arrow up

Svjedočanstvo o zločinima u gospićkoj kaznioni 1941.

Ubijali su svakodnevno, odvozili na Velebit i tako ubijali nad bezdanim jamama. Gotovo koliko su ih dnevno odvozili iz Gospića na Velebit, toliko su dovozili novih zatočenika. Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović iz Mušaluka, u Gospiću 6. jula 1952. godine.“ Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo Staraček, prijatelj po idejama Jurice Frkovića, samo malo kasnije Velikog župana za Veliku župu Gacka i Lika sa sjedištem u Gospiću. Odmah još u aprilu uslijedilo

Miostrah: Tragom predaka

Bio sam u Miostrahu, a da do pre nekoliko meseci nisam ni pomišljao da ću ikad tamo otići. Ideje za mnoge naše poduhvate začete su u kafani. I za ovaj moj. A povod je bio tekst iz „Pečata“… Piše Miroslav Maksimović Može li strah biti mio? Ne znam, možda i može. Moja majka je, godinu-dve pred smrt, a posle moždanog udara, rekla da oseća da je čitavog života bila u nekom tihom strahu. Od čega? Od ljudi? Rodila se u mestu koje se zove Miostrah. I tu je, u četrnaestoj godini, završila prvi život. Drugi je, do osamdesete, provela, u čudnom strahu, a da nikad više nije otišla tamo. Жivot

Knjiga „Hronologija zla“ ulazi u završnu fazu

Dragi prijatelji, sa velikom odgovornošću i dubokim osjećanjem duga prema našim stradalim precima, obavještavam vas da knjiga „Hronologija zla“, posvećena stradanju srpskih civila 1941. godine na prostoru Podmajevice, Majevice, Posavine i Semberije, ulazi u svoju završnu fazu. Piše: Milutin Tešanović Planirano je da predprodaja knjige počne već u julu, dok će promocije krenuti u septembru. Posebno je važno što će, uz promocije, po školama biti organizovani i časovi istorije na ovu temu, kako bi mlađi naraštaji saznali istinu o stradanju nevinih ljudi, žena, djece i staraca, čija imena ne smiju ostati zaboravljena. Ovo nije samo knjiga.Ovo je naš zajednički zavjet pamćenja. Zato molim sve pratioce, potomke stradalih, mještane i sve

Na čelu kolone nošen je krst osveštan u Molu, rodnom mestu vladike Save (Foto: lična arhiva)

Boris Begović: Uzdizanje krsta nad Katinom jamom

Povodom godišnjice mučeničke smrti episkopa gornjokarlovačkog Save, udruženje „Jadovno 1941.” je na mestu njegovog stradanja postavilo časni krst iznad Brušana, podno Velebita. Sve počelo u nedelju, na Duhove, 19. juna 2016. godine u Molu, u Crkvi Svetog Save, kada je, posle svete liturgije, osveštan krst koji će hodočasnici izneti do Katine jame, iznad Brušana, podno Velebita. Ne, nije tada, već je sve počelo u Molu, kada se jula 1884. godine u porodici Trlajić rodilo muško dete kome su nadenuli ime Svetozar. Dete je raslo, Svetozar je postao mladić, završio bogosloviju u Sremskim Karlovcima, pa onda Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. Odlučio se, međutim, da služi Bogu, ne pravu, i postao

Pokolj Srba u ličkom selu Rasoja-Gnjatovići 11/12. juna 1941.

Odmah nakon govora doglavnika Mile Budaka u Lovincu, ustaše su počinile Pokolj nad Srbima sela Rasoja – Gnjatovići. Rasoja – selo Gnjatovića, nalazi se jugozapadno od Lovinca, kotar Gračac. Ovo srpsko selo, tri puta je bilo poprište ustaškog pogroma. Prvi pogrom je izvršen 11/12. juna, da bi ustaše zločine ponovile 29. jula i 02. avgusta 1941. godine. U Lovinac je 10. juna 1941. godine došao Pavelićev doglavnik, zloglasni Mile Budak iz sela Sv. Rok, na sastanak svih ustaških pristalica zakazan za 11. jun. Govoreći o čistoći hrvatske nacije i položaju Srba u Hrvatskoj, Budak je izjavio: „ Što se Srba tiče, nije dosta drvo posjeći, treba mu i žile iščupati.“ Kada su

