile

Dušan Bastašić za “Glas”: Mlade ne učimo dovoljno o našem stradanju

Ako je istorija učiteljica života, onda je potrebno da našim mladim generacijama otkrijemo i saopštimo istinu šta se tamo desilo prije 80 godina i to na način adekvatan njihovom uzrastu. Važno je da to uđe u udžbenike jer to smatram jednim nacionalno odgovornim. Zašto se neodgovorno odnosimo prema mjestima stradanja naših predaka u Drugom svjetskom ratu, ali i na pitanja zašto tih užasnih događaja nema više u javnom prostoru i udžbenicima, niti zašto ne postoji nijedan diplomski rad na tu temu, teško je odgovoriti, rekao je predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić. On je u intervjuu “Glasu” naveo i da mladim generacijama treba da otkrijemo i saopštimo istinu šta se

NA VELEBITU PARASTOS JADOVNIČKIM ЖRTVAMA 29.JUNA

Njegovanje kulture sjećanja i pamćenja je ne samo jedan nacionalno odgovoran, već i duboko moralni i ljudski odnos prema nevino postradalim precima, ali i odgovoran odnos prema još nerođenim potomcima. Kod Šaranove jame na Velebitu u subotu, 29. juna biće služen parastos jadovničkim žrtvama povodom obilježavanja Dana sjećanja na Jadovno 1941. godine kada je u tom kompleksu logora za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ na najsvirepiji način ubijeno više od 40.000 uglavnom Srba i Jevreja. Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” Dušan Bastašić rekao je Srni da je njegovanje kulture sjećanja i pamćenja ne samo jedan nacionalno odgovoran, već i duboko moralni i ljudski odnos prema nevino postradalim precima, ali i odgovoran

Pismo Mire Cikote pred pogubljenje

Kozara, ljeto 1942. „Draga moja mama, Prošlo je mnogo mjeseci kako Ti nisam pisala… I evo poslije više mjeseci Ti pišem, na žalost, posljednje pismo. Osuda je izrečena. Sjedim u ćeliji i čekam da dođu po mene. Nisam ovdje sama. Razgovara se, pjeva, zamišljeni smo doduše, ali vjeruj mi, mama, nije ni strašno, pa zato Ti pišem. Htjela bih vam svima reći da se ne žalostite. Dok je čovjek na slobodi, izgleda mu ovakav položaj strašan, ali nije, uživila sam se u ovo stanje, a pomisao da je završilo ovako još hiljade i hiljade ljudi, ublažuje moju bol i žalost za životom. Čula sam da je moja divna Ljiljana kod

Kozara i Potkozarje – srpski zid plača

Hrvatski i njemački fašisti opljačkali su sva sela, pobili dio stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 68.000 srpskih civila otjerali u logore, mahom u Jasenovac. Na Kozari i Potkozarju, prema podacima nakon rata, ubijeno je i stradalo 35.000 civila. Ofanziva ustaša i njemačkih nacista, uz podršku mađarskih fašističkih snaga, na Kozaru počela je na današnji dan 1942. godine, što je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjen nad srpskim narodom ikada. Zatiranje naroda Uz podršku mađarskih riječnih brodova, 40.000 njemačkih i hrvatskih vojnika zatvorilo je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. U opkoljenom području zbjeg sa oko 80.000 srpskih civila branilo je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda. Poslije

Godišnjica krvave kozaračke epopeje: Pokušaj zatiranja Srba

Desetog juna 1942. godine njemački vojnici i ustaše napali su narod Kozare, počinivši jedan od najvećih ratnih zločina na prostorima bivše Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu – srpsko stanovništvo je ubijano i raseljeno, a poseban zločin počinjen je nad djecom. Izbeglice sa Kozare (foto: radiogornjigrad.wordpress.com) Ofanziva Nijemaca i ustaških jedinica /oko 40.000 vojnika/ zatvorila je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. Oko 80.000 srpskih civila našlo se na udaru nacističkih snaga, a branilo ih je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda. Ipak, Kozarčani su izdržali 50 dana teških borbi – poginulo je oko 1.700 partizana, ali je na nekim mjestima obruč probijen i spaseno je oko 15.000 civila. Nijemci i

Mučno nicanje Kamenog cveta

Deceniju i po posle rata Jasenovac je bio poslednje stratište u Evropi koje još nije bilo ni označeno a kamoli spomenički obeleženo što je izazivalo frustraciju rodbine stradalih i negodovanje dela partizanskih boraca. „Pitanje obeležavanja jasenovačkog logora uništenja, negde na prelazu iz pedesetih u šezdesete godine, postalo je najednom prilično vruće. Padalo je u oči da je Jasenovac verovatno poslednje stratište u Evropi koje još nije bilo ni označeno, a kamoli spomenički obeleženo. Štaviše, tragovi su bili skoro sasvim zatrveni… Šikara je uveliko bila preuzela vlast nad prostorima nekadašnjeg logora, pa se polako pretvarala u neku vrstu prašume na podvodnom tlu.” To je rezime stanja ovog krvničkog logorskog kompleksa petnaestak

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.