arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

PRIDVORAČKA JAMA – Nemoralno, bezočno i drsko je da se nasljednici zločinačke komunističke ideologije pojavljuju na pomenima srpskim žrtvama

Mjesec jun, u srpskom narodu, obilježava se kao mjesec stradanja srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, posebno u krajevima zapadno od rijeke Drine. Tada se sjećamo nevinih srpskih žrtava koje su na monstruozne načine ubile ustaše (Hrvati i muslimani), često komšije ubijenih Srba, pa čak i njihova rodbina. Ubijeni Srbi bili su obični ljudi, civili. Važno je napomenuti da u tom periodu na prostoru južne Hercegovine nisu postojale organizovane vojne jedinice četnika (JVuO), kao ni partizana. Srbi ubijeni 1941. godine nisu bili pripadnici nijedne vojske Prve partizanske jedinice formiraju se krajem 1941. godine, dok se JVUO formira u ljeto 1942. godine, poslije partizanskih zločina nad Srbima Hercegovine, počinjenih od oktobra

Nikola Milovančev: Muk

O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (1). Piše Nikola Milovančev Nekadašnji vodeći hrvatski statističar je pre tri i po decenije ocenjivao da je broj žrtava u Jasenovcu bio viši od šest stotina procenata do hiljadu i dvesta procenata u odnosu na brojeve koje danas iznose pojedinci u Beogradu i Zagrebu. Neobično velika razlika, zar ne? Revizionisti pokušavaju već više od trideset godina da iznesu procene broja žrtava u logoru Jasenovac i uopšte u Jugoslaviji 1941–1945. koje su manje od stvarnih. Oni kritikuju i drastično smanjuju ocene broja žrtava ustaškog logora u Jasenovcu iznesene odmah posle kraja Drugog svetskog rata, koje su iznosile 500.000 do 700.000 žrtava

Srboljub_Zivanovic_001.jpg

Srboljub Živanović: Povodom polemike V. Đ. Mišine i S. Antonića

Gospodin Antonić je potpuno u pravu kada se zalaže da grobovi jasenovačkih mučenika, bar u Beogradu, budu obeleženi. Memorijalni centar na jasenovačkom stratištu u Donjoj Gradini Planira se već dugo vremena izgradnja Memorijalnog centra na Jasenovačkom stratištu u Donjoj Gradini kod Kozarske Dubice. Razgovarao sam pre dve godine sa tadašnjim predsednikom Republike Srpske, gospodinom Miloradom Dodikom, o ovom centru. Rekao sam mu da je kamen temeljac koji je položio za taj novi centar sada zarastao u korov i da više niko ne zna gde se nalazi. Tada mi je obećao da će učiniti nešto da dođe do izgradnje tog centra. Predsednik Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić je u svom govoru

Aleksandar Nedić: Pet godina bez odgovora vlasti na zahtev za obeležje ubijenim Srbima u Jasenovcu

Obeležje ovim ubijenim ljudima treba da postavi država Srbija, a ne neka NVO ili SLS. „Zadnjih pet godina, SLS pokušava od nadležnih vlasti Srbije i Beograda da dobije dozvolu oko postavljanja spomen ploče leševima ubijenih Srba u Jasenovcu, koji su rekom Savom plutajući došli do Beograda. Ti leševi, zakopavani su na obodima beogradskih grobalja, centralnom, topčiderskom i novobeogradskom“, rekao je Aleksandar Nedić za naš portal. Leševi koji su izvađeni na levoj obali Save, pošto je tu bila vlast endehazije, ukopavani su na Konjskom ostrvu (Malom ratnom ostrvu). Pošto nemačke vlasti u Srbiji nisu dozvoljavale da se govori o zločinima u NDH, samim tim insistirali su da se izvučeni leševi tajno

Ranko Gojković: O Jasenovcu u Slovenskoj enciklopediji ili Prilog polemici prof. Antonića sa „stručnjakom“

Tekst je pisan na ruskom jeziku, namenski za Slovensku enciklopediju i ovo je prva publikacija na internetu. Prvu polovinu 2020. godine javni diskurs Srbije kao da obeležavaju „stručnjaci“. Ta nazovi struka uspela je da uhapsi ceo jedan narod zbog navodne pandemije, da zabrani Srbadiji da zbog navodne brige za život ne mogu da proslave Vaskrsenje Hristovo kao simbol pobede života nad smrću. A glavni „stručnjak“ bi da zabrani Novaku Đokoviću da misli svojom glavom, pa mu preporučuje da misli njegovom. Već sam napisao u jednom svom tekstu da glavnom „stručnjaku“ (koji je dokazao nestručnost još u svinjskom gripu pre desetak godina, oštetivši svojom nestručnošću državu za milionske svote), ne verujem