Svjedočanstvo jednog zločina (1): Zapisi o sudbini porodice Đukić

Osjećaj nepravde zbog gubitka voljenog oca i muža te želja da zločini ne padnu u zaborav, bili su poticaj Kati i Dušanki Đukić da zabilježe svoja stradanja, koja su pisana kombinacijom sjećanja i pripovjedanja, što ove zapise čini izrazito posebnima. Zapisi upotpunjuju sliku istrebljenja srpskog naroda u zločinačkoj ustaškoj NDH i zaslužuju da budu objavljeni Memoarski zapisi dviju Glinjanki, majke i kćerke, Kate i Dušanke Đukić,o tragičnim zbivanjima u Glini 1941. više od pola stoljeća bili su nepoznati širem krugu istraživača i povjesničara. [1]Njihova tragedija i trauma nije zabilježena ni u spisima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, koji su od kapitalne važnosti za razumijevanje masovnih

U Šamcu održano predavanje na temu “Kroz oganj istorije – stradanje jedne porodice”

Predavanje je bilo prilika da se kroz autentično kazivanje sačuva kultura sjećanja i oda počast žrtvama. Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” Dušan Bastašić održao je u Šamcu predavanje o temi “Kroz oganj istorije – stradanje jedne porodice” koje predstavlja ličnu i porodičnu priču o istorijskom iskustvu srpskog naroda u Hrvatskoj koji je kroz vijekove prolazio kroz velika iskušenja. Bastašić je sinoć kroz potresno svjedočanstvo o sudbini svoje porodice govorio o stradanju više generacija – od zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu, pa do rata devedesetih godina prošlog vijeka. “Predavanje je bilo prilika da se kroz autentično kazivanje sačuva kultura sjećanja i oda počast žrtvama”, rekao je Bastašić Srni. On je ukazao

Prijedor: Izložba “Jasenovac – moja priča” pred srednjoškolcima (VIDEO)

U Ugostiteljsko-ekonomskoj školi u Prijedoru predstavljeno je drugo dopunjeno izdanje izložbe i kataloga “Jasenovac – moja priča”. Izložba je nastala prošle godine, povodom 80 godina od proboja jasenovačkih logoraša. Izložba je dopunjena sa 20 potresnih priča o stradanjima logoraša sačuvanih u sjećanjima potomaka. Cijela porodica majke Anđelke Jarić ubijena je u Jasenovcu. – Jer je moj djeda bio željezničar, ovdje na stanici kao službenik došao je i u tom momentu kad su naišli neprijatelji, mog dedu, moje ujake, moju tetku i moju baku Anđelku, po kojoj nosim ja ime, oni su odveli u Jasenovac i zaklali – priča Anđelka Jarić. Zato je važna kultura sjećanja koju njeguju učenici Ugositeljsko-ekonomske škole.

„JA NISAM NIKOME NIŠTA KRIV DA BIH BJEЖAO OD KUĆE“ – Golgota porodice Begenišić i junski pokolji u Korjenićima 1941. godine

Navršava se 85 godina od tragičnih junskih dana 1941. godine, kada je u Hercegovini započeo talas zločina nad srpskim narodom koji će ostaviti dubok ožiljak u kolektivnom pamćenju. U tekstu koji slijedi, publicista Zdravko Šakotić, oslanjajući se na arhivsku građu, svjedočanstva i porodična predanja, donosi priču o Jovu Begenišiću i drugim mučenicima Korjenića, čije stradanje ostaje trajna opomena i zavjet sjećanja. Piše: Zdravko Šakotić Jun 1941. godine označava početak sistematskog satiranja srpskog naroda u Hercegovini. Odmah nakon proglašenja zločinačke Nezavisne Države Hrvatske (NDH), 10. aprila 1941. godine, otpočeo je projekat uništenja koji će ući u anale najstrašnijih genocida u ljudskoj istoriji. Ljudi su ubijani bez ikakvog razloga i pravnog osnova,

Glina stara Glinska crkva

Krvavi pir u Glinskoj crkvi

Jedan od najsvirepijih i najjezivijih zločina nad Srbima u NDH bio je pokolj nekoliko stotina Srba muškaraca u pravoslavnoj crkvi u Glini. Srbe zatvorene u glinskoj pravoslavnoj crkvi ustaše su odvodile po grupama do stratišta u Glinsko Novo Selo, Hadžer i Prekopu, gde su ih zverski mučili, najsvirepije ubijali i pokopavali u već iskopane jame. Franc Жućek, župnik Crkve Svetog Ivana u Glini, dobro se seća događaja: „Po crkvenim knjigama znam da je to bilo 29. 7. 1941. Srbe iz okoline Vrginmosta dovozili su u pravoslavnu crkvu kamionima i autobusima, a odatle ih dalje vodili u Hadžer i Prekopu, gđe su ih pobili. Mene je tog dana jedan od zatvorenih zvao

Prelistajte našu novu brošuru o logoru Zemun 1941 – 1944.

