
Nikola Kobac: Krvava i pusta je ovo zemlja
Mrtvo selo. Asfaltni put se pružio između popaljenih kuća i zaraslih dvorišta, vijuga i žuri u pravcu Zagreba. Kao da hoće nekud, ili od nekoga pobjeći. Ogoljele kupine popadale, ispreplele se, crninom omotane ne dozvoljavaju koraku da se zaustavi u napuštenoj avliji. Sve izgleda sablasno. Svuda tragovi paljevine. Zidovi kuća što odolješe vremenu i eksplozivu, vojsci i novoj državi „ukrašeni“ jedinstvenim velikim slovom „U“. Tamo gdje su nekada bili prozori izrasla agacija (bagrem) dodirujući svojim vrhom srušenu betonsku ploču. Na vratima osakaćene ljepotice stražare koprive i bujad. Pomoćni objekti do juče bogatog dvorišta se jedva prepoznaju. Iznakazila ih ili uljepšala pavetina koja se po brvnima čas sa vanjske, čas sa













