arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Baka Draga će u januaru slijedeće godine proslaviti 106 rođendan

Preživela Pokolj i Oluju. Baba Draga, Draginja Bodlović, devojačko Jakšić, rođena je u Batinovoj Kosi, selu između Gline i Topuskog, na Krstovdan 18.1.1920. godine. Majka Petra joj umire kad je imala 11 godina i ona preuzima brigu o svojoj mlađoj braći i sestri!! Udaje se sa 19 god za Pavla (Pavao) Bodlovića i naredne godine dobijaju kći Mariju, moju majku! Ubrzo kreće rat i pokolj Srba u Hrvatskoj! Ona i Deda Pavle igrom slučaja izbegavaju klanje u Glinskoj crkvi, ali njen otac Luka i najstariji brat nisu! Takođe, od bliže rodbine na pokolj odlaze dedin otac, majka, sestra! Kriju se u šumama Petrove gore, organizuju otpor, većina bez pušaka, uglavnom

Đurđica Dragaš: Kiša suza u Oluji, kad nemaš ništa, a imaš sve

Kiša… Prvo letnji pljusak, a onda teška, dosadna reka. Kapi koje prodiru do kože. Uvek sam volela kišu. Sećam se kako sam, kao tinejdžerka, s velikim kišobranom šetala praznim ulicama mog grada. Mora da su komšije, smerni stanovnici male varošice, bili ubeđeni da sam pomalo „sišla s uma“, ali ja sam samo uživala, udišući miris kapi koje su se mešale s asfaltom, lišćem i travom. Sećam se straha, ali i uzbuđenog iščekivanja kad, posle duge letnje suše, „bele kule“ (kako je moja baba zvala gradonosne oblake) najave oluju. Lica priljubljenog za prozor gledala sam, potpuno opčinjena, kako priroda ruši, lomi, uništava, ali i daje novi život. Radovala sam se znajući

Đurđica Dragaš: Otet mi je zavičaj, zar se to zaboravlja

Kada čujem reč „oluja“, pred očima mi se ponovo ukazuje svitanje 5. agusta, kada sam se opraštala sa zavičajem. Imala sam 21 godinu i bila student u Beogradu. Tokom raspusta sam se vraćala kući u Korenicu, gde je moja porodica morala da pobegne 1991. iz Gospića. Napad je počeo 4. avgusta rano ujutro. Bilo je i ranije granatiranja, ali ovo je bilo drugačije. Nije prestajalo satima. Na Radio Zagrebu, koji smo jedino mogli da uhvatimo, slušali smo Tuđmanov govor u kome nas poziva „da ostanemo, da ne pružamo otpor, da će doći hrvatska vojska i da oni koji nisu ništa zgrešili nemaju čega da se plaše“. To nas je upravo

Oluja.jpg

Đorđe Pražić: Hrvatski san

„Ovo sam sanja cili život!”, uzviknuo je pre nekoliko godina za govornicom na proslavi „Oluje” u Kninu jedan penzionisani hrvatski pukovnik. Ovaj predratni radnik u nekoj dalmatinskoj firmi nakon jurišanja na kasarne JNA i Srbe u Krajini dočepao se visokog čina i nije skrivao svoje zadovoljstvo što u Kninu, kao i u celoj Hrvatskoj, gotovo da nema Srba. Hrvatska bez Srba je hrvatski san dvadesetog veka. Nakon genocida u Drugom svetskom ratu, posleratnih terorističkih dejstava, političko-ekonomskih pritisaka i etničkog čišćenja s elementima genocida 1995. godine, Hrvatska je snagom oružja rešila srpsko pitanje. Franjo Tuđman je na Brionima naredio Hrvatskoj vojsci da izvrši takav udar da Srbi nestanu. Pritom nije pominjao

Program obeležavanja 28. godišnjice od stradanja srpskog naroda u „Oluji“

Povodom 28. godišnjice, najvećeg progona i stradanja Srba u Hrvatskoj, u operaciji hrvatske vojske tzv. “Oluja“, Udruženje porodica nestalih i poginulih „Suza“ organizuje konferenciju za novinare u petak, 4. avgusta, u 11 časova, u Pres centru Udruženja novinara Srbije (Kneza Mihaila 6/III). Tema konferencije: Nemamo pravo na zaborav – 28 godina od „Oluje“ Planirani učesnici: • Veljko Odalović, predsednik Komisije za nestala lica• Nataša Stanisavljević, komesar za izbeglice i migracije Republike Srbije• Dr. Milan Gulić, istoričar• Dragana Đukić, predsednica Udruženja porodica „Suza“• članovi porodica nestalih/poginulih lica u ,,Oluji“ Parastos poginulima služiće se na Dan sjećanja u subotu 5. avgusta u 11 časova, u Crkvi Svetog Marka u Beogradu. Pozivamo Vas, da nam