Naša misija je da obrazujemo mlade naraštaje Zemuna, Srbije, Republike Srpske i Srba u rasejanju o ovom strašnom mestu, da se bol stradalih urezuje u njihova srca kao opomena i zavet – da pamćenje postane temelj budućnosti u kojoj se ovakvo zlo nikada više neće ponoviti. Udruženje potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa logora smrti Gospić-Jadovno-Pag, „Jadovno 1941.“ Banja Luka – Beograd objelodanjuje istinu o stradanju srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i širi i utvrđuje pamćenje na Pokolj ( www.pokolj.org ), Genocid nad srpskim narodom u NDH za vreme II Svetskog Rata, memorijalizacijom i hristijanizacijom postojećih i otkrivanjem nepoznatih stratišta u NDH. PRELISTAJTE BROŠURU ŠTAMPANU MAJA MESECA 2026 GODINE: Od

Vladimir Dimitrijević: Na Golgotskom putu – ratni dnevnik Lazara Trklje 1941-1944.

Potresni ratni zapisi profesora Lazara Trklje, sekretara Zemljoradničke stranke, koje je vodio od proleća 1941. pa do jeseni 1944. godine, predstavljaju potpuno novo i autentično svedočenje. „Ratni dnevnik Lazara Trklje 1941 – 1944 – Otkopana istina“. Priredio Nikola Trklja. Službeni glasnik, Beograd, 2020 Ko je bio Lazar Trklja? Po obrazovanju, Hercegovac iz Bileće, Lazar Trklja bio je diplomirani teolog. Pre rata, bio je čovek najširih raspona – od fudbalera sarajevske „Slavije“ do sekretara Zemljoradničke stranke. Čak su ga otpuštali s mesta veroučitelja, podozrevajući ga da je komunista. Rat ga je zatekao 6. aprila 1941. godine, na Terazijama u Beogradu. Uključuje se u odbranu otadžbine, i odmah počinje da se kreće po najširem

Genocid nad „nepoćudnima“ u NDH: Zločin u Jelovcima i Rakovcu – Pale 1943. godine

Na našim prostorima vladali su mnogi osvajači, ali niko nije počinio veća zvjerstva i svirepost od ustaškog režima u NDH. Teško je opisati razmjere zločina koji su počinjeni na teritoriji NDH u periodu od 1941-1945 godine, jer je u svakom gradu na području te zločinačke tvorevine postojao neki zatvor, logor ili gubilište u kojima su svakodnevno ubijani nedužni ljudi. Piše: Vladimir Vučković, magistar kriminologije Ustaška zločinačka tvorevina NDH koja je sijala strah ubijanjem, protjerivanjem i pokatoličavanjem nije zaobišla ni Srbe podno Romanije. Za provođenje ustaških ideja u ovim krajevima bili su zaduženi Hrvati iz Zapadne Hercegovine, a izvršioci lokalni „Muslimani“ među kojima su se po zlu isticali Ivan Červenko, Đorđe

Sećanje na ustaški masakr u kladuškoj crkvi

Hram Svetog Georgija u kojem je 1941. je na zverski način likvidirano više od 500 Srba dobio je status nacionalnog spomenika BiH. Specijalno za „Politiku” Milan Pilipović Hram Svetog Georgija u Velikoj Kladuši, izgrađena 1901, a osvećena 17. novembra 1913. godine, u kojoj su ustaše 29. jula 1941. na zverski način likvidirale više od 500 Srba iz Bosanske Bojne, Gradine, Bukovlja, Glinice i drugih sela, nedavno je dobila status nacionalnog spomenika BiH. Crkva je prvo pripadala parohiji Vrelo, a od 1941. Glinskoj parohiji. Danas je u sastavu Bihaćko-petrovačke eparhije. Tokom gradnje, administrator je bio Leonid Jergić, a 1910. rukopoložen sveštenik Stojan Vranješević. Između dva svetska rata u Crkvi Svetog Georgija

Tragom tajanstvenog pečata

Istinita priča o narodu koga nema, knjizi koja ne postoji, događaju koji se (ni)je desio Piše: Jovan Njegović Drndak Krajem osamdesetih godina, gotovo neprimjetno među policama jednog antikvarijata u Zagrebu, na jednoj od polica stajala je knjiga dosta lepo koričena, ali oštećena, pocijepana na takav način da je neko iz knjige ocijepio nekih desetak stranica. Malo ko je tada mogao naslutiti kakvu tajnu skrivaju njene korice. Osim što su joj na jednom dijelu faille stranice, na njenoj početnoj stranici  postojao je nekada pečat, ali sada pažljivo prekriven slojem bijelog korektora, baš kao da se neko upinjao da izbriše svaki trag njegovog porekla. Knjiga je pritom bila na  ćirilici pa se

NAJNOVIJE VIJESTI

Dete rijalitija

Jedno takvo dete postalo je vidljivo tek kada se pojavilo u rijalitiju.

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.