Slobodan Antonić: O brojevima i pokolju – odgovor Mišini

Ako ne možemo dostojno da obeležimo srpska stratišta i grobišta po NDH 2.0, šta nas sprečava da to uradimo u Beogradu? Deo odgovora su naše bezumne mape uma. A deo je, izgleda, i „struka“. Na moj članak Jasenovac u Beogradu reagovao je Veljko Đurić Mišina tekstom Odgovor Slobodanu Antoniću ili kada nešto ne znaš, pitaj one koji znaju. Mišina i ja se, očigledno, razlikujemo u shvatanju javnog zadatka inteligencije. On misli da je glavni zadatak intelektualca da čuva znanje o nekoj temi. Svako ko hoće o toj temi nešto da zna ili kaže u javnosti, treba najpre da se obrati „čuvaru znanja“, a ovaj će mu preneti šta o tome

Bastašić: Srpskom jedinstvu i Srpskom svetu potreban memorijalni centar o srpskim stradanjima u 20. veku

„SRPSKO STRADANjE U 20. VEKU JE IDENTITETSKA KIČMA OKO KOJE TREBA DA SE OKUPI CEO NAROD“ * Nespremni smo: Srbi su gledali pripreme u Jugoslaviji za parčanje srpskog naroda, pa potom i raspadanje Državne zajednice Srbije i Crne Gore, pa sad gledamo otimanje srpskog jezika od strane Hrvatske i Crne Gore, još se čudimo što je neko pokušao da nam otme svetinje i da osnuje svoju crkvu * Srpske porodice koje još tragaju za ostacima srodnika nestalih u ratu (oko 1.650 boraca i civila) uznemirila je najava bošnjačkog člana kolegijuma direktora Instituta za traženje nestalih lica BiH Amora Mašovića da će „11. jula ove godine u Potočarima u Srebrenici biti

I stari se ženili radi poroda

Danilo Nadaždin ima trideset i sedam godina. Živi u selu Prebilovcima blizu Čapljine. On je jedan od retkih ljudi u tom selu koji ima trideset i sedam godina. U selu ima sedamdesetogodišnjaka, ali nema tridesetogodišnjaka. Između Danila Nadaždina i njemu po godinama najbližeg čoveka, postoji velika praznina. Najbliži po godinama čovek, nije čak ni odrastao. Ima svega petnaest godina. U Prebilovcima, kraškom selu, gde se voda pije iz čatrnja, gde su vrtačice malene i posne, gde su kuće od kamena, krov od kamena, nebo od kamena, u tom pribrdskom, usijanom selu događale su se strašne stvari. Zbog toga je Danilo Nadaždin nesrećan. Zbog toga Nadaždin ima smao dva-tri ispisnika. Zbog

Vučić: “Da se izvinjavam za Oluju, Bljesak i Jasenovac ne mogu i neću”

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da ne može da se izvini Hrvatskoj za Oluju, Bljesak i Jasenovac, ali da želi dobre odnose sa tom državom. “Moji su mi izmerili, poslednjih 47 dana svaki dan sam bio napadnut u hrvatskim medijima”, rekao je on novinarima u Požegi. Kako je kazao, zahvalan im je na tim napadima. “Ne bi me napadali da bar malo ne vredim. Neke ranije nikad nisu napadali. Tad nismo imali ni vojsku, ni policiju, osim što su im se dodvoravali svaki dan”, kazao je Vučić. Vučić je dodao da Hrvate poštuje, ali ne može da im se izvinjava za akcije protiv srpskog naroda. “Poštujemo Hrvate, ali ne

SJEĆANjE NA MUSTAFU ĐERZIĆA – Srbin musliman štitio svoje pravoslavne sunarodnike od ustaša

Selo Gare nalazi se danas u opštini Zavidovići u entitetu Federacija BiH. Gare se nalaze u blizini Vozuće koja je poznata po zločinima mudžahedina nad Srbima na kraju odbrambeno-otadžbinskog rata. Tada je Vozuću sa okolinom, napustilo 7 680 Srba. Selo je većinski muslimansko. Tokom Drugog svjetskog rata iz ovoga sela ustaše su regrutovali muslimane za svoje jedinice. Najviše muslimana bilo je u lokalnoj muslimanskoj miliciji. Neki su išli dobrovoljno, a neki pod prisilom. Nažalost, i u ovom muslimanskom selu bilo je onih koji su činili strašne zločine i pljačke nad srpskim stanovništvom. Prema svjedočenjima preživjelih Srba nakon rata, ovi milicioneri pripadali su Hadžiefendić ligiji sa sjedištem u Tuzli. Na čelu

Vladimir Kecmanović: Dan mrmota titoiste Rebita

Nije istina da sadašnje komisije FCS-a cenzurišu jasenovačku temu – jedna od tih komisija dodelila je sredstva projektu „Dara iz Jasenovca“. Ko stoji iza permanentne kampanje „razotkrivanja drugosrbijanske zavere koja onemogućuje snimanje filma o Jasenovcu“ Kao u srpskoj verziji filma „Dan mrmota“, koja je sa platna i sa televizijskih ekrana prešla u stvarnost, u ovdašnjim medijima već godinama traje permanentna kampanja „razotkrivanja drugosrbijanske zavere koja onemogućuje snimanje filma o Jasenovcu“, pri čemu se ne dopušta mogućnost da takav film može da snimi bilo ko do Lordan Zafranović i da može da bude snimljen po bilo kom scenariju do po gotovo pola veka starom scenariju Arsena Diklića. Naravno, jeste skandalozno što

Kecmanović: U Sarajevu bi da Pavelićevo „hrvatsko cvijeće“ proglase za antifašiste, a Srbe za fašiste

Ako do sada niste znali, Pavelićevo „hrvatsko cvijeće“ su bili antifašisti, a Srbi su bili fašisti. Do sada nije bilo tako, ali u današnje doba postistine i postčinjenica i to je moguće. Iako je svijet navikao da se u Bosni bar jednom „heftično“ dešavaju kojekakvi budalaluci, taman se učini da u svemu postoji neka logika, a ono opet nešto iznenadi što je teško razumjeti. Najprije su Hrvati u Sarajevskoj katedrali održali misu ustaškim zločincima, koje su partizani strijeljali u Blajburgu. Ništa neobično s obzirom na povampirenje ustaštva u Hrvatskoj. Neobično je, međutim, da su u Sarajevu protiv toga izbili protesti, a još neobičnije što su bošnjački poslanici u Predstavničkom domu

Godišnjica pokolja u Pivi: Strijeljani, ubijani nožem, bacani sa litica…

Najteže je postradalo selo Dola u kome je pobijeno preko 500 ljudi, od kojih su čak petina bili – Djeca. Najmlađa žrtva bila je novorođenče, rođeno neposredno pred strijeljanje sopstvene majke i, bez imena, nedužno stradalo. Piše: Miloš Ćuić Na današnji dan navršava se 77 godina od zločina koji su u Pivi počinili pripadnici zloglasnih SS divizija, folksdojčerske „Princ Eugen“ i muslimanske „Handžar“, te ustaše iz Gacka. Tačan broj žrtava nikada nije utvrđen, ali procjenjuje se da su tog 7.6.1943, na Trojičindan i dan Trećeg Obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, tokom svega nekoliko sati zlikovci pobili metkom, nožem, bacanjem sa litica i spaljivanjem preko 1200 nedužnih ljudi (oba pola i

Enver Kazaz: Sarajevo tokom NDH nije bio isključivo nevin grad

Gosti emisije Izvan ovkira bili su profesor Univerziteta u Sarajeva Enver Kazaz i predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Sonja Biserko. Prema riječima profesora sa Filozofskog fakulteta, Envera Kazaza, nedavna misa u Katedrali u Sarajevu je održana u organizaciji neofašističke nevladine udruge Blajburški vod: “Okružena je jednim iskazom koji vrlo blizu postavlja metafiziku ideologiju, a to je da su pokreti vojnih jedinica koje je poveo Ante Pavelić nazvani križnim putem. Misa je – ne samo religijski čin i vjersko pravo, već ideološki čin prve vrste, i to onaj čin koji nastavlja obrise Stepinčeve crkve”, kazao je Enver Kazaz osvrnuvši se na antifašističke demonstracije u kojima je učestvovalo više

Miloš Ković: Žarko Vidović – čovek Zaveta

Povodom godišnjice upokojenja Žarka Vidovića (18. maj 2016 – 18. maj 2020.) donosimo njegov životopis i intervju Miloša Kovića. Kada ste prvi put čuli za Žarka Vidovića i koliko ste znali o njemu i njegovom radu? Miloš Ković: Za ime Žarka Vidovića po prvi put sam čuo pre tridesetak godina, otprilike 1988. ili 1989, u kući svog druga sa studija i potonjeg kuma, Stanoja Bojanina. Njegov otac, neuropsihijatar Svetomir Bojanin, bio je Vidovićev prijatelj i sagovornik. Tom krugu pripadali su i pisac Đorđe Ocić i filmski kritičar Bogdan Zlatić, koje sam tu takođe sretao. Bilo je zanimljivo videti kako njegove ideje plodno utiču na kreativne ljude različitih duhovnih usmerenja. Bile

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.