Biljana Kovačević: Olujni film Miloša Radunovića

Publika je bez reči pošla iz sale. Možda je ta tišina jedina istina o filmu ‒ da je Oluju nemoguće prikazati, ali da se to mora, da nas ova zemlja ‒ jednom ‒ ne bi progutala. Foto: Instagram Pribojavala sam se filma o Oluji. Kad sam pre nekoliko nedelja saznala da jedan reditelj ‒ od svih reditelja ‒ prvi put govori o ovom događaju, zapitala sam se zašto to radi: nas da podseti na ono sa čime živimo svaki dan i ne znamo da živimo, ili sve druge koji su u avgustu pre skoro dvadeset i osam godina igrali na plaži pikado i uspešnije tu pogađali metu nego što bi

Đurđica Dragaš: Džaba ste pevali Skorpionsi, nema nam spasa!

Mota mi se ovih dana po glavi refren poznate pesme. Razmišljam, šta li danas rade ta „deca sutrašnjice“ koja su se rađala kad i ova pesma?! Koliko njih uopšte i zna za nju? Koliko tridesetogodišnjaka  prepoznaje poruku koju su, početkom devedesetih godina prošlog veka, svetu želeli da prenesu Skorpionsi?! „Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away In the wind of change…“ Baš ti tridesetogodišnjaci ratuju i ginu ovih dana u Ukrajini. Nije im ni na kraj pameti pesma koja je predviđala da će „vetar promena“ doneti mir, ljubav i napredak. Sećaju je se, verovatno, samo njihovi prestravljeni roditelji.

Savo Štrbac: Zločin u Uzdolju – kontradiktornost državnog interesa

Ustavni sud Republike Hrvatske po prvi put potvrdio da je istraga zločina nad Srbima počinjenih u „Oluji” bila neefikasna. Nažalost, Ika Šare nije dočekala ovu makar i „Pirovu pravdu” pošto je u međuvremenu preminula. Nadu da će hrvatski sudovi u budućnosti „kontradiktornost državnog interesa” početi tumačiti u korist oštećenih i kad su u pitanju srpske žrtve, daju ono troje sudija sa izdvojenim mišljenjem. Ustavni sud Republike Hrvatske (US RH), u sastavu od 12 sudija, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Ika Šare iz Australije, na sednici održanoj 26. oktobra  2021. doneo je odluku kojom se utvrđuje da je neprovođenjem efikasne istrage smrti njenog oca, Miloša Ćosića, u proceduralnom aspektu

Kuda vodi “Put u nepoznato”

U kući Đure Jakšića koja je u Beogradu poznata kao utočište umetnosti i umetnika, u sredu, 15. septembra 2021. godine, predstavljen je dokumentarni film “Put u nepoznato”, autora Nenada Jurišića. Akteri filma su danas odrasli ljudi, koji su tokom akcije“Oluja“ bili deca dovoljno stara da zapamte i prenesu svoj lični doživljaj rata, napuštanja kuća i puta na koji su krenuli ne znajući kuda će ih odvesti. Danas su oni visoko obrazovani ljudi, uključeni u društvo i daju ogroman doprinos u svojim strukama i poslovnim poduhvatima. Nakon što je producent Dragana Jurišić pozdravila prisutne, autor je najavio da će film biti značajan dokument, potvrđene istorijske vrednosti, autentičnosti i značaja, i istakao:„Cilj

Grubori: Godišnjica masakra posle „Oluje“

Najstarija žrtva imala je 90 godina, a prosek godina žrtava je oko 70. Žrtve su, ili ubijene hicem u glavu ili su žive spaljene. Velikodušnost pobednika u ratu u Hrvatskoj vidi se upravo na primeru Grubora, gde su „pobednici“ izvršili ratni zločin, pobivši sve koje su u tom selu zatekli 25. avgusta 1995. i popalili skoro sve kuće. Četvrt veka kasnije, Grubori su još zarasli u korov i ne može im se ni prići. Na ovaj način Savo Štrbac, direktor Informaciono-dokumentacionog centra „Veritas“ ocenjuje današnji dolazak hrvatskih zvaničnika, među kojima i predsednika Zorana Milanovića i ministra branitelja Tome Medveda, na komemoraciju u selo Grubore, nadomak Knina, u kome su hrvatski

