arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
Gordana_Dostanic.jpg

Gordana Dostanić: Plansko uništenje srpskog naroda na području Livanjskog polja

30. jul 2025.

Pogledajte izlaganje Gordane Dostanić, predsjednice UO udruženja Ognjena Marija livanjska, na tribini „Zašto negujemo kulturu zaborava?“ Pozivajući se i na nesrpske izvore, GordanaDostanić je iznela niz statističkih podataka koji jasno ukazuju na plansko uništenje srpskog naroda na području Livanjskog polja. Navodeći stradanja Livanjskih Srba, osvrćući se na zloglasne Čelebiće, ona je istakla politički problem koji je sasekao širenje istine.  «Politički establišment tog vremena je zarad bratstva i jedinstva srpske žrtve naterao da ćute, jer bi se širenjem istine narušila ideologija zajedničke države. Tako je žrtva živela pored svojih dželata osuđena i na tišinu. Dočekali smo da druga strana plasira svoju priču i da nas vremenom natera da postanemo žrtva sopstvenog ćutanja. Zato smatram da je

Dan kada su me bacili u jamu

30. jul 2025.

„Ne sećam se uopšte kako sam iz pećine dospela u jamu, niti ko me je tačno od komšija bacio u provaliju. Majka i sestra su mi pričale da su mislile kako sam mrtva pošto sam imala grdnu ranu na glavi. Kažu da mi se mozak video i da je krv šikljala na sve strane, a imala sam tada samo deset godina. Do danas mi je ostao ožiljak na desnoj slepoočnici, deo lobanje mi fali, a mozak mi štiti samo koža. Tek posle pet dana sam se, kažu, osvestila i počela da dozivam majku. Preko mene je bilo mrtvog naroda, jedva su me izvukli ispod njih …“ Stravično sećanje kazuje nam

CIPELICE

10. mart 2025.

– O, Mirko, oči moje, poterajde to ja’nje u pojatu i dođider babi da se spremimo za put… Poteci, po’itaj, nemamo vasdugi dan prid sobom. Nemoj da te jope moram dozivati…  – dozivala je Sava svog unuka koji se igrao sa jagnjetom.  Mirko nije napunio ni četvrtu godinu. Mati ga je, pre osam dana, dovela tu kod svojih dok se ne raščisti gužva tamo u njihovoj kući, u selu preko polja. Kuća im se za dva dana napunila rođacima. Stisli se svi pod jedan krov. Izbegli oni, ti rođaci, pred ratnom nesrećom, da sklone glavu za prvo vreme dok ne vide svi zajedno kako će ko i gde dalje živeti,

Cvita Bošković

Cvita

21. februar 2025.

Od četrnaestoro preživjelih u jami Ravni dolac najstarija je bila Cvita Bošković iz Donjih Rujana. Bilo joj tada četrdesetak godina. Preživjela pakao žive grobnice u njedrima Dinare, ali život učinio svoje. Stigle godine, stigle posljedice mjesec i po dana provedenih u bezdanici bez dovoljno vode i bez hrane, bolest slomila izmoždeno tijelo i ova hrabra, ponosna starica već bezmalo trideset godina više nije među živima.Zahvaljujući njenom unuku Božu Laliću iz Aranđelovca, gdje je Cvita provela svoju životnu jesen, njeno sjećanje i kazivanje o tom zlom ljetu 1941. godine ostalo je zabilježeno na magnetofonskoj traci kao živo svjedočanstvo i poruka da se zlo ljeto više nikada ne ponovi:„Vidimo mi da se

Pop Risto Ćatić

22. maj 2023.

Čim su se domogli vlasti, ustaše su i u Livnu započele sistematske i temeljite pripreme za potpuno istrebljenje srpskog življa. Uputstva o tome donijeli su oni koji su sa blagoslovom Stepinca i potpunim ovlašćenjima Pavelića stigli iz Zagreba ubrzo nakon kapitulacije i raspada Jugoslavije. CVIJO PAJČIN — ORAŠČIĆ, simbol hrabrosti i nepokora u livanjskom kraju Znali su dobro da je prvi i najvažniji zadatak dokopati se najviđenijih i najuticajnijih ljudi i pokupiti oružje i ratnu opremu iz ruku Srba a potom ih, goloruke i obezglavljene, u datom trenutku sasvim uništiti. Napravljena je crna knjiga a jedan od prvih koji je u nju upisan bio je Cvijo Pajčin, zvani Oraščić iz

Livno

Zlotvori

13. decembar 2020.

Ako je suditi po sjećanjima preživjelih, po tome kako govore o svojim stradanjima, po kazivanjima o zločinima i zločincima, reklo bi se da Srbin — Dinarac ne umije da mrzi. U njegovim riječima nema žuči ni kada govori o najstarvičnijim zločinima. Nema grkih riječi i kletava ni za najveće zlotvore i sve se uglavnom svodi na prezir, na nepominjanje. Nasuprot tome, ne štedi riječi, tople i ljudske, kad valja istaći dobrotu, gest čovječnosti i žrtvovananja drugovjernika. Samo tako se, čini se, može i razumjeti njihovo vjerovanje da se zla ne mora bojati onaj ko zlo ne čini, skrušenost, pomirljivost i naivnost sa kojom su i Srbi u livanjskom kraju te

Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

27. jul 2020.

Tog krvavog ljeta na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine mještani sela Donji i Gornji Rujani, nisu ni slutili da će njihove prve komšije Hrvati, ustaše, počiniti stravičan Pokolj. Autor: SANDRA BLAGIĆ, 13.04.2019. Tog vrelog ljetnjeg dana komšije Xrvati, vrata do vrata, sa kojima su do juče dijelili hljeb, svoje komšije Srbe odveli na klanje.Naivne majke, bake i djeca, povjerovali su svojim komšijama kako ih vode na prisilni rad u Dalmaciju.Gonili ih uz Dinaru, bez kapi vode i korice hljeba. Nedaleko od same jame nalazi se Sajdina pećina odakle su prozivali porodice i vodili ih nad jamu. Neke su udarali, gurali a neke majke su same skakale sa svojom djecom

Priča za sva vremena – Jama

30. april 2020.

Ovo nije priča za svačiji stomak. Ali je za svačije srce. Priča je ovo koju ne zna mnogo ljudi. A stara je skoro osamdeset godina i pred vama je ne zbog jubileja. Već zbog… srca. Ona počinje u Livanjskom polju. Jugozapad Bosne, negde između Dinare i Golije, kad gledate jug i sever, odnosno između Tušnice i Šatora kad gledate istok i zapad. M? Nisu nas na geografiji učili gde je šta? Dobro, da probamo onda ovako. Baka mi je rođena na pravoslavni praznik Ognjena Marija. Išao sam u školu Ivan Goran Kovačić. Naizgled, nema to nikakve veze jedno s drugim, osim što je svoje najpoznatije delo, o ustaškim zločinima, „Jama“,

Gospava Cijetić, udata Bošković, zvana Prndža: "Da prostiš, ja sam bila u drugom stanju kad me bacilo u jamu..."

Prndža

15. april 2020.

I ovaj zapis datira iz ljeta 1990. godine. Život joj je ponajviše prošao u samotinji i čamotinji. Sad samuje u Čaprazlijama. Suva kao grana i laka kao perce, a još se ne povija pod bremenom od sedamdeset i pet godina. Živi od dolaska do dolaska sina kojeg je život odavde ispod Drine odveo i udaljio. Krivo joj što unuka ne može češće viđati, ali se ne žali — navikla na patnju i odricanje. Dok govori, stalno je zagledana nekud u daljinu, dolje niz Livanjsko polje, niz samo njoj znane i vidljive drumove niz koje su toliki njeni, dragi i bliski, nepovratno otišli i nestali u krvavim tminama i životnim magluštinama:

MARKO – MARKICA BOŠKOVIĆ

Osveta Marka Boškovića

8. april 2020.

Ono što ustaškim pokoljima u livanjskom kraju daje posebnu težinu i tragičnost jeste činjenica da je među žrtvama bilo ponajviše djece. Mnoge porodice su zatrvene do posljednjeg izdanka, a u onima u kojima je neko od roditelja i uspio nekim čudom da se spasi, obično se vraćao u prazan dom. Svi oni koji su poslije svega ipak smogli snage da iznova založe ugašena ognjišta, da iznova sviju porodična gnijezda, obično su, iz velike tuge i želje da izgubljenoj djeci barem ime ne pogine, a možda i iz nekog očajničkog prkosa i inata, spominjali i ponavljali imena poginulih. Tako su djeca koja su se kasnije rađala po pravilu dobijala imena onih

DUŠAN NINKOVIĆ: prošao kroz pakao jame Bikuše

Puče kundak a ne kičma

21. mart 2020.