Savo Štrbac: Hrvatski fenomen promene srpskih imena

Nedavno su skoro svi mediji u regionu prenijeli vijest da je Branimir Glavaš, optuženik za ratne zločine, na Fejsbuku napisao da je pobio premalo ljudi. Iako je uz „premalo“  stavio smajlić, mediji konstatuju da je kontekst diskusije daleko  od šaljivog. Naime, na Glavaševom otvorenom zidu, ispod statusa u kojem je najavio tužbu protiv Zorana Šprajca zato što ga je 5. jula u emisiji RTL Direkt nazvao ratnim zločincem, razvila se diskusija puna mržnje prema tom televizijskom uredniku, u kojoj se raspravljalo  o njegovom porijeklu, spominjalo se njegovo bivše, „srpsko“ prezime, predlagalo da ga se progna, pa i likvidira, a dosta od toga je Glavaš i lajkao. A kad ga je

Konzulat Republike Srbije: Zaboravljeni pogrom nad srpskim narodom u Hrvatskoj

Za nekoliko dana neravnopravne borbe slomljen je otpor Srpske vojske Krajine jer je protiv krajiških Srba (oko 230.000 žitelja sa oko 30.000 vojnika), angažovano oko 200.000 vojnika, od kojih je direktno u operaciji učestvovalo 138.500 pripadnika Hrvatske vojske, MUP-a i Hrvatskog veća odbrane. Narod zapadne Krajine, njih više od 220.000, u kolonama na traktorima i drugim poljoprivrednim vozilima, izložen čestim napadima hrvatskih snaga kreće u povlačenje na istok, u pravcu Republike Srpske (BiH) i Srbije. Područje zahvaćeno hrvatskom ofanzivom napustilo je gotovo cjelokupno srpsko stanovništvo, navode u Konzulatu Republike Srbije. Postavlja se pitanje, zašto ovako veliko stradanje jednog pravoslavnog naroda ostaje nemo pred svedocima istorije? Zašto danas poslije masovnog egzodusa

Najava: Parastos žrtvama tzv. operacije Oluja u Beogradu 05. avgusta

Povodom 26. godišnjice, najvećeg progona i stradanja Srba u Hrvatskoj, u operaciji hrvatskevojske tzv. “Oluja“, udruženje porodica nestalih i poginulih „Suza“ organizuje Parastos poginulima koji će biti služen na Dan sjećanja, u četvrtak, 5. avgusta u 11 časova, u Crkvi Svetog Marka u Beogradu. Dragana Đukić, predsednica udruženja „SUZA“

Beograd: Otvorena spomen soba stradalim Srbima u ratu u Hrvatskoj

Problem već predugo traje, preostali članovi porodica umiru, svedoci umiru, vrlo je važno da se zabeleže činjenice, kaže Dragana Đukić iz Udruženja porodica poginulih i nestalih „Suza“. U centru Beograda otvorena je Spomen soba stradalim Srbima u ratu u Hrvatskoj od 1991. do 1995 godine, a prema podacima Komisije za nestala lica Vlade Srbije oko 1.600 osoba se i posle 30 godina vode kao nestale. Otvaranju su prisustvovali ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Darija Kisić Tepavčević i predsednik Komisije za nestala lica Vlade Srbije Veljko Odalović koji su saglasni u oceni da ta soba ispunjena emocijama bola i patnje, još jednom podseća na sva stradanja i

Đurđica Dragaš: Jesu li svi Crnogorci direktori, a Dalmatinci snalažljivi trgovci

Svi su Crnogorci direktori, svi „Kosovari“ su prodali imanja Albancima za velike pare, svi Hercegovci i Dalmatinci su snalažljivi trgovci, svi Ličani potomci partizana koji su terorisali beogradsku buržoaziju, a svi Srbijanci ugroženi u svojoj zemlji baš zahvaljujući ovim prethodno pomenutim „dođošima“! To smo mi, mali, podeljeni, često potpuno nesposobni da izađemo iz tog, tako suvišnog, začaranog kruga netrpeljivosti. E pa da vam kažem… dosta mi je toga!!! „Ako bude sreće, vratićemo vas nazad onim istim traktorima na kojima ste dojahali“… Ovo je samo deo komentara koji sam na jednoj društvenoj mreži nedavno dobila na tekst o Danu primirja čiji je naslov, gle ironije, bio – Ponosna sam što pripadam ovom

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.