Već sutradan, nakon prvih ustaničkih pušaka ispaljenih 27. jula 1941. godine u Crnom Lugu, iz Livna se uputila ustaška kaznena ekspedicija da nauči pameti drznike koji ne haju za silu i oružje Nezavisne države Hrvatske, koji ne zarezuju poglavnikove naredbe o vraćanju oružja i vojne opreme. Ustanici su se nadali odmazdi i ustašama pripremili lijep doček. Nakon višesatne borbe ustanici su zaplijenili jedan autobus kojim su se ustaše dovezle, a bez limuzine je ostao i logornik Urumović koji ih je predvodio. Sa više ranjenih i bez desetak koji su zauvijek ostali na bojnom polju kaznena ekspedicija je pobjegla natrag put Čelebića i Livna, čvrsto riješena da odmah pristupi ostvarenju paklenog

Postavljanje Časnog krsta na jami Ravni Dolac

31. jul 2019.

Mi, potomci i poštovaoci žrtava Pokolja, iz udruženja Ognjena Marija Livanjska i Jadovno 1941, poslije 28. godina uznijeli smo Časni krst kozijim stazama i održali pomen za postradale tog krvavog dana na Ognjenu Mariju 1941 godine. Vezane vijesti: Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Pomen povodom 78 godina od ustaškog pokolja 1.600 Srba u Livanjskom polju

30. jul 2019.

U Livnu je danas služena Sveta liturgija u Spomen kapeli-kosturnici povodom obilježavanja 78 godina od kada su ustaše pobile 1.600 Srba u Livanjskom polju. Paroh livanjski Predrag Crepulja rekao je Srni da je na današnji dan, na praznik Svete Ognjene Marije, prije 78 godina pobijeno 1.600 Srba sa područja Livna. – Na području Livna te strašne 1941. godine stradalo je 1.600 Srba, od toga ispod 18 godina 673, a od toga broja 248 tek rođene djece i djece do šest godina – istakao je paroh Crepulja. Paroh livanjski je naveo da su samo 13 muškaraca i jedna žena priživjeli u Ravnom docu na dnu jame 40 dana. – Godine 1941. pobijeni

Slobodan_Antonic_media_centar.jpg

S. Antonić: Onaj ko letuje u Hrvatskoj doprinosi normalizaciji stoletnog genocida koji traje

29. jul 2019.

Današnje letovanje naših arhigrađanskih selebritija u NDH 2.0 spada, zapravo, u isti smisaoni segment kao i letovanje u NDH 1.0. Ovih dana naši arhigrađanski selebritiji hvale se putovanjima po Hrvatskoj. „Igra Hajduk, danas, sad nekad, divno je biti u Splitu“!, diči se Sofija Todorović, „komšinica iz Borče“ (zapravo, aktivistkinja YIHR-a), poznata po akciji „Burek solidarnosti“ (posle koje je Kandićkin FHP pozvao Evropski sud za ljudska prava da je uzme u zaštitu od srpskih nacionalista). „Za 18 godina super letovanja“ u Hrvatskoj, pohvalio se i Srđan Dragojević, „niko me ružno pogledao nije“. „Mislim da tabloidi raspiruju mržnju, kao 90-tih“, dodao je. I dok nam Sergej Trifunović šalje „pozdrav s magičnog Cresa“,

U Beogradu i Novom Sadu služeni parastosi stradalim Livanjskim Srbima

29. jul 2019.

Nakon 78 godina od velikih stradanja koja su zadesila srpski narod Livna i Livanjskog polja, kao i 27 godina od početka stradanja u poslednjem građanskom ratu, Livanjski Srbi počeli su sa okupljanjima tokom kojih se sećaju svojih mučenički postradalih predaka. U subotu 27. jula, u crkvi Sv. Kirila i Metodija na Telepu u Novom Sadu, okupili su se livnjaci koji žive u Novom Sadu i okolini. Molitveno sećanje predvodio je otac Vilimir Vrućinić. Sledećeg dana, u nedelju 28. jula, služen je parastos za sve postradale u hramu Sv. Marka u Beogradu. Pred 50-ak okupljenih Livnjaka i njihovih potomaka, bogosluženje je predvodio otac Mirko Jamedžija, bivši paroh livanjski. U svojoj besedi,

NAJNOVIJE VIJESTI

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA